петак, 05. август 2011.

Požurite konji moji

Piše: Slobodan Vasković

 
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik obavijestio je javnost da odlazi na godišnji odmor do 25. avgusta. Nije rekao gdje će odmarati, što i nije toliko važno. Bitno je da ide, pa bilo to i na određeno vrijeme.
Preumoran je, izraubovan i poprilično dezorijentisan: prije par dana je nastupio kao portparol SDS i rekao da ta stranka ostaje u opoziciji. Predsjednik stranke Mladen Bosić nije ga demantovao, pa je za vjerovati da novi PR zna šta priča, čak i kada ne zna gdje se nalazi. Toliko se od isprazne priče umorio da nije rekao da li će raspisati koji referendum kada se sa odmora vrati, ali ne treba sumnjati da će već nešto smisliti u dokolici. Prije nego što je krenuo na put, dobro je pospremio kuću: u budžetu nema ni prebijene, što i nije loše, jer nas zaboli za najnoviji berzanski šok i najavu još novije ekonomske krize. Ovdje krize nema, niti će je biti, jer ništa i ne radi. Što se tiče svjetla, davno ga je ugasio.

Šteta što na odmor neće povesti i Aleksandra Džombića, pa da se i narod dobro odmori od diletanata i petljanaca, te spreman dočeka jesen, kada se neće desiti ništa. Možda bi Dodik na odmor i poveo slugu pokornog, ali ne može Džombić da se odvoji od konja. Prelijepog i supervrijednog Dorata, kojeg mu je poklonio Iguman manastira Tvrdoš Sava Mirić, trebinjski Arsen Lupen, koji se svojim žrtvama lažno predstavlja kao duboko religiozna osoba. Mirić, koji svako malo po Trebinju „grešnicima“ prijeti metkom u čelo, Džombiću je Dorata poklonio, jer mu je ovaj omogućio raznorazne finansijske transakcije/malverzacije u proteklim godinama. Posebno preko propale firme „Agrokop“, u kojoj nisu brali voće, već milione maraka. Džombić&familija redom uče jahati.

Tako to elita Srpska radi: ti meni usluge, ja tebi Konja od Pasmine. Ovi naši brdski konji će i dalje za ove „plemenite“ vući dok ne poskapaju. Daleko je Republika Srpska dogurala, kada Igumani premijerima konje poklanjaju. Predaleko. Evropa je za nas nula; tamo bi svakom premijeru glavu skinuli da ga džaba odvedu na konjske trke, a kamoli da mu konja poklone. Samo ovdje je to normalno i niko se zbog toga ne uzbuđuje: ni Crkva, ni Vladika, ni Iguman, ni predsjednik, ni premijer, ni Konj, a ni konji. A i što bi se zbog jednog konja tolika prašina dizala, ma koliko dobar i skup bio. Ako Crkva ima konja, i to viška, što ih i vlast ne bi imala. Običan svijet i onako ne njišti ni zbog gorih stvari.

Vidio Stanislav Čađo da se Džombić potkiva, pa i on digao nogu. I nabavio konja, i to dvjesta: u obliku mercedesa kabrioleta, vrijednog 50 hiljada KM. Mercedes je, kao i Čađo, polovan, ali ipak skup. I vozi se njime kroz Banjaluku, dok ga rage sa zavišću gledaju. Zaslužio je Čađo, policija odlično radi, prošle hefte samo su jednom opljačkali zlataru u strogom centru grada - Gospodskoj ulici. I to je pljačkali pola sata u po bijela dana (dobro ne baš „u po“; već ujutro, poslije prve kafe), sa kacigama na glavama. Kakvi konji ti razbojnici – sigurno su prokuvali pod onim kacigama, a mogli su fino i lične karte ostaviti, jer ih Čađini panduri ne bi našli. Zabavljeni su timarenjem i čuvanjem konja iz vlasti. Otkud Čađi pare za tolike konje? Pa zaradio. Pošteno. Kao i Džombić, kao i Iguman Sava, trebinjski revolveraš.

Svi su oni ipak samo poniji, za našeg predsjednika. Tek se taj potkovao i nedavno nabavio najnovijeg mesrcedesa, od trista konja, vrijednog 100 hiljada evra. Za ličnu upotrebu. Nije Dodik polovnjak kao Čađo. Samo najbolje i sa krovom, jer onaj Čađin kabriolet po kiši prokišnjava. Pa se konji prehlade. A konji Predsjedniku trebaju i te kako. Bori se za bolje sutra, za samo jedan tor. Krdo složno juri, iako mahom ohrndano, sipljivo, hromo, ćoravo, podbijeno, omršavjelo, nepotkovano..., ali na čelu sa snažnim, sitim i zdravim Predvodnikom i ergelom odabranih Šaraca, Zelenka, Vranaca, Dorata i ostalih Zekana, a cilja ni na horizontu. Uprkos tome, galop traje. Pa ko kaže da nisu magarci.