Sumrak saga: Dodikovi krokodili žderu jedni druge

Piše: Slobodan Vasković

Nisko, prenisko je pao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik - na samo 2,5 miliona Evra! Tip koji je, maltene, do juče svakodnevno „usrećivao“ narod tvrdnjama o „milijardama Evra investicija“ koje stižu u RS, „spao“ je na nazočnost potpisivanju ugovora o poslovnoj saradnji između bijeljinske „Save“ i njemačke firme „Šofke“, koji je vrijedan samo 2,5 miliona Evra. Uz sve uvažavanje posla koji je ugovorila „Sava“, događaj što ga je svojim prisustvom „uveličao“ predsjednik RS mnogo više govori o katastrofalnom stanju u privredi ovog entiteta, nego o nekom njenom izlasku iz razarajuće krize. Jer, kada se Dodik sa milijardi „spustio“ na tričave milione (čak i za malu RS, 2,5 miliona Evra su beznačajna svota), nesumnjivo je da je pred nama izuzetno težak period u kojem će se slaviti svaka marka prihoda sa strane. (Ako takvih maraka uopšte bude.)

Koliko je privredna situacija kataklizmična dodatno potvrđuje i podatak da je režimska, poltronska i (pot)kupljena BN TV upriličila nekakvu komičnu zemljoradničku emisiju, u kojoj je predsjednik RS Dodik demonstrirao svoja znanja o „robama koje brzo kaliraju“, sve zajedno sa čelnicima „Save“ i „Šofke“. Paprike, repica, kukuruz, krastavac i ostale pšenice bili su tema, a Dodik je pokazao zavidno pijačno znanje. Ni riječi o tome gdje je premijer Aleksandar Džombić i zbog čega se predsjednik RS bavi takvim trivijalnim stvarima, kao što je berba kupusa?! Otužna istina zbori da Dodik pokušava održati lažni optimizam, koji sije već šest godina, ali i da je svjestan da bi zaista bilo posve jadno da i on i Džombić zajedno slave „Savina“ 2,5 miliona Evra.  

Ovaj događaj samo je jedna u nizu fusnota koje vrišteći svjedoče da je „šerpa skroz sastrugana“ i da nije preostalo ništa. Svi koji ovdje žive morali bi da zadrhte od straha, kada spoznaju da posla nema ni za Dodikove najbliže tajkune/saradnike, što znači da oni izvan tog kruga mogu odmah „na štrik“.

Evo nekoliko primjera: Slavko Roguljić, jedan od najvoljenijih Dodikovih „bizmismena“ obustavio je gotovo sve poslove. Ponešto još prodaje nafte, ali to je u tolikoj mjeri malo, da nije ni vrijedno pomena.

Roguljić će nekako preživjeti sa onim što je „sklonio“, ali Milutin Žujić, vlasnik firmi „Parma trade“ i „Parma trend“ i desetina benzinskih pumpi nije pregrmio dugove. Digao je ruku na sebe. Vijest o njegovom samoubistvu intrigirala je ovdašnje „medije“ jedno popodne, a nakon toga sve je, pa i pokojni Žujić, gurnuto na marginu. (Ne)očekivano, jer Žujić je bio veoma blizak vlastima, sarađivao je vrlo usko sa njima, a oni nisu ništa učinili da spasu njegove (svoje) poslove. Tačnije, nisu mogli ništa učiniti, jer je kesa potpuno prazna, te je Žujić prepušten sudbini. Što ga je nagnalo da, nažalost, presudi samom sebi. 

Ranije je već propao „Binis beton“, uprkos desetinama miliona kredita iz IRB-a RS i namještenih i napuhanih poslova na rekonstrukciji brze ceste Banjaluka - Klašnice. „Binis“ ne spasava ni činjenica da je vlasnik firme Borko Radinković u veoma prijateljskim odnosima sa premijerom Džombićem.

U ogromnim problemima je i Ljubo Ćubić, vlasnik „Niskogradnje“, koja je proteklih godina, uz firme Slobodana Stankovića, bila nosilac „razvoja“ RS i odnosilac desetina/stotina miliona KM iz njenog budžeta. Međutim, svemu dođe kraj pa i parama od prodaje „Telekoma“ i kreditnim zaduženjima, tako da je Ćubićeva firma „na glavi“. Posla nema, para nema, a Ćubić čak kasni sa isplatama ličnih dohodaka, što je u „Niskogradnji“ do prije par mjeseci bilo nezamislivo. U firmi se širi lažni optimizam: biće para od izgradnje autoputa Prnjavor - Doboj.

Istim parama nada se i Slobodan Stanković, čiji „Integrali“ i „Integre“ gore stoje od „Niskogradnje“. Tom novcu nadaju se i drugi, „sitniji“ građevinci iz RS, ali neće biti para za sve. Možda čak i ni za koga iz RS, jer su se na međunarodni tender prijavile 33 firme iz Evrope, od kojih većina kapacitete „Niskogradnje“ i „Integrala“ smatraju jedva dostatnim za čišćenje njihovog kruga. Čak i da se desi čudo, da neka od ovdašnjih firmi dobije posao na međunarodnom tenderu, para neće biti do iduće godine. A do tada treba preživjeti bez banke. Svima.

„Na glavi“ je i „Nova banka“, ta visokohvaljena finansijska institucija, a potpuni kolaps sprečava kratkoročnim pozajmicama. Kreditima su je nedavno spasile „Balkan investment banka“ i „Uni kredit banka“.

Para nema ni za sve režimske biltene, pa je krenulo međusobno „klanje“. Na žestokom udaru našao se zato bijedni i jadni „Fokus“, a na vidjelo su „odjednom“ isplivale brojne nezakonitosti vezane za taj list. I to najviše u onim režimskim medijima, koji su, koliko do juče, zajedno lokali sa gazdama „Fokusa“ na istom koritu. (Koja bijedna iluminacija.) Sve se čini da se od malverzacija „opere“ Milorad Janjetović, vlasnik firme „Tamaris“, koji je preuzeo „Fokus“ od Željka Kopanje, a vlasnik je i BEL televizije. I Janjetović je u strašnim finansijskim problemima, uprkos unosnim ugovorima sa gradom: milione je uložio u BEL TV, „Fokus“, ali i izgradnju diskoteke za Šefovog sina. (Diskoteka još uvijek ne radi, iako oni koji su je vidjeli tvrde da je najmodernija na Balkanu.)   

Potpuno je nebitno kako će „Fokus“ i gazde mu završiti, bitno je uvidjeti da su Dodikovi krokodili krenuli da žderu jedni druge. Biće interesantno posmatrati da li će Dodik žrtvovati Stankovića ili Ćubića, jer obojica teško da mogu opstati, dok se ostali binisi i tamarisi  nemaju čemu ni nadati. Što se, pak, naroda tiče može se tretirati već prožderanim.