Piše: Slobodan Vasković
Unutar Grupacije koja se predstavlja kao “Opozicija u Republici Srpskoj” pri kraju je (konačno) raslojavanje na stvarnu opoziciju i apologete vladajućeg režima. Sudeći prema saopštenjima SDS-a i PDP-a, dvije najjače partije Grupacije, “saradnja” među njima je pokopana, ali su otkopane ratne sjekire, kojima se nemilice udara u glavu dojučerašnjih kamarada. PDP je “primijetio” da će SDS, prije lokalnih izbora, “ući u rekonstruisanu Vladu RS”, (predvođenu SNSD-om), na šta im je iz te stranke odgovoreno da su kolaboracionisti. Silovitost SDS-ovog saopštenja samo je za neupućene frapantna, a posljedica je “hermafrodit politike” ove stranke i njenog androgenog šefa Mladena Bosića, kojeg svako pominjanje “opozicionog djelovanja” dovodi u šizofreno političko stanje, jer mu remeti “vječni mir i spokoj”, koji je uspostavio u partiji koju vodi. Jednostavnije rečeno, Bosić nije ni za talasić, (a kamoli za talase) otpora režimu; samo mu je politička bonaca u glavi, do koje je došao na platformi: “Ne vidim, ne čujem, ne govorim; dakle jesam”!
Bosić, (kod kojeg je narcisoidnost metastazirala u živu ranu), očekuje da i svi drugi moraju biti “dakle jesam”, a ako se neko usudi da šta čuje, kaže ili bar malo progleda, (pa bio to i slabovidi PDP), slijedi odmazda garnirana najtežim mogućim kvalifikacijama, nakon kojih je logično pitanje: šta je SDS tražio zajedno sa “kolaboracionistima” tokom predizborne kampanje i otkud oni silni sporazumi o predizbornom i postizbornom zajedničkom djelovanju?! Jasno je da je mala intimizirana cjelina, sa nekoliko teških poltrona i još težih pehlivana, (a bogami i opasnih budala), što danas jeste Bosićev SDS, obolila od demencije, inače ne bi tako olako pokušali dekapitirati dojučerašnje partnere u borbi za vlast, (i nekadašnje partnere u vlasti). SDS je primjenio nesrazmjerno veliku silu spram PDP-ovog peroreza, kojim su ih htjeli bocnuti, ali ne i istjerati na čistac. Međutim, Androgeni i hermafrodit – kamarila istrčali su, kao opareni, na ledinu i jasno svima stavili do znanja da najozbiljnije računaju na još pokoju mrvicu sa SNSD-ovog stola, (nešto oglodanih kostiju za supu su već dobili).
Njihovo komično saopštenje nije nikakav odraz snage, još manje konzistentnosti politike, već dokaz prevelike nervoze zbog ponovnih trvenja u stranci i intelektualne pustoši i totalne dezorijentisanosti Bosićeve male manufakture. Tako oni u grču podsjećaju da su u RS u opoziciji, dok na nivou BiH imaju Sporazum o zajedničkom djelovanju sa SNSD-om.
“Interes RS je za SDS na prvom mjestu, a interesi se brane zajedničkim djelovanjem u Sarajevu, a ne kolaboracijom sa Socijaldemokratskom partijom i ostalim bošnjačkim strankama po nalogu iz vana”, kaže se u saopštenju SDS-a, stranke poznate po tome što svaki susret sa nekim od ambasadora najjačih zapadnih sila slave kao krsnu slavu.
Posebno je interesantna njihova priča o odbrani interesa RS u Sarajevu. Zaista bi bilo krajnje vrijeme da saopšte ko to u Sarajevu napada RS i od koga se ovaj entitet tamo štiti?! Nije ovo nikakav „čvrsti SDS-ov stav“, već verbalna onanija, nevješto plasirana da pokuša zamagliti suštinu. A ona glasi: SDP BiH, svojom suludom politikom u posljednjih deset mjeseci, najbolje brani RS u Sarajevu, jer su BiH uspjeli urušiti u ništa manjoj mjeri, nego što je to učinio SNSD za pet godina. Uz to, visoki predstavnik je umro, međunarodna zajednica više ne postoji, SDA je zabavljena sama sobom i pokušava (neuspješno) spriječiti SBB BiH da ih do kraja ne pojede, SBiH je na izdisaju, HDZ-ovi su hrvatsko krilo SNSD-a...; tako da ne postoji relevantna snaga koja bi na bilo koji način naudila ovom entitetu. Doda li se tome činjenica da SNSD ima šefa Vijeća ministara, podšefa Predstavničkog Doma, nekoliko ministara, brojne direktore državnih agencija, kontrolne entitetske pakete na svim nivoima vlasti..., a da SDS artikuliše prvo mjesto u Domu naroda PBiH, logično je upitati da li to Bosićeva privatna tvrtka u Sarajevu RS brani od RS?!
Logično je, naravno, i pitanje zbog čega SDS ne brani Republiku Srpsku u Republici Srpskoj, već godinama manje više ćute kao zaliveni o pljački, koja se dešava iz časa u čas, ili, ako više volite, iz minute u minutu. Uostalom, stranka koja je, (svojevremeno), aktuelnog partnera sa kojim brani “interese RS u Sarajevu”, optužila da stoji iza ubistva njenog potpredsjednika Branislava Garića, a zatim se istom tom Gariću popišala na grob, ulazeći u Koaliciju sa “inspiratorima i naručiocima” i nastavila razvijati poslove sa njegovim dželatom Rajkom Savićem, nije ništa drugo do specijalizovana klinika na koju se dementni smještaju, uz vidno istaknuto upozorenje: ”Ne prilazi”! I kao takva, naravno, zaslužuje hladne obloge i nešto sedativa (čitaj ogrizaka) od neprikosnovenih vladara RS, poznatih po “humanim” aktima.
Otud i začuđuje postupak PDP-ovaca, koji su se nadali/očekivali/vjerovali da će Bosićeva „mala klinika“, početi opoziciono djelovati izvan stranačkog parkinga. Ko uopšte u vrhu te privatne tvrtke ima snage da oštrije kritikuje režim? Mladen Bosić svakako nema, jer njegovo političko djelovanje obilježeno je i trasirano Brutovim alatima/ nožem u leđima unutarstranačkih protivnika, (koji su mu, odreda, svako u svoje vrijeme bili mentori). Bosić niti smije, niti može šta reći/zamjeriti/prebaciti Miloradu Dodiku zato što ga se boji kao zmije, (iako je riječ o aždaji), a posebno zbog činjenice da mu je lider SNSD-a, (kako se tvrdi unutar AntiBosić krila Glavnog odbora SDS-a), svojom „mrežom“ omogućio (ne baš tako glatku) pobjedu na posljednjoj skupštini stranke. Bosićeva već poslovična politička impotentnost, uslovila je da se od njega polako distanciraju i pripadnici Prvog Ešalona, (što su ga i zadržali na čelu SDS-a), poput Mirka Šarovića, Đoje Arsenovića, Milovana Cicka Bjelice, Dragomira Vasića, Gojka Kličkovića, Nemanje Vasića..., koji međusobno, a i sa nezadovoljnim članovima stranke, uveliko dogovaraju način i vrijeme detroniranja predsjednika partije. (Ta priča će „prokuvati“ na jesen, a u igri je ponovo i „vječni“ Dragan Kalinić).
Možda su u PDP-u očekivali da će Ognjen Tadić opoziciono progovoriti, što je nerealno, koliko i da je Zemlja ravna ploha. Tačnije, prije će Planeta postati ploha, negoli će Tadić postati opozicionar. Ovaj „mali ziheraš“ jedino zna da sluša i obožava da ima „šefa-kilera“. Tako je godinama slušao i poltronisao Vojislavu Šešelju, Nikoli Poplašenu, Panteliji Damjanoviću, a nakon što ga je ovaj posljednji šutnuo, šenio je pred Mirkom Blagojevićem. Kako Mirko ni Šarcu ne daje ništa, a kamoli Ognjenu; Tadić je preplivao kod Čavića, kojem je zabio nož u leđa da bi se dodvorio Bosiću. Nakon što je oblizao kamu i poljubio ruku, postao je u Upravnom odboru „Bosićeve male klinike“ krpa za nabijanje. Tu je i „opozicioni“ Vukota Govedarica, koji svaki dan u svakom pogledu sve više ne napreduje, a svaki njegov istup donosi nove glasove SNSD-u. Izraubovani pehlivan Borislav Bojić čeka penziju, Snežana Božić novu mustru, Mićo Mićić KM-habere iz Dodikovih dvora, Slobodan Prtilo zadnji voz za Čačak...
Moglo bi se nabrajati unedogled, ali to je gubljenje vremena. Suština je da je PDP, (svojim preopreznim saopštenjem), istjerao olinjalu, bezubu, sipljivu... mečku na čistinu i da bi im konačno trebalo biti jasno da na SDS ne mogu računati u bilo kakvoj iole ozbiljnijoj opozicionoj priči. Znali su to i ranije, ali sada je i popečaćeno. Sasvim je drugo pitanje, da li su u PDP - u onu bolesnu mečku na čistini željeli, ili su se, pak, nadali da će i dalje ostati u brlogu da „na miru“ skapava?! U svakom slučaju, biće interesantno vidjeti kako će se PDP snaći na (ne)željenoj poziciji lidera opozicije.
P.S. Milanko Mihajlica, šef nepostojeće SRS RS, nakon sedam mjeseci je izišao iz mišije rupe. Šteta, najkorisniji je tamo bio.
