piše: Siniša Božić, ekonomista
Početkom godine, minstar finansija Republike Srpske, Zoran Tegeltija, je poručio: 'Pred Republikom Srpskom je teška godina, ali racionalnim ponašanjem svih, uz dodatne restrikcije na strani rashoda i mjere za povećanje prihoda, budžet za ovu godinu će biti uspješno ostvaren'.
Iako je, već treću godinu za redom, budžet Republike Srpske usvojen u okviru od 1,6 mlrd. KM, znaci štednje se još ne vide. Iako ima još dosta vremena do završetka kalendarske 2011. godine, već sada je jasno da će sa izvršenjem budžeta biti problema. Prvo je vlast, u maju, emitovala cca 65 mil. KM trezorskih zapisa, odnosno kratkoročnih, polugodišnjih hartija od vrijednosti. Prema zvaničnim izjavama, ovaj novac će dobro doći da popuni gap u kraktoročnom budžetskom finansiranju, zbog neusklađenosti priliva i odliva. Banke su pokupovale kompletnu emisiju zapisa, jer isti omogućuju laku, brzu i sigurnu zaradu – oko 3% na polugodišnjem nivou je u današnje vrijeme dobar prinos za one sa viškovima sredstava. Međutim, krajem avgusta smo saznali da se Republika Srpska ima zadužiti za dodatnih 120 mil. KM, emitovanjem dugoročnih, desetogodišnjih obveznica, po kamatnoj stopi od maksimalno 8%! Pogledamo li strukturu usvojenog budžeta za 2011. godinu, jasno je vidljivo da se finansiranjem obezbjeđuje 13,5%, odnosno, od 1,6 mlrd. projektovane potrošnje, putem kredita se finansira 217 mil. KM.
Potreba dodatnog zaduživanja od 120 mil. KM je znak da budžet za ovu godinu ne može biti izvršen u planiranom iznosu, već da će se nedostajući iznos 'naturiti' državi kroz desetogodišnju otplatu. Banke će vrlo vjerovatno ponovo da otkupe ovo novo zaduživanje, jer je ponuđena atraktivna kamatna stopa. Međutim, na čiju štetu to ide? Jer, uz kamatnu stopu od 8%, Republika Srpska pozajmljuje 120 mil. KM, a vraća cca 175 miliona KM (kamata čini razliku). Koje će se budžetske stavke pokriti ovim novim zaduženjem? Svakako one koje se odnose na tekuće finansiranje. Dakle, zadužujemo se, da bi isplatili tekuće obaveze. Kada se jedno preduzeće počne zaduživati da bi pokrilo tekuće (rastuće) obaveze, ono je na korak do nelikvidnosti. Kada se država počne ponašati po sličnom obrascu, na pomolu je sigurna kriza budžeta, a nakon nje, i socijalna kriza.
Da vidimo kakvo je stanje privrede u prvih 7 mjeseci ove godine. Spoljnotrgovinski deficit je iznosio u navedenom periodu 1,1 mlrd. KM, a u istom periodu prošle godine, 0,93 mlrd. KM. Iz Rusije smo uvezli sirovina u vrijednosti od 2,5 mlrd. KM, dok smo tamo izvezli 3 mil. KM. Dakle, pokrivenost izvoza uvozom u Rusiju iznosi 0,12%, a deficit u spoljnoj trgovini sa tom zemljom 2,497 mlrd. KM. Rusiju sam specijalno izdvojio, jer je vlast u momentima privatizacije naftne industrije obećavala da će, pokretanjem proizvodnje u Rafineriji Brod, spoljnotrgovinski bilans biti osjetno popravljen. Takođe su tvrdili da će Rafinerija Brod puniti budžet RS sa 400 mil. KM. Sada više ništa ne spominju.
Prosječna neto plata u prvih sedam mjeseci ove godine iznosi 808 KM, međutim, uposlenici državnih institucija imaju prosječnu neto platu od 1.062 KM. S druge strane, radnik u prerađivačkoj industriji prosječno dobije 570 KM mjesečno. Predlažem da se usklade plate budžetskih korisnika na način da budu vraćene na nivo plata radnika u privredi. Onda nam neće biti potrebno novo zaduživanje i 120 mil. KM obveznica. Nigdje u svijetu radnici u državnim institucijama nemaju veću platu od ostalih, privatnih sektora privrede, a pogotovo ne - najveću!
A, kad je riječ o platama radnika u državnim institucijama, ona se povećala od, u budžetu od 2008. godine predviđenih 496 mil. KM, preko 629 mil. KM 2009., preko 627 mil. KM 2010. i takođe 627 mil. KM 2011. godine, respektivno. Toliko su, naime, budžetski izdaci za bruto plate zaposlenih u državnom sektoru (uprava i institucije). Nikakva tu štednja nije, kako vidimo, predviđena. Iz kojih izvora plaćamo tolike izdatke? Iz poreza koje smo dužni plaćati, indirektnih prije svega, a onda i direktnih. Međutim, za razliku rasta od 21% u kumulativnim isplaćenim platama, poreski prihodi u istom periodu (2008-2011) se ne povećavaju. Svake godine Republika Srpska inkasira oko 1,2 mlrd. KM poreza. Dakle, mi se svjesno odričemo značajnog dijela državnih (entitetskih) prihoda, koji odlazi na teret tekuće potrošnje (plate), umjesto na investicije. Poreski obveznici, dakle, plaćaju porez koji bude preusmjeren u džepove (prekomjerno i, vrlo često, nekvalitetnih) pretplaćenih zaposlenih kadrova u državnoj upravi.
Drugi znatan dio poreskih sredstava je namijenjen isplati penzija, u vidu međugeneracijske solidarnosti. Međutim, Fond PIO je u deficitu od preko 120 mil. KM, bez obzira što se svake godine, kroz budžetsku preraspodjelu, istom donira preko 180 mil. KM! Dakle, ponavljam, oko 11% budžeta se izdvaja za pomoć Fondu PIO – sredstva odlaze za isplatu penzija, odnosno trenutno budu – potrošena! Fondu Zdravstva poreski obveznici duguju – ogromnih 170 mil. KM, odnosno, preko 10% budžeta RS! Naplata je krajnje neizvjesna, zbog toga što je veliki broj poreskih obveznika – u stečaju. Radnicima se duguje u Republici Srpskoj, na ime neisplaćenih plata i neplaćenih doprinosa, po riječima predsjednice Doma Sindikata, iznos koji je ekvivalentan jednom godišnjem budžetu RS, dakle, 1,6 mlrd. KM! Vjerovatnoća naplate ovih potraživanja je takođe jako mala, obzirom na stečajne postupke i likvidaciju preduzeća poreskih obveznika!
Kada cijeloj priči dodamo i de fakto činjenicu da su poreski obveznici – nejednaki po pravu i obavezama, tj. da postoje obveznici koji imaju povlašten status (koji se ogleda u konstantnim reprogramiranjima poreskih obaveza koje su odavno dospjele na naplatu, npr. Fabrika glinice 'Birač' Zvornik, Rafinerija nafte Brod, Farmland Nova Topola, da nabrojim nekoliko), postavlja se pitanje: treba li uopšte plaćati porez!?
Ono što predlažem svim poreskim obveznicima jeste: kolektivno upozorenje upućeno izvršnoj vlasti u RS o – neplaćanju poreza! Samo ovakva akcija može nagnati zadužene u ministarstvima i čelne (korumpirane) ljude na funkcijama da se zaista zabrinu za stanje privrede RS i da uspostave jednake aršine koji važe za sve! Jer, primjera radi, zašto se Rafineriji nafte Brod odgađaju poreske obaveze u iznosu od najmanje 133 mil. KM uz grejs period od 3 godine iako je navedeni iznos dospio na naplatu 2011. godine? Da nije reprogramiran ovaj dug, odnosno da je naplaćen, Republika Srpska ne bi imala potrebu da se zadužuje dugoročnim obveznicama! Znači, reprogramiranje poreskog duga Rafinerije je koštalo Republiku Srpsku najmanje 50 mil. KM kamata koje će morati platiti!
Za kraj, vrijedi navesti citat Kluba Akademičara Banja Luke, koji je uklesan na ploči na zgradi Narodnog pozorišta u Banja Luci, a datira iz 1935. godine. Iako je prošlo 76 godina od tada, čini se da je opštenarodna svijest tada ipak bila na višem nivou i da imamo mnogo da naučimo od svojih predaka:
'Mi hoćemo da služimo socijalnom progresu, a ne socijalnom mračnjaštvu i reakciji. Da naš rad bude stvarno društveno koristan, da savremena naučna istina postane svojina najširih narodnih slojeva. Mi tražimo slobodu našeg kulturnog rada i obezbjeđenje kulturne podloge. Mi nismo došli sa Marsa , mi smo sinovi ove zemlje, dio ovog naroda te golih šaka i praznih džepova mi hoćemo da radimo u interesu svoje zemlje, slobode i napretka svog napaćenog naroda...'
