Piše: Siniša Božić, ekonomista
Statistički podaci, pogotovo iz oblasti ekonomije, su redovno predmet selektivnog tumačenja, nepotpunog analiziranja i pogrešnog interpretiranja. Političarima statistika koristi onda kada treba da istaknu značaj svog doprinosa, potvrde ispravnost ove ili one odluke, te da kompariraju sve 'naše' uspjehe i 'njihove' neuspjehe. Redovno nas režimski mediji bombarduju sa perfidnim, lažno pozitivnim i iskrivljenim indikatorima, kako bi pokazali kako se nalazimo na pravom kursu. A kakve posljedice lažiranje ili pogrešna interpretacija statističkih podataka može da ima, najbolje vidimo na primjeru Grčke, koja je u tome uspijevala nepune tri decenije. Vidjeli smo kako je to i završilo.Kad je BiH u pitanju, političari zaista imaju fantastične mogućnosti. Mogu, naime, da ističu da je ovaj entitet bolji od onog. Mogu tvrditi da je entitet uspješniji od BiH u ovom i onom pokazatelju, ili obrnuto. Ili, da je distrikt uspješniji od ovog ili onog entiteta u nečemu. Unutrašnje uređenje BiH svakako nije predmet ovog članka, ali ono daje povoda za razne kombinacije i zloupotrebe statistike. Da bih izbjegao poređenja koja ničemu ne služe, osim promociji političara (x entitet bolji od y entiteta), u primjerima sam navodio agregirane podatke koji se odnose na BiH u cjelini (sama činjenica da je monetarna politika na državnom, a ne entitetskom nivou je dovoljan razlog za takvo logiciranje). Izvori podataka su zvanični bilteni Agencije za statistiku BiH, Agencije za rad i zapošljavanje BiH, Centralne banke BiH, Agencije za unapređenje inostranih investicija u BiH, itd. Treba napomenuti da se veliki broj indikatora odnosi ili korelira sa brojem građana, što je u BiH nepoznanica, budući da je zadnji popis izvršen 1991. godine, tako da u statističkim izvještajima redovno nalazimo procjene (upitne tačnosti).
Nezaposlenost
Zvanična stopa nezaposlenosti se kretala od 23,4% u 2008. godini, preko 24,1% u 2009. godini, do 27,2% u 2010. godini. Prema zvaničnim podacima, stopa nezaposlenosti starosne grupe od 25-49 godina je u godinama 2008, 2009 i 2010. iznosila, respektivno, 22,1%, 22,5% i 25,6%. Čak i prema zvaničnim podacima, evidentno je povećanje stope nezaposlenosti i potvrđen negativni trend, tj. povećanje stope nezaposlenosti za 3,8% u posmatranom trogodišnjem periodu. Međutim, ako se ima u vidu da se do stope nezaposlenosti dolazi stavljanjem u odnos broja nezaposlenih i radne snage, smisleno je analizirati nazivnik ove jednačine. Radna snaga se sastoji od zbira zaposlenih, samozaposlenih i nezaposlenih. Ako se uzme u obzir sektor sive ekonomije, koji zapošljava dio građana koji nisu prijavljeni kao zaposleni, te ukoliko se uračuna znatan procenat građana koji su zaposleni, ali nisu registrovani na biroima zapošljavanja, dolazi se do stope nezaposlenosti od preko 40% (što je u skladu sa procjenama mnogih međunarodnih organizacija). Ukoliko se posmatra broj zaposlenih u apsolutnim brojevima, slijedi da je u 2008. godini bilo zaposleno prosječno 890.000 građana, u 2009. 859.000 a u 2010. godini 843.000, što je pad od 47.000. Pri tome, u poljoprivredi u ovom trogodišnjem periodu broj zaposlenih se smanjio za 17.000, u industriji za 28.000, a u sektoru usluga za 2.000. Nadalje, ni institucijama BiH valjda nije jasno koji je broj nezaposlenih, pa tako Agencija za statistiku BiH navodi da je broj nezaposlenih u godinama 2008., 2009. i 2010. iznosio, respektivno, 272.000, 272.000 i 315.000, dok, primjera radi, Agencija za rad i zapošljavanje BiH navodi da je broj nezaposlenih u ovim godinama iznosio, respektivno, 494.000, 496.000, te 516.000 (tačnije, ova agencija daje broj nezaposlenih po mjesecima, a ovo su prosjeci za posmatrane godine)!? Sudeći prema ovim podacima, posao je u BiH izgubilo 'samo' 22.000 ljudi, mada sa apsolutno znatno većim iznosima. Moglo bi se i dalje istraživati, tako da se saberu podaci od statističkih zavoda RS i FBIH, te Brčko distrikta, ali bi tako vjerovatno došli do trećih podataka... Sjetite se ovih redova kada budete slušali izjave naših političara o urađenom poslu, zaposlenim ljudima i njihovim pregnućima...
Vanjska trgovina
Vanjska trgovina obuhvata podatke o kumulativnom uvozu i izvozu. Političari uglavnom koriste stopu pokrivenosti uvoza izvozom. Prema zvaničnim podacima, ova stopa se kretala pozitivno, od 41,2% u 2008. godini, preko 44,8% u 2009. godini, do 52,1% u 2010. godini. Prema tome se može vidjeti da je BiH relativno poboljšala odnos i da se uvoz pokriva sa značajnih 10,9% više u posmatranom periodu. Međutim, ovo će biti dobar pokazatelj onda kada budemo vršili plaćanja u relativnim, umjesto u apsolutnim iznosima. O čemu se radi zapravo? BiH je u 2010. godini, uvoz je iznosio 13,6 mlrd KM, izvoz 7 mlrd KM, stopa pokrivenosti cca 52% a deficit 6,5 mlrd KM. Za poređenje, u 2003. godini, uvoz je iznosio 8,3 mlrd KM, izvoz 2,4 mlrd KM, deficit je bio 5,3 mlrd KM a stopa pokrivenosti iznosila 29%. Zato, stopa pokrivenosti uvoza izvozom se mora uzeti zajedno sa visinom deficita, da nam se ne bi desilo da uvezemo za 50 mlrd KM, izvezemo za 30 mlrd KM, i da se hvalimo da nam je stopa pokrivenosti uvoza izvozom 60%, iako je deficit vanjske trgovine 20 mlrd KM.
Nacionalna valuta i BDP
2003. godine, imali smo 1,7 mlrd KM u opticaju. Sredinom 2011. imamo 2,5 mlrd KM, što je 47% više. Realni GDP u istom periodu je rastao 32%. Prema pravilu valutnog odbora, odnosno Zakonu o Centralnoj banci BiH, jedino je važno da vrijednost monetarne pasive, odnosno novca u opticaju i depozita domaćih komercijalnih banaka (koje drže kod Centralne banke BiH), ne prijeđe vrijednost (strane) aktive, odnosno novca koji se drži kod stranih banaka i ulaganja u hartije od vrijednosti i monetarnog zlata. Da li smo štampali 15% više valute nego što nam to realno treba? Pokušao sam analizirati realnu vrijednost nacionalne valute putem kretanja iznosa potrošačke korpe, posmatrano u vremenskim serijama. Međutim, to je nemoguće, jer se u BiH potrošačka korpa računa na najmanje tri načina, po jedan za svaki entitet, i jedan za BiH. No, znam da sam 2003. godine za 100 KM mogao kupiti 100 vekni hljeba, a da danas mogu kupiti za nominalno isti novac, njih 83. Jako prosta računica, slažem se. Međutim, danas 100 KM vrijedi 83 hljeba (17 hljebova manje nego 2003. godine). Da li to znači da i jedan evro vrijedi 2,28 KM (17% više od fiksnog pariteta)?! Da li to znači da se paritet drži nerealno visoko? Da li to znači da izvoznici time dobiju manje konvertibilnih maraka (npr. preduzeće X prodalo robu u inostranstvu u vrijednosti od 100 mil. EUR, trenutno konverzijom u KM dobija cca 195 mil KM, a po našoj računici, realno bi trebalo dobiti cca 228 mil. KM)? Da li time valutni odbor destimuliše izvoz? To su pitanja na koja bi političari trebali da odgovore!
Što se tiče najčešće korištenog indikatora, BDP (bruto društvenog proizvoda), postoji nekoliko problema koje političari svjesno koriste. Tako oni izražavaju BDP u nominalnom iznosu. Pokažimo na primjeru šta to znači.
Država X proizvede 100.000 hljebova po cijeni od 1 KM u godini 2010. BDP za tu godinu bi iznosio, dakle, 100.000 KM. U 2011. godini, država X proizvede takođe 100.000 hljebova, ali je cijena skočila na 1,30 KM. BDP u 2011. godini bi iznosio 130.000 KM. Međutim, realni BDP za 2011. godinu sa baznim cijenama iz 2010. godine je ostao isti (100.000). Nominalni BDP će uvijek biti veći od realnog ukoliko se cijene inflatorno kreću (najčešći slučaj). Pored toga, ako se koristi realni BDP, bitan je period fiksiranja cijena (koja je godina bazna-fiksiranje unatrag dužeg perioda će vjerovatno dati veći rast BDP).
Dalja varka je BDP po glavi stanovnika. Kako izraziti taj podatak, kada ni sami ne znamo koliko nas ima u državi?!
Struktura BDP je posebna tema. Naime, BDP se sastoji od potrošnje (domaćinstava, državne potrošnje), investicija i neto izvoza (razlike izvoza i uvoza). Komponente BDP BiH su se kretale, kao u sljedećoj tabeli:
Iako je nominalni BDP rastao od 2004-2010 za cca 60%, tek njegovom dekompozicijom možemo vidjeti na osnovu čega je nastao taj rast. Investicije imaju negativan trend, od 2007. godine. Neto izvoz je konstantno negativan (više uvozimo nego izvozimo). Jedina komponenta na osnovu koje je rastao BDP jeste potrošnja domaćinstava i državna potrošnja. Tako je u posmatranom periodu, potrošnja rasla za 42%. Od čega je rasla potrošnja, tj. od kojih novaca su domaćinstva i država plaćale robe i usluge koje su nabavljale? Javni dug države BiH je u posmatranom periodu rastao za 55%, dok je aktiva bankarskog sektora (plasirani krediti) u istom periodu porasla za 75%! Eto koji je razlog rasta BDP – kreditno zaduživanje države i domaćinstava! Ukoliko znamo da je stopa javne potrošnje države BiH konstantno preko 50%, a ukoliko se analizira struktura kredita domaćinstvima (fizičkim licima), primjećuje se veliki procenat stambenih kredita, to znači da je BDP nominalno rastao na osnovu kredita koji su se dizali za finansiranje troškova države, odnosno za finansiranje kupovine stambenih jedinica, odnosno, BDP je rastao na teret sredstava čiji veliki dio nije namijenjen reinvestiranju i stvaranju nove vrijednosti, već potrošnji. To dalje znači da se BDP BiH ne može dalje uvećavati na osnovu potrošnje, već samo na osnovu rasta investicija i smanjenja negativnog neto izvoza (odnosno većem izvozu pri datom uvozu)!
Naveo sam primjere pogrešnog tumačenja nekih ekonomskih indikatora. Slična logika se može primijeniti i na broj penzionera, prosječnu platu, i mnoge druge varijable.
