piše: Siniša Božić, ekonomista
Da korumpirani političari i potkupljeni mediji predstavljaju osovinu zla u našem društvu, može se vidjeti iz članka pod nazivom 'Dragan Čavić u Fabrici duvana ima 5.000 akcija', koji je izašao u 'Glasu Srpske', 26.08. o.g..
U tekstu se, ukratko, navodi da 'Predsjednik DP-a Dragan Čavić, koji je sada najglasniji u zahtjevima da se već započeta istraga o kriminalu u Fabrici duvana Banjaluka dovede do kraja, radi to isključivo zbog ličnih interesa, jer je on član Udruženja malih akcionara fabrike i posjeduje 5.000 akcija, kažu radnici Fabrike duvana Banjaluka.' Pored toga, radnici ovog preduzeća, se tobože čude zašto se Čavić toliko zalaže za istragu, te da gleda isključivo svoj interes, jer posjeduje 5.000 akcija. Oni takođe navode da treba istražiti kako se radilo u Fabrici prije privatizacije, imajući na umu period kada je Čavić radio, od 1988. do 1996. godine.
Prije svega, mora se imati na umu kako je Udruženje malih akcionara u Fabrici duvana Banja Luka nastalo. Nastalo je tako što sam ja, u junu 2010. godine kontaktirao prvo tadašnjeg direktora Fabrike duvana Dubravka Prstojevića (što se pokazalo kao pogrešan korak budući da je on bio nezainteresovan za organizovanje malih akcionara), a potom i sindikalce ovog preduzeća, objašnjavajući im da je pored sindikalnog organizovanja koje je usmjereno da štiti prava radnika, potrebno organizovati i male akcionare, jer se kapital preduzeća, pod djelovanjem većinskog vlasnika Nebojše Antonića, rapidno osipa. A Udruženje malih akcionara Fabrike duvana nije jedino čije sam osnivanje pomogao, u stručnom smislu – u pitanju su desetine preduzeća u RS upropaštenih teškim malverzacijama i nezakonitostima kupaca državnog kapitala. Za predsjednika Udruženja malih akcionara u Fabrici duvana (koje je sudski registrovano) izabran je tadašnji i dugogodišnji radnik Fabrike duvana, Zlatibor Koljančić, koji je preko dva mjeseca obilazio male akcionare i skupljao punomoći za pristupanje Udruženju. Za tu aktivnost, dobio je otkaz sa radnog mjesta. Cilj udruživanja malih akcionara je bio zaštita kapitala malih akcionara (Antonić posjeduje 55%, fondovi oko 20%, a ostatak od 25% je kapital malih akcionara), putem zastupanja na skupštinama akcionara, obavještavanja institucija RS o nezakonitim radnjama, što je i urađeno. Cijeli moj lični angažman u ovom Udruženju, i mnogim drugim, je bio potpuno besplatan i apsolutno dobrovoljan, što neki ljudi očigledno ne mogu da shvate.
Kamo sreće da se sa udruživanjem malih akcionara krenulo na organizovan način prije 10 godina – sigurno bi sačuvali dobar dio preduzeća koji je potpuno finansijski devastiran u privatizaciji. Međutim, slučajevi poput Fabrike duvana Banja Luka i Fruktone Banja Luka, gdje su organizovana udruženja malih akcionara, su bili drugačiji. Udruženja su djelovala zajedno sa sindikatom, a cijela stvar je bila medijski propraćena, te su sve prljave stvari koje su većinski vlasnici ovih preduzeća radili, a na štetu malih akcionara, radnika, a u krajnjoj liniji i poreskih obveznika i države, putem medija, izašli na vidjelo. Udruženja su slala dopise i obavijesti svim institucijama u RS, koje nisu ništa preduzele da bar pokušaju riješiti probleme u ovim preduzećima. Institucije RS, su, dakle, u što sam se mnogo puta uvjerio na konkretnim primjerima, bile saučesnici u uništavanju preduzeća (što činjenjem, što nečinjenjem).
Vratimo se Fabrici duvana. Istina je da je Dragan Čavić potpisao punomoć kojom pristupa Udruženju malih akcionara. Pa šta? Zašto ne bi? Punomoći je potpisao svako ko je svjestan da Antonić uništava vrijednost njegovih akcija – bukvalno stotine akcionara su pristupili Udruženju o čemu postoji dokumentacija. Dragan Čavić posjeduje 5.000 akcija. Obzirom da je maksimalna vrijednost akcija Fabrike duvana na berzi iznosila 0,80 KM, a zadnja zvanična cijena je 0,30 KM, to znači da se njegov kapital kretao u iznosu od 4.000 KM do 1.500 KM. Dividende nema. Da li možda, Čavić, ili drugi mali akcionari, treba da budu sretni što je gubitak premašio vrijednost kapitala, što nema dividende i što je Fabrika duvana u teškim malverzacijama!? Uopšte ne želim biti ničiji portparol, niti sam član DP, niti me politika interesuje u smislu aktivnog angažmana, već cijelu stvar posmatram sa čisto ekonomske strane. Udruženje malih akcionara bi se isto tako obratilo bilo kojem drugom političaru, da je imao akcije, u vezi pristupanja. Udruživanje akcionara nema veze sa političkom pripadnošću, i tu se radi o čistom ekonomskom interesu, a ne o političkom mešetarenju.
Udruženje malih akcionara je prije oko godinu dana poslalo zahtjev za reviziju privatizacije, kako se vidi iz dokumenta: 'Zahtjev za pokretanje revizije privatizacije Fabrike duvana ad Banja Luka'.
U dokumentu: 'Izvještaj Komisije za reviziju privatizacije' se može vidjeti da, iako je očigledno da je ugovor o prodaji državnog kapitala kršen (ne samo to – on nije mogao ni biti zaključen na način na koji je zaključen, jer postoji presuda Vrhovnog suda RS o pogrešno utvrđenoj strukturi kapitala, odnosno Republika Srpska je 2007. godine prodala Antoniću kapital koji nije potpuno državni!), institucije RS su se oglušile u potpunosti na izvještaj o reviziji privatizacije. Pri tome, Komisija za reviziju privatizacije neke dijelove ugovora o prodaji državnog kapitala nije ni kontrolisala, pogotovo poslovanje sa povezanim licima.
(Javnost treba da ima na uvid i u 'dopis upućen Investiciono-razvojnoj banci'.)
Naravno, na ove dopise, i još mnoge druge, nije stigao nijedan konkretan odgovor od nadležnih institucija. Kao mnogo puta do sada, te institucije su računale da će se cijela stvar – zataškati. Zato su pompeznim sastancima Savjeta za privatizaciju, zapravo, oni, kojima ne odgovara da istina izađe na vidjelo, a odgovorna lica budu identifikovana, davali izjave kojima se, tobože, brine za radnike Fabrike duvana (o akcionarima ni riječi), a u suštini se nastojao zadržati status kvo. Međutim, SIPA, Tužilaštvo BiH i Sud BiH su im pomrsili račune nedavnom akcijom u kojoj je pritvoren i Antonić Nebojša.
Zato je 'Glas Srpske', kao dirigirani režimski medij, objavio pomenuti članak kako bi se sa čisto ekonomskih problema (koji, opet, imaju povoda u krivičnim djelima u Fabrici duvana), skrenula pažnja javnosti na politička prepucavanja. Da je članak dirigiran, naručen, tendenciozan i netačan, svjedoče i sljedeće činjenice:
1. Zašto nije imenovano koja grupa radnika, odnosno, koji se to radnici protive istrazi o poslovanju Nebojše Antonića i njegove firme?
2. U članku se navodi da treba istražiti period od 1988. do 1996. kada je Čavić radio u Fabrici duvana. Potpuno besmislena izjava, jer bi novinari i urednici Glasa Srpske trebali da znaju da je obim proizvodnje u Fabrici duvana u ratnom vremenu bio mnogostruko veći od današnjeg, a sporni gubitak zbog koga je ovo preduzeće danas u krizi je nastajao upravo od privatizacije 2007. godine naovamo!
3. Zašto se u članku nije pomenula i činjenica da predstavnici Udruženja malih akcionara nisu nijedan put pomenuti a kamoli pozvani na razgovor od strane Savjeta za privatizaciju?
4. Misle li odgovorni u 'Glas Srpske' da će ovakvim člancima doprinijeti boljem informisanju javnosti?
5. Misle li odgovorni u 'Glas Srpske' da će moći da zataškaju kriminal koji su njihovi nalogodavci činili u desetinama preduzeća u Republici Srpskoj, a na štetu malih akcionara, radnika, poreskih obveznika, korisnika fondova (Rafinerija nafte, Birač Zvornik, Elektroprivreda RS, Pošte RS, Željeznice RS, Fabrika duvana, Fruktona, Banjalučka pivara, Agrokrajina Banja Luka, Plamen Banja Luka, itd.)?
Gospodo, vrijeme je za promjenu obrasca ponašanja! Kriminal je zapisan u finansijskim izvještajima koji su javno dostupni, on je notiran u revizorskim izvještajima koji su takođe javno dostupni. Postoje izvještaji Komisije za reviziju privatizacije. U ovim dokumentima se tačno zna ko su odgovorna lica za katastrofalne rezultate poslovanja privrede Republike Srpske i morate da shvatite da ne možete više da manipulišete i obmanjujete javnost i da pogrešno interpretirate ekonomske činjenice zbog samo vama znanih razloga! Upravo su ovakve kriminalne aktivnosti u svakom pojedinačnom preduzeću dovele do ogromnih gubitaka kompletne privrede RS, koja je prerasla u krizu likvidnosti i stečajnu krizu. To je pravi razlog zbog čega se ne uplaćuju porezi i doprinosi, zašto nema novog zapošljavanja, proizvodnje i stvaranja nove vrijednosti. To su razlozi zašto preduzeća mahom idu u stečaj, zašto propadaju i nestaju. Zbog toga je Fond PIO sve prazniji, Fond Zdravstva grca u dugovima, zato se povećavaju porezi i doprinosi! Vašim naručenim tekstovima, vi dakle postajete SAUČESNICI DALJEG UNIŠTAVANJA PRIVREDE REPUBLIKE SRPSKE!
Pošto znam da redovno pratite ovaj blog, izvolite pogledati nekoliko video zapisa:
http://www.youtube.com/watch?v=mvpEg_hGWU8 (Načini uništavanja malih akcionara u RS, politički magazin 'Crta', BHTV1)
http://www.youtube.com/watch?v=fAzYyQoIZ8g (Afera 'Trebinjeprevoz' ad Banja Luka)
http://www.youtube.com/watch?v=rMFNj9r6NRk (Afera 'Fruktona' ad Banja Luka)
http://www.youtube.com/watch?v=JnuuHsGaR4M (Problemi malih akcionara u RS, TV Vikom)
http://www.youtube.com/watch?v=QX5P-nL2F4E (Potreba donosenja zakona o zastiti interesa malih akcionara u Republici Srpskoj, RTRS)
http://www.youtube.com/watch?v=QX5P-nL2F4E (Potreba donosenja zakona o zastiti interesa malih akcionara u Republici Srpskoj, RTRS)
Ovakvih primjera je desetine i stotine, ne samo u RS, već i u BiH. Moramo svi dići glas protiv korupcije, kriminala i pljačke! Moramo da kažemo političkim mešetarima da ne mogu da upravljaju sa našim sudbinama na način na koji to isključivo njima odgovara!
