Južna pruga: bloggost - Nikola Sekulović, ekonomista
Autor je predsjednik Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala i inicijator mreže NVO „Pokret za Istok“, čiji je cilj decentralizacija države i stvaranje nove regije unutar Republike Srpske
«Republika Srpska nije država», «Bolje je biti entitet u BiH, nego provincija u Srbiji», «Krivci za dešavanja u BiH su nacionalističke stranke», «Dejtonska BiH je naš put», «Karadžić i Mladić moraju odgovarati»... Ovo su, vjerovali ili ne, izjave predsjednika SNSD-a i RS Milorada Dodika. One su zabilježene u periodu od 1997. godine, do 1999. godine kada je «demokrata» Dodik entitet RS, posprdno nazivao «republika šumska»! Sve ovo je rekao Dodik i ostao živ. Ja danas, kao i onda, podržavam svaku njegovu gore navedenu izjavi i nisam siguran hoću li preživjeti, ako je još koji put napišem ili spomenem u bilo kome javnom nastupu…Nisam, jer Dodik je danas u avliji onih koje je tada “tjerao” u Hag i prozivao da su ubice, kriminalci i nacionalisti. Svima njima, koji su još uvijek na slobodi ili u životu, on je danas šef. Za samo 10 godina, od Dodikovog prvog “demokratskog” mandata, sve se pretumbalo naglavačke i Dodik nas danas debelo gura u provinciju gdje se on i njegovi “zemljaci” najbolje snalaze.
Mi koji hoćemo Entitet, državu, Evropu i ravnopravnost, u svakom pogledu, danas smo prokaženi i etiketirani kao izdajnici od Dodikovih palančana i palanačkog duha, koji dominira prostorima gdje vlada laktaški Vožd. Ovoj atmosferi ili bolje reći stanju, u mnogome je doprinijela i zvanična politika Beograda, ali i dijelova međunarodne zajednice koji su, zbog izričito svojih interesa, dozvolili da Dodik mlati šta hoće (ali ne i dokle hoće) i da nas vrati u postratni period. Republika Srpska je postala zamorče jednog čovjeka kojem će, kada oni odluče (bilo Beograd ili međunarodna zajednica), lako staviti omču oko vrata. Zna to i Dodik. Nije on Milošević pa da ima kakvu takvu silu iza sebe (vojsku i policiju) i da pomisli da mu niko ništa ne može. A i da ima ne bi mu to mnogo pomoglo. Izdali bi ga kao i Miloševića. Kao što će ga i prodati šljam oko njega.
Džaba mu sva propaganda i priča da smo “mi” bolji dio (čega?), kada je nezaposlenost ogromna, preko 40%; kada je na djelu, do sada, nezapamćen lopovluk državnih službenika, (funkcionera od opštinskih odbornika do ministara); kada se sistematski uništava visoko obrazovanja putem vikend fakulteta; kada je zapošljavanje članova podobnih familija u državne ustanove poprimilo epske razmjere; kada je kupovina ili prodaja radnih mjesta u državnim ustanovama dobila enormne gabarite; kada je ogromna razlika između plata državnih službenika i najniže cijene rada; kada penzioneri bukvalno umiru jer im penzije nisu dovoljne ni za hranu ni za lijekove; kada je novi zakon o PIO oduzeo sve beneficije grupaciji od 46.000 ljudi; kada je sprovedena mafijaška privatizacija gdje jedan čovjek kupi 70 firmi i ne ulaže ni u jednu, već čeka veću cijenu da preproda, a ljude istjera na ulicu….i tako do besvjesti.
Noć i dan
E da ne bi mislili o svemu tome, i da bi nas malo “skrajnuli” sa tih negativnih razmišljanja, (jer, nedaj Bože, možemo se početi organizovati), vlast u Trebinju, u saradnji sa RTS i RTRS, je ovih dana smislila nove igre i zabavu za narod u vidu popularne narodnjačke emisije “Žikina šarenica” i “Putujući karavan”. Tako je “Šarenica” došla i u naš grad, da nas zabavi, ali i turistički promoviše. Pošto dugo nije bilo besplatne masovne zabave, narod je pohrlio da se malo relaksira, očekujući Bog zna šta. Noć prije, u “Karavanu” građane su zabavljali narodnjaci i svirka je trajala do ponoći. Međutim, osim lične promocije vlasti oličene u načelniku opštine, sve drugo je bilo nebitno i na nivou osrednjosti prikladne palanačkom duhu i njegovoj politici. Ostaće zapamćeno da je načelnik opštine Dobroslav Ćuk, u svojoj prezentaciji o gradu rekao: “Trebinje je grad zadovoljnih i srećnih ljudi, pa zbog toga ovdje nema opozicije!!! Moja partija je imala 16 odbornika a sada ima 19”!
E da ne bi mislili o svemu tome, i da bi nas malo “skrajnuli” sa tih negativnih razmišljanja, (jer, nedaj Bože, možemo se početi organizovati), vlast u Trebinju, u saradnji sa RTS i RTRS, je ovih dana smislila nove igre i zabavu za narod u vidu popularne narodnjačke emisije “Žikina šarenica” i “Putujući karavan”. Tako je “Šarenica” došla i u naš grad, da nas zabavi, ali i turistički promoviše. Pošto dugo nije bilo besplatne masovne zabave, narod je pohrlio da se malo relaksira, očekujući Bog zna šta. Noć prije, u “Karavanu” građane su zabavljali narodnjaci i svirka je trajala do ponoći. Međutim, osim lične promocije vlasti oličene u načelniku opštine, sve drugo je bilo nebitno i na nivou osrednjosti prikladne palanačkom duhu i njegovoj politici. Ostaće zapamćeno da je načelnik opštine Dobroslav Ćuk, u svojoj prezentaciji o gradu rekao: “Trebinje je grad zadovoljnih i srećnih ljudi, pa zbog toga ovdje nema opozicije!!! Moja partija je imala 16 odbornika a sada ima 19”!
Nevjerovatne gluposti i još veće laži. Da nisu građani zadovoljni, pokazali su i prethodni lokalni izbori kada je vlast ostala u manjini. Opozicione partije, SDS, PDP, Pokret za Trebinje i SRS RS, osvojile su 17 odborničkih mjesta, od 31 koliko broji SO. Međutim, SNSD poslije izbora (imao 10 odbornika) kupuje 6 odbornika i stvara “nategnutu” većinu, gdje svak svakoga ucjenjuje od sjednice do sjednice. Još veći gaf je izrekla voditeljka programa, novinarka režimskog RTRS, pozdravljajući načelnika riječima, “dugo ćemo ga pamtiti”…..Naravno, nije rekla po čemu, jer osim gafova, teško je nešto dobro pripisati ovoj vlasti, a pogotovu njemu lično, kao personifikaciji te vlasti. Možda je mislila da ćemo ga pamtiti po reprezentaciji (sa poklonima), koja je samo u prošloj godini koštala građane Trebinja preko 200.000 KM. Po tome će sigurno ostati zapamćen. Od kada je on na čelu opštine, ukinuo nam je autobusku stanicu, stavio katanac na 10-tak glavnih firmi u gradu, bez posla je ostalo preko 5000 ljudi, a iselilo se još najmanje toliko…..
Božo Vučurević ante portas
Ono što me je posebno dojmilo ovih dana je intervju bivšeg prvog čovjeka Trebinja Božidara Vučurevića dat (27.6., o.g.) Milomiru Mariću u emisiji “Ćirilica” TV Košave, poslije izlaska iz zatvora u Srbiji. U tom interviju Božo o sebi priča kao o junaku, a o polititici koju je vodio dosta pokajnički. To je ona politika koju danas pokušava da sprovede Dodik. Da nije tako, ne bi Vučurević pozivao SDS da se ujedini sa SNSD-om u odbrani srpstva! Ono što je mene posebno dojmilo je Vučurevićev ironičan odnos prema Dobrici Ćosiću, “duhovnom ocu srpske nacije” (čitaj: srpske propasti), koga Božo sada uvažava samo kao pero. Sjećam se Boža iz godina “koje su pojeli skakavci”, kada je veličao “sve srpske vođe i mudre glave”, a među njima posebno Dobricu.
Posebno degutantno i otužno je izgledalo Božovo omalovažavanje i osuda politike Slobodana Miloševića, u koga se Božo kleo kao u ikonu dok je bio na vlasti. Optužio je istog da je započeo rat i ostavio narog Hercegovine na cjedilu. Moramo priznati da sam ovaj intervju pogledao dva puta, nevjerujući šta čovjek priča i kako se odriče svojih dojučerašnjih idola i totema. Ono što me je posebno asociralo da pišem o Božu i “Žikinoj šarenici” su gusle! I to one kemene. “Žikina šarenica” je počela i završila sa guslama i guslanjem. Baš trebinjski nema šta. I to sa istim onim guslama (kamenim) koje su bile upravo namjenjene Slobodanu Milošević, kada je idolopokolonstvo Vučurevića prema njemu bilo na vrhuncu. Čak je i njegov lik bio uklesan na vrhu gusala. Ali poslije uvođenja sankcija, 1994. godine, od Srbije prema RS, lik na guslama je naprasno izmjenjen. Milošević se preko noći “preobratio” u Njegoša. Sve ono što smo mi opozicionari pričali i upozoravali tada, Božo je potvrdio u svom intreviju na TV Košavi. Ustvari, Božov intervju je bio njegov politički nekrolog koga je sam napisao i potpisao, a da toga nije bio ni svjestan. Bio je to pečat na jednu propalu i neostvarenu politiku koja je odnijela preko 100.000 života samo u BiH, a na prostorima bivše nam države i više. No, krug se uzbrzano zatvara i krčamari dolaze da naplate neplaćene račune. Ko će ih stvarno platiti ostaje da vidimo.
