piše:
Slobodan Vasković
Čedo
Savić, bivši direktor Zavoda za izgradnju grada i bivši gradonačelnik Banjaluke
Dragoljub Davidović, najvažniji su članovi zločinačke organizacije koja je ovom
gradu nanijela nesagledive štete, što se mjere stotinama miliona maraka. Brojni
su drugi pripadnici ove kriminalne grupe, a među njima su brojni tajkuni, koji
su milione stekli na otimačini gradskog građevinskog zemljišta, potom brojni
visoki gradski i republički funkcioneri, nadležni za ovu vrstu poslova, a
kartelu pripada i nekoliko sudija, što su pogazili sve zakonske norme i
donijeli presude u korist članova ganga.
Savić
i Davidović su korijen mafije koja hara Banjalukom i ovaj dvojac je ključan u
svim malverzacijama što su se dešavale tokom protekle decenije-od kriminalne
izgradnje parka Petar Kočić, pljačkaške rekonstrukcije Trga Krajine,
poklanjanja desetina hektara skupocjenog zemljišta Poljoprivredne škole
tajkunima, izgradnje kolektora, davanja u bescijenje desetina hektara gradskog
građevinskog zemljišta mešetarima…, malverzacija sa “Picinim parkom” i dodjela
te parcele kofer firmi “Grand trade”…
Zaštitnik
Savića i Davidovića sve ovo vrijeme bio je i ostao Milorad Dodik, a broj
njihovih nezakonitih poslova toliko je veliki da bi se mogli istraživati
narednih dvadeset godina. U svemu ovome nečasnu ulogu ima i aktuelni
bgradonačelnik Slobodan Gavranović koji je, bez sumnje znao šta se dešava
(obnašao je funkciju predsjednika Skupštine Grada), ali prstom nije mrdnuo da
to spriječi. Štaviše, u nekim maklverzacijama, poput slučaja “Grand trade”,
direktno je učestvovao.
zemljište već
izgubljeno
Poslednja
u nizu afera, koja je “ručni rad” Savića, Davidovića i saradnika, jeste vezana
za “Autoprevoz”, firmu koja je potpuno nezakonito prisvojila tridesetak dunuma
građevinskog zemljišta u epicentru Banjaluke i oglasila njihovu prodaju.
Štaviše, imaju namjeru da prometuju i zgradu Muzeja.
Ta
afera nije nastala juče, već traje ravno deset godina.
Interesantno
je da su ovu aferu prvi otvorili režimski mediji, a još je interesantnije da
nisu objavili najvažnije informacije o ovom kriminalnom poslu, premda su ih
posjedovali.
“Autoprevoz”
Banjaluka oteo je zemljište Gradu Banjaluka vrijedno desetine miliona maraka i
nikom ništa. Grad je tužio Autoprevoz, ali zaludan je to posao, jer je
zemljište već izgubljeno. Čak i da Grad uspije dobiti svoje zemljište ponovo u
vlasništvo (u sudskom procesu koji je u toku), biće to samo formalno, jer će
Banke prisvojiti tu imovinu.
Razlog
je jednostavan: “Autoprevoz” je zemljište Grada Banjaluka, koje se nalazi u
strogom centru (Stara autobuska stanica), stavio pod hipoteku kod raznih
banaka, od kojih je uzeo najmanje četranest miliona KM (toliko mogu dokazati
kroz dokumente koje posjedujem). Sve to Autoprevoz učinio je mimo zakona i niko
nije reagovao.
Danima
su režimski mediji brujali o ovoj aferi, vješto izbjegavajući da iznesu sve
konkretne podatke koje su, bez sumnje, posjedovali, svjesno navlačeći dodatnu
maglu na cijeli slučaj. Cilj je, nema sumnje, da se tom maglom prikriju
nalogodavci i izvršioci teškog krivičnog djela otimačine desetina dunuma
gradskog zemljišta u najstrožem centru Banjaluke.
epilog
Epilog
cijele afere je sljedeći: Tokom deset godina, “Autoprevoz” je pomenuto gradsko
zemljište stavljao pod hipoteku kod raznih banaka i podigao četrnaest miliona
KM. Onda je najznačajniji dio tog zemljišta (Stara autobuska stanica)
prepustio/prodao firmi “BEWO”, čiji je vlasnik Vedran Savić, sin Čede Savića,
nekadašnjeg direktora Zavoda za izgradnju grada (ZIBL-a). Interesantno je da je
firma “BEWO” preuzela od “Autoprevoza” “čiste” parcele, neopterećene hipotekom,
što zvuči nevjerovatno, ali je tačno (vidi dokumente).
Vlasnici
“Autoprevoza” su sve hipoteke, (prije nego što je zemljšte preuzela BEWO),
prebacili na tu firmu, ali i na druge dijelove zemljišta koje je u vlasništvu
Grada. Išli su toliko daleko da su pod hipoteku stavili i Vidovdansku ulicu,
tako da banke sada polažu pravo na javno dobro. Fascinantno.
počeci
Još
davne 1979. godine Grad je sa “Autoprevozom” potpisao ugovor o zamjeni
zemljišta, kojim je ta firma dobila parcele na mjestu gdje se sada nalazi Nova
autobuska stanica, a nekretnine (23 dunuma) u centru pripale su Gradu.
Ukratko, te 1979. godine
potpisan je ugovor između SIZ-a i „Autoprevoza“ o regulisanju međusobnih odnosa
ugovornih strana za dislokaciju „Autoprevoza“ sa Stare autobuske na Novu. Ovo
potvrđuje i činjenica da je
„Autoprevoz“ na temelju ovog
ugovora dobio odobrenje za građenje za izgradnju nove autobuske stanice u
Banjaluci, iako je na predmetnoj lokaciji kao vlasnik bio upisan Grad. U to
vrijeme nije se žurilo sa uknjižavanjem imovine, jer je sva zemlja bila
državna/društvena, ali stvari se mijenjaju nakon rata.
otkrivanje prevare
Grad
je 29.09.2003 zatražio od Zemljišno knjižne kancelarije Osnovnog suda u Banjaluci
da se upiše kao vlasnik pomenutog zemljišta, odnosno zatražio je provođenje
ugovora o zamjeni zemljišta, a 26.01 2004. je urgirao za provođenje ugovora.
Bilo
je to logično, jer je te 2003. Stara autobuska stanica u vlasničkom listu bila
zavedena kao opštenarodna imovina i niko nije smio da stavi hipoteku na te nekretnine; „Autoprevoz“ je imao samo pravo korištenja, a
u katastru, u to vrijeme, kao
posjednik zemlje bio je upisan SIZ za upravljanje gradskim zemljištem, čiji je
pravni sljednik Grad Banjaluka. Znači, sve je jasno: Grad je vlasnik zemljišta,
ali mafija je jača ovdje od zakona.
Nakon
tog zahtjeva za uknjiženje, Grad je saznao da je “Autoprevoz” (Živko Babić, Sladomir Đurić i Vid Dubočanin postali su
vlasnici „Autoprevoza“ 2002. godine) podigao kredit od 516.000 evra od austrijske
banke Hypo Steiermark Kraftfanhrzeung und Mashinen Leasing GmbH, iz Graca.
Banka iz Graca je ovaj kredit dala Autoprevozu 01.12.2003. godine, a Osnovni
sud u Banjaluci upisao je pravosnažno rješenje kojim se dozvoljava
stavljanje hipoteke nad Starom
autobuskom 02.12.2003. godine.
datumi
Vrlo
je bitno uočiti datume iz kojih se da vidjeti da je banka iz Graca “Autoprevozu”
dala kredit nakon što je Grad zatražio od Suda upis te zemlje u svoje
vlasništvo.
Period
od 26.09.2003.-01.12.2033. je ključan, jer su u njemu nestali ugovori o
razmjeni zemljišta između Grada i Autoprevoza i iz ZIBL-a i iz arhiva Grada i
iz Autoprevoza. Jasno je i da je u cijeli ovaj kriminalni posao umiješan i neko
iz pravosuđa, jer se bez korumpiranog sudije ne bi moglo nedjelo sprovesti. Ugovori su ukradeni i iz Gruntovnice, tako da je
jasno da je riječ o organizovanoj kriminalnoj grupi. Neko iz gruntovnice
izvukao ugovore i sakrio ih, a ostavio kopiju. Svi znaju i ko, a inicijali su
mu V.M.
veze
Važno
je znati da je u to vrijeme direktor ZIBL-a bio Čedo Savić, čiji sin Vedran je
sada posjednik Stare autobuske stanice i to preko svoje firme “BEWO”, koja je
iz Graca, odakle je i banka što je dala kredit od 516.000 evra “Autoprevozu”, a
u hipoteku uzela zemljište koje ne pripada toj firmi. Sad je već na djelu
internacionalni kriminal.
I
nakon zahtjeva Grada za upisom Stare autobuske stanice, ništa se ne mijenja. “Autoprevoz”
nastavlja da to zemljište stavlja pod hipoteku i uzima milionska sredstva.
23.06.2004. Hypo banka daje
kredit u iznosu od 500 hiljada KM firmi „Golubić“ d.o.o Kotor Varoš na isto
zemljište na koje je to dala i banka iz Graca. „Golubić“ nema nikakve veze sa
Starom autobuskom, ali je većinski vlasnik te firme ujedno i većinski vlasnik
Autoprevoza - Živko Babić. Vjerovatno je da je „Autoprevoz“ dao „Golubiću“
garanciju za kredit, odnosno Babić je bio garant sam sebi.
Odgovorni u Gradu (niži nivoi
funkcija, a ne gradonačelnik) tada su uvidjeli da je vrag odnio šalu i da im se
otima ekskluzivno i jako vrijedno zemljište.
tužba grada
Podnose tužbu 26.7. 2004. godine,
a Đuro Kondić, nekadašnji rukovodilac za opšte i pravne poslove, svjedočio je
da je Ugovor između Grada i „Autoprevoza“ postojao, ali da je on 26.04.2004.
utvrdio da su originali nestali, o čemu je sačinio službenu zabilješku. Sud to
nije uvažio.
Proces je otvoren do dana
današnjeg, što znači da niko nije mogao stavljati Staru autobusku stanicu pod
nove hipoteke ili prometovati to zemljište, ali koga briga.
Režim, u međuvremenu, donosi
Zakon o stvarnim pravima, što je drugo ime za pljačku državnog zemljišta i
njeno pretvaranje u privatnu svojinu tajkuna i kriminalaca.
institucije u rukama kriminalaca
Na osnovu tog Zakona, RUGIP PJ Banjaluka
donio je rješenje 14.08.2012. kojim je Autoprevoz upisan sa pravom svojine na
nekretninama na Staroj autobuskoj stanici.
Isto tako treba istaći činjenicu
da je RUGIP odbio zahtjev Pravobranilaštva RS, kao zastupnika Grada, za
zabilježbu spora na ovim nekretninama. Važno je znati da kada postoji
zabilježba spora, zemljište ne može da se prometuje do okončanja spora.
Apsurdno je da su u RUGIP 04.07.2011.
zabilježili spor, a 15.06.2012. zabilježuje se da je odbijen zahtjev
pravobranilaštva. Nije moguće i jedno i drugo.
Podsjetimo da je Grad tužio
2004. godine „Autoprevoz“ i upisao zabilježbu spora. „Autoprevoz“ se nije mogao
uknjižiti na to zemljište, ali oni iskorištavaju/zloupotrebljavaju Zakon o
stvarnim pravima i mijenjaju brojeve ZK uložaka, odnosno predmetne nekretnine (Stara
autobuska stanica) iz jednog ZK uloška prepisuju u novi ZK uložak. U takvoj
situaciji, Pravobranilaštvo ponovo mora tražiti zabilježbu spora, RUGIP odbija,
Pravobranilaštvo se žali, ali dok teče spor,“ Autoprevoz“ prometuje zemljište i
stavljaju nove hipoteke na njega, uzimamjući milionske kredite.
famozni ZK broj 12696
Preciznije,
vrijedne nekretnine (Stara autobuska stanica) bile su upisane u ZK uložak 7071,
gdje postoji zabilježba spora. Na osnovu rješenja PJ RUGIP, oni te iste
nekretnine upisuju u ZK uložak broj 12696, u kojem nema zabilježbe spora. Grad
mora ponovo tražiti zabilježbu, a nadležni organ (RUGIP PJ Banjaluka), u
dogovoru sa kriminalcima, odbija, a “Autoprevoz”, dok traju besmisleni pravni
procesi, podiže kredite.
-
Komercijalna banka
daje kredit Autoprevozu u iznosu od 511.291 evra (milion KM) 25.09.2009.
Interesantno je da ugovor o ovom kreditu između Autoprevoza i Komercijalne
banke o zasnivanju hipoteke protokolisan 2007. godine, a u protokolu se
pozivaju na ugovor o kreditu iz 2009. godine, što je praktično nemoguće.
-
Ovaj kredit
Autoprevoz je otplatio 07.08.2012.
-
Komercijalna banka
daje još jedan kredit 2009. godine, na osnovu ugovora od 08.10.2009. i to 300
hiljada KM.
-
„Milka“ Laktaši
stavlja hipoteku na to zemljište za pozajmicu od 1.367.736,58 koju daje „Autoprevozu“.
Opet se uknjižuje hipoteka na Staru Autobusku. Pravi Cirkus. „Milka“ se, nakon
određenog vremena, odriče hipoteke i daje izjavu da se briše hipoteka, što se i
čini.
-
28.12.2012. „Bobar banka“
stavlja hipoteku na Staru autobusku za 2,5 miliona KM kredita „Autoprevozu“.
-
Aneksom Ugovora od
10.08.2012. na kredit 3,5 miliona koji je „Autoprevozu“ dala „Bobar banke“, stavlja
se nova hipoteka na to zemljište. Interesantno je da nigdje nema ni riječi o
osnovnom ugovoru.
-
06.09. 2012. stavlja
se hipoteka na osnovu drugog Aneksa ugovora od 10.08.2012. u korist „Bobar
banke“ za potraživanje od, ovaj put, 1,5 miliona KM. Potpisan je i treći Aneks na 2.050.000 KM, što znači da je sedam miliona
maraka „Autoprevoz“ povukao od „Bobar banke“, stavljajući pod hipoteku zemljište
koje nije njihovo već, nesumnjivo, pripada Gradu.
Svi aneksi u Grunovnici su sprovedeni
06.09.2012., a nigdje se ne spominje osnovni ugovor i njegova vrijednost.
Tu ne zavrašava saradnja između „Autoprevoza“
i „Bobar banke“, jer ide novi ugovor o hipoteci 27.12.2012. radi obezbjeđivanja
novčanih potraživanja od 2,5 miliona KM. Ukupno su od „Bobara“ uzeli 9,5
miliona KM.
Na sve i jednu hipoteku Grad je
uložio žalbu, ali je svaki put odbijen.
RUGIP je i prvostepeni i i
drugostepeni organ i djeluje po principu kadija te tuži kadija ti sudi.
BEWO
RUGIP 13.06.2012. odbija zahtjev
Grada (upućen preko Pravobranilaštva) za zabilježbu spora; a 24. jula prošle
godine, Staru autobusku stanicu „Autoprevoz“ prodaje Vedranu Saviću i njegovoj
firmi BEWO.
U famoznom ZK ulošku broj 12696 pojavljuje
se BEWO kao vlasnik Stare autobuske stanice, a na osnovu Ugovora o prodaji
nekretnina od 24. jula 2012. g., koji je ovjeren kod notara Gorana Golića i uknjižuje
se pravo svojine na zemljištu Starte autobuske u korist firme BEWO. Nema
vrijednosti ugovora, niti se zna koliko je BEWO platio to zemljište, pod
uslovom da ga je uopšte platio (Čak se ni vlasnik Živko Babić, u jednom
intervjuu, nije mogao „sjetiti“ koliko je „BEWO“ platio za zemljište, što je
fantastično.).
Najinteresantnije od svega je da
ta zemlja zemlja sada nije pod hipotekom i potpuno je čista. Grad se žalio, ali
ništa. Nula. BEWO uknjižen 06.02.2013.
kartel
Jasno je da je cijeli ovaj posao
organizovani kriminal, kao što je jasno da su u njega upetljani brojni
pojedinci iz državnih institucija. Jasno je i da niko u RS nema snage da
istraži cijeli ovaj slučaj, još manje da pritvori Čedu Savića i njegove
saradnike, koji su sve osmislili i realizovali.
Da Tužilaštvo i MUP RS imaju
snage i volje, lako bio došli do počinilaca ovog neviđenog nedjela, nalazeći
odgovore na sljedeća pitanja:
-
Gdje su nestala
potraživanja austrijskih banaka, jer nema brisovnica u ZK ulošcima?
-
Gdje su hipoteke
Bobar banke, jer je BEWO uzeo čistu zemlju, na kojoj nema hipoteke? (Uopšte se
ne zna kako je BEWO platio zemlju i koliko).
-
Kako je moguće da „Autoprevoz“
stavi pod hipoteku Vidovdansku ulicu, koja je javno dobro i hoće li se „Bobar
banka“ namiriti prodajući tu Vidovdansku ulicu?
Sve u svemu, Grad i da dobije
zemlju ne dobija ništa, jer je banka opteretila zemljište i prodaće ga i
naplatiti. Mogu prodati i Vidovdansku ulicu i zgradu Muzeja, a možda su već
oteli i plac na kojem je Banski dvor i Palata predsjednika. Bilo kako bilo, „Autoprevoz“ je već sjajno naplatio
tu zemlju koja nije njegova.
ubistvo Vukelića
Nakon svega, postavlja se pitanje
da li je Milan Vukelić ubijen, jer je otkrio mahinacioje sa ovim zemljištem?
Istraga o njegovom ubistvu nije
dala nikakve rezultate, a on je bio u teškom sukobu sa Čedom Savićem koji ga je
sistematski progonio i to preko pojedinaca iz MUP RS, kao što su Dragi
Milošević i Mile Šušljik.
Milan
Vukelić (47) ubijen je 6. novembra 2007. godine u eksploziji "paklene naprave" postavljene ispod
njegovog automobila "ford fijesta" u ulici Jug Bogdana u banjalučkom
naselju Starčevica. Ubijen je ispred zgrade MUP RS. Pored Vukelića, u vozilu
koje se u trenutku eksplozije kretalo ulicom Jug Bogdana, nastradali su
Tomislav Dobrinjac i Slava Pepinović. Dobrinjcu je bomba raznijela obje potkoljenice,
dok je Pepinovićeva zadobila teške povrede natkoljenice.
MUP
RS je nakon ovog ubistva istraživao poslove Čede Savića i podnio Tužilaštvu tri
krivične prijave, ali sve su zataškane. Na Savićevim računima otkrili su
milione maraka, ali niko ništa nije učinio da ispita njihovo porijeklo. Vukelić
je žrtva organizovane kriminalne grupe, koja korijen ima u vladajućoj
oligarhiji.
