piše: Slobodan Vasković
Sve je više kandidata za komandanta eventualnih boračkih protesta, do kojih bi (možda) moglo doći, usljed nezadovoljstva ove populacije drakonskim rezanjem njihovih ionako jadnih primanja. Prvi je svoju nominaciju istakao Pantelija Ćurguz, šef Boračke organizacije (BORS), uz čije je odobrenje i snažnu podršku Vlada RS borce dovela do prosjačkog štapa, a mnoge od njih gurnula ispod ivice egzistencijalnog minimuma. Ćurguz izdaju interesa BORS-a već godinama odlično naplaćuje kroz raznorazne sinekure: od unosnih koncesija, preko kvalitetnih uposlenja bliske rodbine, pa do brojnih drugih privilegija, o kojima običan svijet može samo sanjati. Očito je da je Ćurguzova „nadnica za prodaju“ toliko masna i velika, da se usudio ponuditi za „vođu građanskog neposluha“, iako je beskrupulozno, zajedno sa vlastima, mjesecima lagao borce, sluđujući ih kojekakvim dezinformacijama i poluinformacijama oko novog Zakona (što ih je pretvorio u gomilu nevoljnika i socijalnih slučajeva, nepotrebnih bilo kome), a sve sa ciljem sprečavanja bilo kakve pobune tokom izrade tog akta. Ćurguz, uz sasluženje Vlade RS, resornog ministra Petra Đokića i hora režimskih medija, u svojoj nakani je i uspio: borci su žedni (a i gladni) prevedeni preko vode, a on sada ima novi cilj – onemogućiti i razbiti svaki nukleus nezadovoljstva i spriječiti masovniji izlazak na ulice. Ulica je jedino čega se ova nenarodna, nakaradna i teško kriminalizovana vlast boji, jer se iz nje može izroditi štošta, poput slogana „Odlazi“ i „Gotov je“...
Da „Gotov“ ne bi (još) „Odlazio“, nanovo se istura Ćurguz, koji sada mora opravdati „dnevnice“ iz proteklih godina. Međutim, ne ide to baš tako lako, jer je još kandidata, a među njima i Dražen Perendija, prvi do Ćurguza. I ništa bolji od predsjednikovog povjerenika za devastiranje boračke populacije. Nakon donošenja kriminalnog Zakona, Perendija je ponešto promrmljao sebi u bradu, ali nije pozvao na protivljenje tom aktu. Ćutao je, osluškujući „glasove sa terena“, a kada se uvjerio da postaju sve glasniji i glasniji, „sjetio se“ da je on oduvijek bio protiv Zakona, te da Ćurguz nije ni slučajno taj koji treba voditi borce, već da je za „komandanta“ dušu dao baš on - Perendija. A on, nažalost, nije ništa drugo do „nerazvijeni Ćurguz“, sa razvijenim talentom i ostalim predispozicijama da uskoro postane „pljunuti Pantelija“.
Nakon javnih sramnih kandidatura dvojice nedostojnih prvaka BORS-a, nikoga ne treba iznenaditi ukoliko se na čelo protesta pokuša staviti i Petar Đokić, ministar boraca. A što i ne bi, jer on je, kako tvrdi, učinio sve da „Zakon bude pravičan“. Đokić, očito, kalkuliše sa svojom kandidaturom za šefa protestne parade, čekajući kakav će potez povući premijer Aleksandar Džombić i da li će se on sa postojeće funkcije „realocirati“ na čelo pobune protiv Vlade RS. Zašto to Džombić ne bi učinio, pa dao je sve od sebe da borci dobiju što više mogu.
Džombić još uvijek ćuti, mudro čekajući da se Ćurguz i Perendija „ispucaju“, ali osluškuje i glasove iz predsjedničke palate, odakle se mjesecima ne oglašava Milorad Dodik, koji je dušu dao za Vođu boračkih protesta: i sam je bio borac sve vrijeme rata, mobilisan na mjesto otpravnika šlepera „Veka“, „Marlbora“ i ostalih „kratkih cijevi“, dajući tako svoj puni doprinos stvaranju Republike Srpske. U Dodika su uprte sve oči, ali iz Palate još uvijek nema ni bijelog ni crnog dima!
Zato naveliko dimi iz SNSD-a. Vladajući SNSD je prije par dana „u najjačem sastavu“ podržao Zakon, stavljajući na taj način borcima do znanja da je za njih priča završena i da para nema. Takav istup znači da je ova stranka naredila potpunu mobilizaciju, kako bi se spriječio mogući talas nezadovoljstva, a na raspolaganju imaju brojne „resurse“ – od korumpiranih ćurguza do represivne sile.
Dodik čeka šta će Ćurguz učiniti i da li će uspjeti razbiti sve otvoreniji otpor boračke populacije. Ne uspije li Pantelija, tu je Perendija; ne uspije li Perendija, realno je žrtvovati Đokića, a bude li i to premalo, ni Džombićeva glava nije sigurna. Dodik je uvijek bio kreativan, te ne treba sumnjati da je spreman, po svaku cijenu, izbjeći povike „Odlazi“ i „Gotov je“, što znači da, u slučaju masovnijih protesta, možemo očekivati i kontramitinge „zadovoljnih“ penzionera i boraca, koje će predvoditi Rade Rakulj i njemu slični ćurguzi. Tu je još čitav niz malih satelitskih “boračkih organizacija” koje je osnovao SNSD i koje čekaju da budu “ubačene u igru” i iskorištene kao sredstvo protiv onih koji se “neargumentovano” bune što im je boračka penzija čak 200 KM.
Naravno, bude li prevatreno, Dodik računa i na Ranku Mišić, te ostale sindikalce, od kojih je listom napravio ćurguze, da mu štite leđa. Kod Dodika nema besplatnog ručka, sada će to korumpirani čelnici “nevladinih” organizacija i kupljenih medija saznati. Što se boraca, penzionera i ostalih zainteresovanih tiče, oni će saznati da za njih nema više nikakvog ručka, te da Dodik nije nikakav nadčovjek, nadsrbin, nadborac, nadekonomista…, koji probleme rješava kao čarobnim štapićem, već da se radi o beskrupuloznom ultrapragmatičnom tehnologu vlasti, koji je korumpirao vlasnike medija, sudove, šefove sindikata, čelnike boračke i penzionerske organizacije…, samo sa jednim ciljem: da sebi i svojoj oligarhiji omogući što lakše ubiranje narodnih para. Da bi ih odbranio, neće prezati ni od kakvog zla.
