Piše: Slobodan Vasković
Ključna bitka prestojećih lokalnih izbora odigraće se u Banjaluci. Razlog za to ne leži samo u činjenici da je Banjaluka najveći grad u Republici Srpskoj, već i da je svojevrsno ogledalo u kojem će se vrlo precizno moći vidjeti odnosi unutar vladajućeg i, u ovoj opštini gotovo deceniju i po dominantnog SNSD-a, te kvalitet i međusobni odnosi opozicionih stranaka i prije definitivne odluke na glasačkim mjestima. Bitka za gradonačelničku nominaciju unutar SNSD-a definisaće položaj i uticaj Nebojše Radmanovića i Igora Radojičića u tom savezu, dok će kandidat(i) opozicije pokazati da li stranke koje spadaju u tu kategoriju uopšte imaju želje, volje i snage da se ozbiljnije suprotstave vladajućoj oligarhiji. Dodatnu draž cijelom predizbornom/izbornom ogledu daje spremnost vladajućeg SNSD-a da “do posljednjeg” brani poziciju gradonačelnika, jer bi njen gubitak u izuzetno teškoj ekonomskoj, pa i političkoj situaciji za njih bio koban. Banjaluka i njen budžet sačuvali su SNSD od rasipanja dok su bili u opoziciji, ali su, što nije ništa manje bitno, stvorili većinu ovdašnjih tajkuna, kao i građevinsku mafiju. U gradskoj skupštini je snaga SNSD-a, te korijen “prvog miliona” ovdašnjih multimilionera – od Borka Đurića, preko Ljube Ćubića, pa do Slobodana Stankovića i mnogih drugih.
“Čuvar Baš-Čelikovog jajeta” i “Profesionalac” koji je rukovodio cijelim tim projektom jeste aktuelni gradonačelnik Dragoljub Davidović. Svjestan značaja svoje uloge u očuvanju SNSD-a, ali i stvaranju enormnih bogatstava, Davidović je ubijeđen da on treba nanovo dobiti još jedan mandat, što je nedavno i javno izrekao. Njegovu kandidaturu podržavaju svi oni koji se vole nazivati privrednicima, a među kojima su i biznismeni koji ne pripadaju vladajućem establišmentu. Sve njih, gradonačelnik je “zadužio” i očekuje vjernost i podršku. Njegovu kandidaturu potvrdio je i Rajko Vasić, visoki funkcioner vladajuće stranke, tvrdnjom da “Davidović spada u kategoriju 95 odsto načelnika koji će biti ponovo kandidati“.
Vasić je još rekao da je u igri i „Slobodan Gavranović, aktuelni predsjednik Skupštine grada, kao mogući kandidat, ali o tome će prvu riječ dati Gradski odbor“.
Nakon ovakve prezentacije, jasno je da je Gavranović tek formalno protivkandidat za nominaciju Davidoviću, a jasno je i da je Milorad Dodik, nesporni šef stranke, ponovo izigrao Radmanovića i Radojičića, kojima je prije četiri godine obećao da će za lokalne izbore koji slijede oni dati svog kandidata. Moguće je, naravno, i da je Vasićeva izjava sračunato pušten balon kako bi se osjetilo bilo stranke pred konačne dogovore o nominaciji, ali nema dileme da je Davidović najozbiljniji Dodikov favorit i da će vrlo vrlo teško Gavranović (ili neko drugi) dobiti prednost. Uostalom, prije četiri godine Gradski odbor SNSD izglasao je Gavranovića za kandidata, ali je Dodik to poništio i prošao je Davidović. Uz sve to, aktuelni gradonačelnik je spreman i na samostalnu kandidaturu, ako ga stranka izigra, što bi SNSD dovelo u veoma tešku poziciju, jer bi Davidović vrlo lako našao i velika sredstva i značajnu podršku među onima koje je „stvorio u biznisu“.
U SNSD-u smatraju da im je najveći problem izbor kandidata za gradonačelnika Banjaluke, dok su izbori puka formalnost. „Opozicija u Banjaluci se može formalno družiti, ali ne mogu ostvariti neki rezultat, jer su previše nemoćni. Bilo je već pokušaja sa zajedničkim kandidatom, kao što je bio Ljubiša Kragulj, pa znamo kako su prošli. Opozicija zna da je u Banjaluci nemoćna i jednostavno sada traži nekakav kvalitetan način priznanja poraza“, potvrđuje to i Rajko Vasić. I nije daleko od istine, premda u određenom razvoju događaja opozicija može ozbiljno ugroziti kandidata SNSD-a.
Da bi se to i desilo, neminovna je iskrenost unutar opozicije i zajednički i naporan rad protiv SNSD-a. Uz to, najbitnije je koga će opozicija kandidovati. Previše uslova, kako trenutno stvari u opoziciji stoje. Nesporno je da između opozicionih stranaka (SDS, PDP, DP, SNS, SRS...) vlada veliko podozrenje, pa i otvoreno nepovjerenje (čak i neprijateljstvo), koje je vrlo vrlo teško prevazići u narednih par mjeseci. To je jedino moguće učiniti, ukoliko su sve opozicione stranke stopostotno ubijeđene da „SNSD mora otići sa vlasti“! Njihovi predstavnici javno tvrde da to jeste tako, ali iskustvo govori da su sujete stranačkih lidera, u pravilu, kvarile bilo kakvu jaču opozicionu kolektivnu djelatnost. Sujete su i sada na djelu, što već pod veliki znak pitanja dovodi isticanje jednog kandidata (člana neke od stranaka), iza kojeg bi svi iskreno i snažno stali. Zato gotovo da nema šanse da neka od stranaka isturi svog kandidata, a da on bude podržan od ostalih opozicionara. Jedino rješenje je u nestranačkoj ličnosti koja bi objedinila kompletnu opoziciju i spriječila rasipanje glasova, jer bi se u takvom raspletu, uprkos sujetama, bilo ko od lokalnih partijskih prvaka teško usudio istaći sopstvenu kandidaturu i time rizikovati optužbu da je „izdajnik“ i „igrač SNSD“.
Ukoliko opozicija postigne dogovor oko jednog kandidata u Banjaluci, biće to, samo po sebi, veliki uspjeh i najava nekih novih vjetrova, bez obzira na rezultate izbora. Ne bude li ništa od toga, crno se piše svim opozicionim partijama, koje u takvom raspletu mogu računati da će na vlast u ovom entitetu moći doći samo u nekom drugom univerzumu.
