Piše: Siniša Božić, ekonomista, predsjednik Udruženja
akcionara investicionih fondova RS
Kartel, u ekonomsko-kriminalističkoj teoriji,
predstavlja neformalnu, od očiju javnosti dobro skrivenu organizaciju, koja
posluje van tržišnih principa i pravila, zaobilazeći zakonske norme, uz
obavezno ostvarivanje ekstra profita, evaziju poreskih obaveza, pranje novca i
kršenje cijelog niza drugih pravnih normi. Cilj kartela je pri tome, ostvarivanje
dobiti. Karteli obično nadilaze granice jedne države i njihov angažman i
djelovanje dijeli neke zajedničke osobine sa poslovanjem multinacionalnih
korporacija (koje predstavljaju zakonski legitimne privredne subjekte).
Najgrublja podjela kartela je ona na javne i privatne. Nama interesantniji su javni
karteli, obzirom da oni podrazumijevaju uključenost državnih struktura koje
putem koruptivnog djelovanja (shvaćenog kao činjenje krivičnih djela iz oblasti
privrednog i organizovanog kriminala), omogućavaju uspješan rad kartela.
Naravno, uspješan rad kartela podrazumijeva i neuspješan rad, odnosno činjenje
prije svega materijalne štete svim ostalim učesnicima 'igre', odnosno
građanima-poreskim obveznicima, privrednim subjektima sa kojima kartel posluje
(a da oni vrlo često nisu toga ni svjesni), akcionarima, i tome slično.
Nije potrebno dokazivati da karteli postoje na našem
prostoru. Dovoljno je baciti letimičan pogled na izvještaje svjetskih
organizacija, npr. 'Global financial integrity', publikacije Eurostat/Evropske
komisije (godišnje 'Money laundering in Europe' izvještaje). Ti podaci se zatim
mogu uporediti sa izvještajima o stepenu korupcije, stanju javnih finansija i
bilansnih pozicija privrede, i tendencija u istim (npr. akumuliranje enormnih
bilansnih gubitaka privrednih subjekata, ubrzano zaduživanje kako države tako i
njenih fondova i jedinica lokalne samouprave) da bi se metodom eliminacije
moglo zaključiti slijedeće: neko ozbiljno iznosi novac iz balkanske regije.
Pošto nas dominantno interesuje BiH, odnosno Republika Srpska, imamo tu nesreću
da se u zadnjih desetak godina na tom teritoriju upravo takve aktivnosti
dešavaju sa grupacijom koju čine: Fabrika glinice Birač, Balkan investment
banka, Balkan investment fond odnosno društvo za upravljanje istim, Alumina
Zvornik, Balkal Banja Luka, i još sijaset povezanih lica kojima je zajedničko
to da imaju istog krajnjeg (su)vlasnika, koji je opet povezan sa privrednim
subjektima iz Litvanije (primarno Ukio banka), i nekim drugim egzotičnim
lokacijama (poreskim oazama, tj. off-shore zonama). Posljedica činjenice da sva
ova preduzeća, iako formalno nezavisno od drugih osnovana (od kojih su neka
danas u stečaju) imaju zajedničkog krajnjeg vlasnika jeste činjenica da su se
ona faktički ponašala kao jedno pravno lice, što opet nije karakteristika samo
ove grupacije, ali nezakoniti odnosi i transakcije jesu.
Privatizacijom Fabrike glinice, prije 12 godina, strani
vlasnik je osnovao svoju banku-Balkan investment banku, svoje društvo za
upravljanje investicionim fondovima i niz drugih povezanih pravnih lica. Zbog
enormnih gubitaka, Fabrika glinice je danas u stečaju. Zbog enormnih gubitaka,
Balkan investment banka je de fakto bila pred likvidacijom, pa je morala biti
spasavana državnim novcem (dokapitalizacija od 24 miliona KM, i to ne
računajući ranije državne finansijske injekcije u vidu obveznica), a Balkan
investment fond je pred nestajanjem.
I to ne bi bilo ništa uobičajeno, da su litvanski
vlasnici bili jedini vlasnici svih ovih preduzeća (u Fabrici glinice je bilo
oko 3000 akcionara, a u Balkan fondu 17.000, dakle ukupno 20.000), da Republika
Srpska nije izgubila desetine miliona KM kroz subvencije ovoj grupi (povlaštene
cijene energenata), odgode plaćanja obaveza pa i otpise, i dodatne desetine
miliona KM kroz direktne finansijske doznake Balkan banci. Tome treba dodati i
poveću listu povjerilaca Fabrike glinice koji će svoja potraživanja morati
naplaćivati iz stečajne mase (stopa naplate potraživanja iz stečajne mase u
Republici Srpskoj je oko 10%). Važna napomena: krajnji vlasnik cijele grupacije
je, prema raspoloživim podacima, Vladimir Romanov, ruski biznismen, koji stoji
iza Ukio Banko Investicione Grupe (ŪBIG). Evidentno, čini se da je cilj
Romanova da dokaže da preduzeća kojima je posredno rukovodio, a koja su
uglavnom otišla u stečaj (od Ukio banke u Litvaniji, preko Fabrike glinice
Birač, a izgleda da će tim stopama krenuti i škotski fudbalski klub Hearts,
čiji je Romanov većinski vlasnik-opet posredno), duguju njemu novac, što se
može vidjeti iz visokih prijavljenih potraživanja u stečajnim postupcima, od
strane povezanih lica koje on kontroliše, a prema Ukio banci i Fabrici glinice
Birač (iako je situacija, po prirodi stvari, obrnuta).
Elem, vlasnici ove grupe su primjenjivali visoko
sofisticirane metode da bi ostvarili svoje ciljeve. Koristili su metode evazije
poreskih obaveza (korištenje transfernih cijena), zloupotrebljavali su tržište
kapitala emisijom svojih bezvrijednih hartija od vrijednosti, drugim riječima,
računovodstvena, bilansna i bankarska pravila izvrgli ruglu. Na interesantan
način su se riješavali loših kredita (prodali potraživanja povezanim pravnim
licima), za koje su direktno bili odgovorni, trgovali nekretninama po Jadranu,
kupovali banke u Federaciji BiH (Una banka Bihać).
Jasno, da bi ostvarili ove ciljeve, bili su u dosluhu sa
odlučujućim, politički moćnim pojedincima u vlasti u Republici Srpskoj i BiH.
To je bio prvi preduslov, a drugi je bio da imaju ljude od povjerenja. Jedan od
takvih je i Edvinas Navickas, direktor Balkan investment banke. Gospodin
Navickas je etalon moralne hipokrizije poslušnika ove grupacije (i da stvar
bude gora, dugogodišnjeg čelnika jedne finansijske institucije u RS). Njegove,
i izjave ostalih poslušnika me godinama zasmijavaju, a ovdje ću pomenuti
nekoliko:
Uspjela
emisija obveznica Balkan Investment Bank, Nezavisne novine,
02.01.2009.
"Sredstva
prikupljena emisijom obveznica poslužiće nam za povećanje kreditnog
potencijala, unapređenje kvantiteta i kvaliteta poslovanja, jačanje naše
tržišne pozicije i ostvarivanje postavljenih planova i ciljeva",
napomenuo je Navickas.
Navickas:
Bez otpuštanja uprkos krizi, Nezavisne novine, 09.05.2010.
…"želim da
naglasim da je poslovanje naše banke stabilno i da smo pred sebe postavili
visoke ciljeve koje ove godine namjeravamo da postignemo. Iznad finansijskih
ciljeva, želimo da stalnim praćenjem trendova u bankarskom sektoru, primjenom
savremene tehnologije i visoko profesionalim i kvalitetnim kadrovima, naši
klijenti u nama prepoznaju pouzdanog poslovnog partnera".
Kupovinom
Una banke jačaju poziciju u BiH, Nezavisne novine,
14.11.2010.
"Naš cilj je
da do kraja godina povećamo aktivu sa sadašnjih 250 na 275 miliona KM i
ostvarimo dobit u iznosu do milion KM", kazao je Navickas.
Balkan
Investment Bank nastavila pozitivan trend rasta,
Capital.ba, 08.08.2012.
“U prvoj polovini
ove godine uložili smo velike napore da na najbolji način odgovorimo na potrebe
i zahtjeve naših klijenata. Nastavili smo sa širenjem poslovne mreže i
unapređenjem efikasnosti i kvaliteta poslovanja po svim osnovama, koji su doveli
do očekivanih rezultata. U prvih šest mjeseci ove godine ostvarili smo
povećanje obima redovnog poslovanja za 62 odsto, što pored stalnog rasta
štednje građana, za koju nudimo izuzetno konkurentne kamatne stope i do 6.1
odsto i mogućnost dobijanja dodatnih bonusa, najbolje govori o povjerenju i
zadovoljstvu koje nam ukazuju kako postojeći, tako i novi klijenti. Osim toga,
u prvom polugodištu značajno smo unaprijedili kvalitet kreditnog portfolija,
čime smo poboljšali položaj i status naših klijenata, i u tom pravcu nastavili
zdrav trend rasta” izjavio je Edvinas Navickas, direktor Balkan Investment
Bank.
Pokrenut
stečaj u Birču, Nezavisne novine, 08.04.2013.
"Nakon što je
skupština akcionara donijela ove odluke ulazimo u proces emitovanja hartija od
vrijednosti a uslijediće i poziv investitorima da ih mogu kupiti. Ovo su sve
planirane aktivnosti s ciljem da se osigura stabilnost u poslovanju banke i siguran
sam da će nakon ovog procesa Balkan Investment Banka biti jedna od najboljih
banaka na tržištu - rekao je Edvinas Navickas, direktor Balkan Investment
Banke nakon Skupštine akcionara".
Čim banka nudi visoke kamate da bi privukla depozite
(kamata na štednju od 6% je visoka), i
nudi kamatu od 8% na vlastite obveznice – jasno je da je u potrebi za
svježim kapitalom (pitanje za razmišljanje čitaocima: znate li koja banka u
Republici Srpskoj ima slične promotivne kampanje?).
Ako gospodin Navickas vjeruje da je Balkan investment
banka sa dobrim potencijalom i da će biti jedna od najboljih na tržištu, onda
zašto ne proda svoju kuću na Hvaru i uloži taj novac u dokapitalizaciju banke?
To bi bio najbolji pokazatelj da vjeruje u ono što govori.
Mirjana
Čomić napustila IRB RS i prešla u Balkan Investment Banku,
Capital.ba, 07.09.2010.
“Ponuda koju sam
dobila od BIB zadovoljila je sve moje kriterijume, prvenstveno u pogledu
prilike za profesionalno usavršavanje i sticanje znanja i iskustava u dijelu
poslovnog procesa u bankarstvu koji smatram veoma perspektivnim”, rekla je
Čomić.
Bilo bi interesantno vidjeti kakva je znanja i iskustva gđica
Čomić stekla tokom njenog angažmana u Balkan investment banci kao i da li će
iskoristiti priliku da novčana sredstva koje je samoprijegornim radom zaradila
u vidu naknada za službena putovanja i kredita dobijenih od te banke, investira
u dokapitalizaciju iste, obzirom na perspektivnost poslovnog procesa u Balkan
investment banci.
Balkan investment fond je investicioni fond kojim
upravlja društvo za upravljanje Balkan invesment management (u daljem tekstu:
DUF BIM), koje je takođe vlasnički povezano sa grupacijom koju analiziramo u
ovom tekstu. Ima konkretnih pomaka po pitanju istrage transakcija ovog fonda i
ovo je prilika da informišem javnost o istim. Naime, nakon javnih upozorenja
koje je uputilo Udruženje akcionara investicionih fondova RS čiji sam predsjednik, Komisija za hartije od
vrijednosti RS (u daljem tekstu: KHOV) je učinila konkretne korake: društvu za
upravljanje je naloženo da raskine ugovor sa depozitarom, koji je – pogađate,
povezano pravno lice, odnosno Balkan invesment banka, jer depozitar ne može da
bude dio bankarske institucije sa negativnim revizorskim izvještajem, i da se
zaključi ugovor sa drugim depozitarom, zabranjeno je (doduše, privremeno) DUF
BIM da upravlja portfeljem fonda, odnosno da izdaje kupoprodajne naloge (više
prodajne nego kupovne), i pokrenuta je vanredna kontrola poslovanja ovog fonda.
Povod tome jesu slijedeće činjenice, a kako sam već objavio u ranijem tekstu (http://www.slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/05/rasprodaja-portfelja-balkan-invest-fonda.html
) :
rasprodaja portfelja Balkan fonda,
očite nezakonitosti u poslovanju (ulaganje u nekretnine
povezanog pravnog lica),
nezakonita retroaktivna naplata provizije.
U nastavku ću dati navode DUF BIM i komentare na iste:
SKANAS:
KHOV nije trebala zabraniti trgovanje akcijama Balkan Fonda,
Capital.ba, 12.06.2013.
“Promjena
depozitara je jasna jer je Balkan Invesment banka poslovala sa gubitkom i ne
može više da pruža takvu uslugu. ”, navodi Skanas u pisanoj izjavi za
CAPITAL.
Ako je promjena depozitara jasna, zašto DUF BIM nije
samoinicijativno uskladio svoje poslovanje sa zakonom, a ne čekao odluku
regulatora, odnosno KHOV, da im naloži da to uradi?
“Želim da objasnim
da je fond nekretninu kupio novcem od prodaje akcija Metal Gradiška. Fond je
sklopio ugovor sa firmom ‘Alumina’ da izdaje ovaj prostor. Mjesečna kirija je
5.000 KM, a to znači da je povratak na ulaganje 5 posto. Koja još HOV na
Banjaluckoj berzi može dati takav doprinos. Ovo samo dokazuje da se trudimo da
povećavamo vrijednost fonda i nije opravdan strah sitnih akcionara. Prije
nekoliko dana Siniša Božić je izjavio da je namjera našeg društva da izvuče
novac iz fonda. Međutim, evo neka on prikaže barem jednu akciju na
Banjalučkoj berzi, osim Telekoma Srpske,
koja je imala značajniji prinos. Od 2008. godine berza je kontinuirano u padu.
Još jednom ponavljam da kupovina nekretnine ima osnovu da sačuva vrijednost
fonda i da obezbkedi prihod fondu od 60.000 KM na godišnjem nivou. Nismo krivi
što firma Alumina ne ispunjava svoje obaveze. Povezivati nas sa Aluminom samo
zbog toga što je na čelu društva čovjek iz Litvanije nije u redu. Isto tako se
Alumina može povezati i sa IRB, samo na malo drugačiji način. Spreman sam da
odgovorim na sva neugodna pitanja i smatram da bi bilo sasvim korektno da neko
uporedi rezultate svih fondova, jer ovo što se sada dešava je tendenciozno”,
poručuje Skanas.
Međutim u izjavi za RTRS od 08.06.2013, g. Skanas navodi
da im Alumina ne plaća zakup. Prema tome, ako nema prihoda od zakupa, nema ni
prinosa na investiciju. Pored toga, nadam se da će Komisija za HOV u istrazi da
utvrdi kakva je nekretnina kupljena od Alumine (podsjećam, radi se o 1,3
miliona KM koje je Balkan invesment fond platio Alumini doo Zvornik na ime
kupovine nekakve nekretnine koju su izdali istoj toj Alumini). Fond menadžer
koji plati investiciju 1,3 miliona (povezanom pravnom licu, koje je poreski
dužnik RS i pred stečajem), koja je nelikvidna (važna napomena: u pitanju je
transferna cijena koja može i mora biti predmet kontrole u smislu odredaba
Zakona o porezu na dobit RS, odnosno Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dobit RS, jer sve indicije pokazuju da je fond platio nešto što tržišno ne
vrijedi toliko, sa ciljem izvlačenja novca od fonda ka Alumini), i uz mizernu
zakupninu (koja se ne plaća) ponovo izda prodavcu – on ili je još jedan od
licemjernih poslušnika kartela ili potpuni idiot. Neugodnih pitanja će vrlo
brzo neminovno biti, a postavljaće ih g. Skanasu i ostatku ekipe istražni
organi Republike Srpske. Također, g. Skanasu ovom prilikom nudim podučavanje iz
naučnih oblasti finansijskog menadžmenta, analize bilansa, korporativnog prava,
međunarodnih ekonomskih odnosa, ali moj angažman u ovom slučaju ne može biti
jeftin, pa ukoliko se odluči da isti prihvati, neka avansno pripremi sumu koja
predstavlja broj od jedinice i nekoliko nula otpozadi, a obrazovni kurs možemo
organizovati u nekoj komfornijoj zatvorskoj ćeliji.
Za kraj ovog podužeg pregleda, upućujem zainteresovane
čitaoce na slijedeći tekst, a za koji mislim da sažeto dosta dobro opisuje
problematiku finansijskih mahinacija u Fabrici glinice, o čemu ovom prilikom ovaj
put ovdje nisam pisao. Pažljivima preporučujem da
pogledaju gdje je tekst objavljen i kad, te sa kojim citiranim dokumentima.
Propast
Birča,
Nezavisne novine, 02.06.2011.
