Piše: Slobodan Vasković
Korporativno srpstvo ušlo je u poznu jesen, plodovi su davno obrani, a najbitnije je da je u potpunosti ispunjen plan rukovodstva firme, (ima monopolistički položaj u Republici Srpskoj), čiji je osnovni cilj bio stvaranje male superpovlaštene grupice/klana multimilionera, na uštrb osiromašene, obespravljene i lažnom odbranom srpstva teško kontaminirane milionske mase građana ovog entiteta. Nije naodmet napomenuti da je na čelu Korporacije „Pravoslavlje u džepu“ familiija Dodik, sa svojim najizraslijim pripadnikom Miloradom, te porodice Stanković, Ćubić, Đurić, Čičić, Bobar, Kopanja... Istina, korporacija je u teškim finansijskim problemima, akcije su joj nulirane, računi prazni, rezerve avetinjski puste...; slijedi joj stečaj, što familije uopšte ne zabrinjava, jer su toliko bogati da mogu bezbrižno živjeti u bilo kom dijelu svijeta.
Korporativno srpstvo ne bi izuzetno efikasno polučilo ovako izvanredne milionske rezultate, da pod svojim krovom nije imalo pravoslavno pravosuđe, što je bio najznačajniji momenat u razvoju kompanije. Udruživanje „pravosudnog“ sistema sa izabranim porodicama, stvorilo je odličan poslovni ambijent u kojem je klan mogao da sa državnim novcem radi šta hoće i uzima koliko ima. Anarhije nije bilo, već je besprijekorno sprovedena organizovana pljačka svih resursa, od prirodnih do ljudskih. Pri tom je ubijenih i ranjenih bilo veoma malo, što je za svaku pohvalu.
Ključna ličnost korporativnog pravoslavnog pravosuđa je Milorad Novković, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine (VSTS BiH), koji je rafiniranim potezima tužioce i sudije stavio pod punu kotrolu i u funkciju izabranih porodica, tako da šef Korporacije i pripadnici novostvorene pravoslavne ergele multimilionera podižu optužnice, sude i presuđuju svima onima koji im se po bilo kom osnovu zamjere ili im smetaju. Za svoj posao Novković je izvanredno plaćen, o čemu svjedoče nekretnine u Banjaluci, Beogradu i Herceg Novom. Upravo u Beogradu, (gdje Novković de fakto živi), i Herceg Novom dogovaraju se „finese“, a glavni Novkovićevi saradnici na ovom poslu su Vitomir Popović, dekan Pravnog fakulteta u Banjaluci i bivši predsjednik RS Rajko Kuzmanović. Njegova „desnica“ u VSTS BiH je Obren Bužanin, koji mu omogućuje obezbjeđivanje većine u tom tijelu za odluke koje donosi.
Nije slučajno Novković izabran za funkciju Prvog Pravoslavnog Kadije; bio je glavni kreator oslobađajuće presude u „slučaju Milorad Dodik“, u procesu koji je pred banjalučkim sudovima vođen nakon podizanja optužnice protiv tekućeg predsjednika RS zbog malverzacija koje je počinio tokom prvog premijerskog mandata, (1998-2001. g.). Osnovni sud u Banjaluci optužnicu protiv Dodika proglasio je ništavnom 17.10.2005. godine, a istovjetno je presudio i Okružni sud u Banjaluci 25.05.2006. godine. Predsjednik Vijeća Okružnog suda koje je donijelo tu sramnu presudu, nakon žalbe tužilaštva, bio je Milorad Novković. On je tada bio i predsjednik te institucije, a interesantno je da je i sada na čelu Okružnog suda Banjaluka, iako je i prvi čovjek VSTS BiH, (na obje funkcije prima plate). Novković je bio direktno involviran u donošenje prvostepene presude na Osnovnom sudu, pa je istu poslije samo potvrdio. Sve je dogovoreno na Dodikovom imanju, a nedugo poslije toga Novković dolazi na čelo VSTV. Efikasnim inženjeringom, ionako posrnulo pravosuđe dovodi do kolapsa, a preferira kadrove iz svog rodnog mjesta Srpca.
Da li od vode, ruže vjetrova, vazduha, ili pak neke neznane čarolije, tek srpčani su najnadareniji za šefove u pravosudnim institucijama. Novković protežira Milana Tegeltiju (iz Srpca), prvo na mjesto šefa Specijalnog tužilaštva RS, gdje je trebalo da hapsi i progoni po nalogu Predsjednika Pravoslavne Korporacije. Kada to nije prošlo, Tegeltija je smješten na čelo Osnovnog suda u Banjaluci, koji je u potpunoj funkciji povlaštenih porodica i njihov je privatni sud. Tegeltija je, da se zna, bio član tužilačkog tima protiv Dodika, a povjerenje i bolju funkciju zaslužio je opstrukcijama u tom procesu, kao i Zoran Lipovac, (bio ministar uprave u posljednjoj Dodikovoj vladi), koji je bio „glavni dostavljač“ (iz Tužilaštva RS) optuženom i njegovim medijima.
Nakon što je Tegeltija smješten u Sud, na njegovo mjesto u Specijalnom tužilaštvu RS stigao je novi kadar iz Srpca – Miodrag Bajić, koji nije do kraja pod kontrolom, ali se i ne usuđuje uhvatiti u koštac sa multimilionerskim klanom. Iz Srpca je i suspendovani Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin.
Novković trenutno intenzivno radi na promovisanju novog kadra iz Srpca, koji bi trebao da zasjedne na čelo Tužilaštva RS, umjesto Vitomira Soldata. Riječ je o Želimiru Lepiru, koji je glavni favorit i već je „nacrtan“ na mjestu prvog čovjeka banjalučkog tužilaštva. Takav izbor uopšte ne čudi, jer je Lepir bio član sudskog vijeća Okružnog suda Banjaluka, kojim je predsjedavao Novković, kada je donešena/potvrđena oslobađajuća presuda za Milorada Dodika. Predsjednik Pravoslavne Korporacije bez sumnje je „pravi džek“, jer svoje ljude ne zaboravlja i uvijek se pobrine za njih. Pa će tako i za Lepira.
