piše:
Dragan Čavić, predsjednik Narodnog demokratskog pokreta
Na
poslednjem zasjedanju Narodne skupštine RS usvojen je Zakon o posebnim načinima
izmirenja poreskog duga. Ovo je još jedan od zakona koji legalizuje prevare u
režiji režimskih oligarha sa ciljem da se „posebnim“ firmama omogući poseban
način izmirenja poreskih dugova.
Uzaludno
je bilo upozoravanje da zamjena poreskog duga (pod pojmom „poreski dug“ se
kriju svi oblici dugovanja za neplaćene doprinose, poreze, takse, naknade…) za
vlasnički udio u preduzeću koje je dužnik nema nikakvog smisla; da oni koji
glasaju za ovaj zakon postaju saučesnici u osmišljenom projektu nanošenja štete
državi; da će šteta biti ogromna; da u ovom zakonu ima mnogo odredbi koje su u
suprotnosti sa brojnim drugim zakonima; da će odredbe ovog zakona omogućiti
mnogim špekulantima da se oslobode poreskog duga na zakonit način bez ikakve
odgovornosti za neplaćanje obaveza državi….
Sva
upozorenja poslanika opozicije bila su bez uticaja na skupštinsku većinu koja
je čista režimska mašinerija za izglasavnje zakona koje osmisli grupa režimskih
oligarha. Po ko zna koji put oni izglasavaju zakon koji je kreiran zbog
privatnih potreba režimskih biznismena, a na štetu države.
Ovaj
skandalozni zakon u članu 5.b. predviđa da se poreski dug može izmiriti
„pretvaranjem poreskog duga u vlasnički udio u privrednom društvu“.
U
članu 15. Ovog zakona predviđeno je da se „pretvaranje poreskog duga u
vlasnički udio vrši primjenom knjigovodstvene vrijednosti (bilansni kurs), a na
osnovu podataka iz finansijskog izvješataja poreskog dužnika za poslednju
završenu poslovnu godinu“.
Sa
razlogom postavljam pitanje ko će iskoristiti ovu zakonsku privilegiju da se
riješi velikog poreskog duga, kada je članom 12. predviđeno da poreski dužnik
pokreće postupak zamjene duga u vlasnički udio kod nadležnog ministarstva, a
odluku o prihvatanju zahtjeva donosi Vlada RS.
Pogledao
sam spisak velikih poreskih dužnika među kojima su režimski miljenici, kojima
su poreski dugovi do sada više puta reprogramirani, kao što su: Rafinerija nafte
Brod 126 miliona KM, Nestro petrol 10,5 miliona, Swislion 8 miliona, Fabrika
glinice Birač 9 miliona, Boska 4,4 miliona…
Treba
li sumnjati da će i oni i mnogi drugi odmah potrčati da se riješe duga državi
„uvaljivanjem“vlasničkog udjela u kapitalu?!
Da
cijela priča bude još besmislenija, svi prethodno nabrojani režimski miljenici
su privatizacionim ugovorom preuzeli obavezu da izmire poreski dug u cijelosti
uplatom na budžetski račun. Država im je u privatizaciji prodala i imovinu i
obaveze zatečene na dan privatizacije, a sada će im svoje potraživanje poreza i
doprinosa pretvoriti u vlasnički udio. Drugim riječima, sada će država kupovati
kapital od onih kojima ga je prodala i to višestrukim obezvrjeđenjem, kroz
primjenu tzv. “bilansnog kursa“ u pretvaranju poreskog duga u vlasnički udio.
Postavio
sam pitanje hoće li se na ovaj način oprostiti poreski dug Rafineriji nafte
Brod? Ministar Zoran Tegeltija je odgovorio da se to neće desiti.
Postavio
sam mu i pitanje zašto u Zakonu nije predviđeno da se poreski dug ne može pretvoriti
u vlasnički udio u kapitalu kod privatizovanih preduzeća, gdje je
privatizacionim ugovorom predviđeno da kupac kapitala izmiri poreski dug državi
uplatom u određenom roku? Na ovo pitanje mi nije odgovorio.
S
razlogom vjerujem da će upravo poborojana preduzeća vrlo brzo riješiti poreski
dug zamjenom za vlasnički udio države u kapitalu, jer ovakav zakon je zbog
takvih i napravljen.
Kako
bi to izgledalo u slučaju Rafinerije Brod ilustrovao sam u Narodnoj skupštini
RS. Ovaj primjer najslikovitije pokazuje kolika šteta nastaje za državu kada se
primjeni ovaj zakon.
Na
sajtu Banjalučke berze objavljeni su revizorski i finansijski izvještaji AD
Rafinerija nafte Brod. Na temelju tih relevantnih podataka prikazaću kako bi se
105 miliona KM poreskog duga pretvorilo u državni kapital RS (vlasnički udio).
AD
RAFINERIJA NAFTE BROD
KAPITAL (NETO AKTIVA) 46 mil.KM
OSNOVNI
KAPITAL 263
mil.KM
BILANSNI
KURS(1/2) 0,175 KM
PORESKI
DUG(NETO)
105 mil.KM
PORESKI
DUG PRETVOREN U VLASNIČKI UDIO(3X4) 18,4 mil.KM
UDIO
U VLASNIŠTVU 6,53 %
Primjenom
„Bilansnog kursa“ ( dobije se dijeljenjem neto aktive sa osnovnim kapitalom) za
pretvaranje poreskog duga u vlasnički udio, Republika Srpska će 105 miliona KM
neplaćenog poreza sa vlasnikom Rafinerije zamjeniti za 18,4 miliona KM učešća u
knjigovodstvenoj vrijednosti akcijskog kapitala ovog preduzeća, što iznosi 6,53
% vlasničkog udjela u osnovnom (akcijskom) kapitalu.
Kada
se ne bi primjenjivao famozni bilansni kurs, nego samo čista računovodstvena
vrijednost duga i kapitala, tada bi 105
miliona duga bilo konvertovano u 105 miliona vlasničkog udjela, odnosno
Republika Srpska bi poslije konverzije duga u kapital imala učešće u osnovnom
kapitalu od 28,53 %, ili 4,5 puta više nego primjenom „bilansnog kursa“.
Međutim,
prethodno je samo matematička logika. Ali postoji i ekonomska logika koja kaže
da nije razumno mijenjati potraživanje u novcu za vlasnički udio u preduzeću
koje posluje sa gubitkom i sa ogromnim bilansnim disproporcijama ili, kraće
rečeno, besmisleno je mijenjati potraživanje za kapital propalog preduzeća.
A
bilansno stanje u Rafineriji Brod i za ekonomistu početnika je takvo da bi samo
ludom palo na pamet da potraživanje od 105 miliona KM mijenja za učešće u
kapitalu.
Nezavisni
revizor „Deloitte“ u revizorskom izvještaju Rafinerije za 2012. godinu izrekao
je „mišljenje s rezervom“, a u poglavlju pod nazivom „SKRETANJE PAŽNJE“
napomenuo je slijedeće:
„Skrećemo pažnju na napomenu 2.5 uz konsolidovane
finansijske izvještaje u kojoj je objelodanjeno da je Društvo za godinu koja se
završava 31.12.2012.godine iskazalo neto gubitak u iznosu od 51.843.674 KM, dok
akumulirani gubitak Društva na dan 31.12.2012.godine iznosi 455.301.331 KM i
predstavlja značajnu odbitnu stavku kapitala Društva.Takođe, na navedeni dan
kratkoročne obaveze društva veće su od njegove obrtne imovine za 417.827.706 KM
a neto zaduženost više od deset puta veća od kapitala.“
Da
bi se razumjelo zašto se skreće pažnja u revizorskom izvještaju, treba imati u
vidu da sva akcionarska društva moraju na sajtu berze objaviti svoje revizorske
i finansijske izvještaje, kako bi kupci njihovih hartija od vrijednosti znali u
šta ulaze ako trguju njihovim akcijama.
A
finansijski izvještaji Rafinerije Brod ukazuju da je kapital knjigovodstveno vrijedan 46.054.636 KM, a da je istovremeno
neto zaduženje deset puta veće od kapitala i iznosi 467.554.713 KM.
Zbog
ovakvih katastrofalnih bilansnih podataka Rafinerijine akcije, čija je
nominalna vrijednost 1 KM, na dan 31.12.2012. godine, vrijedile su na tržištu
hartija od vrijednosti realno svega 0,0058 KM, kako upozorava revizor u svom
izvještaju „sa rezervom“.
Dakle,
iako je knjigovodstvena vrijednost akcijskog kapitala Rafinerije iznosila
262.914.061 KM, tržišna vrijednost tog istog kapitala 31.12.2012. godine bila
je svega 15.249.016 KM, zbog izuzetno niske tržišne vrijednosti akcija
Rafinerije na berzi.
Kada
bi se, hipotetički, dug pretvoren u akcije naplaćivao prodajom 6,53 % akcija, (koliko
država dobije vlasničkog udjela konverzijom duga u kapital za prodate akcije),
država bi dobila svega 995.761 KM.
Znači,
105 miliona KM bilo bi naplaćeno za 105 puta manju vrijednost, odnosno od 105
miliona KM poreza naplatilo bi se manje od 1 miliona KM.
Zašto
je ovakvo stanje u Rafineriji Brod kada nas svakodnevno režimski mediji
bombarduju „divnim vijestima“ iz ovog izuzetno uspješnog preduzeća?
Odgovor
je jednostavan, zato što ovim preduzećem ne rukovodi Ruska država, već grupa
mešetara koji se kriju iza Ruske države i režima Republike Srpske i ogromnih
novaca koji su iz Rusije upumpani u Rafineriju, a ona danas ima ovolike gubitke
i dugove (deset puta veće od kapitala).
Režim
već nekoliko godina želi da predstavi da je Rafineriju kupila Ruska državna
kompanija „Zarubnježneft“ što nije tačno, jer je kupac, u stvari, „Neftegazovaja
Inovacionaja Korporacija“(Njeftgazinkor), a to je akcionarsko društvo u kojem
Zarubnježneft ima samo vlasnički udio, a ostali suvlasnici su nepoznata fizička
i pravna lica.
Već
dugo se špekuliše ko su vlasnici „Njeftgazinkora“ osim Zarubnježnefta, pa ima i
onih koji govore da su ti vlasnici i režimski prvaci iz RS.
Rafinerija
je u gubicima zbog toga što je Njeftgazinkor 100% vlasnik „Optima grupe“, koja
Rafineriju koristi kao protočni bojler. Recept je jednostavan. Rafinerija samo
vrši uslugu prerade sirove nafte u derivate goriva za potrebe Optima grupa;
Optima grupa nabavlja sirovu naftu i prodaje je nakon prerade u Rafineriji, a
Rafineriji plaća uslugu od 18 EUR za 1 tonu.
Režim
je u svoje vrijeme, prije privatizacije Rafinerije, podigao ogromnu galamu da
je raniji ugovor o uslužnoj preradi sa firmom Vitol bio štetan, zbog čega su
više od 3 godine u sudskom postupku bili nekadašnji ministar Milan Bogičević i
direktor Rafinerije Ilija Drpa. Na kraju su oslobođeni svih optužbi, jer je
cijena od 28 USD za preradu 1 tone sirove nafte bila dobra cijena, uobičajena u
svijetu za takvu vrstu uslužnog posla.
Optima
grupa za istu preradu plaća Rafineriji 18 EUR za 1 tonu, što je mnogo manje
nego iz ugovora sa Vitolom, a to za režim nije štetno; naprotiv izuzetno je “korisno”.
A korisno je za Optima grupu koja, preko povezanih pravnih lica u svom
vlasništvu, transfernim cijenama ostvaruje ogromne zarade, uz istovremeno
grcanje Rafinerije Brod u gubicima i dugovima.
Upravo
zbog niske cijene prerade Rafinerija grca u gubicima. Optima grupa primjenjuje
tzv. „transferne cijene“ i troškovima
proizvodnje i kreditnim zaduženjima tereti Rafineriju, a od prodaje naftnih
derivata ostvaruje velike zarade.
U
prošloj godini Optima grupa je imala promet od više od 1 milijarde KM, a
Rafinerija Brod manji od 80 miliona KM.
Upravo
zbog toga je samo u prošloj godini Rafinerija napravila gubitak od 52 miliona
KM, a ukupan akumulirani gubitak ja narastao na 455 miliona KM, što je dva puta
više od cijelog akcijskog kapitala.
Uz
to, mora se primjetiti iz revizorskog izvještaja da kupac državnog kapitala
Rafinerije Njeftgazinkor uopšte nije ulagao svoj kapital u Rafineriju, nego je zaduživao
Rafineriju, pa tako Rafinerija ima prema Njeftgazinkoru kreditnu obavezu od
270.849.787 KM, koja u cijelosti dospijeva na naplatu 25.09.2013.godine, za dva
mjeseca.
Uz
to, Rafinerija je dužna vratiti kredit dobijen od Zarubnježnefta u ukupnom
iznosu od 197.374.327 KM, od čega na naplatu dospijeva 133.102.372 KM već
25.12.2015. godine.
Samo
na ime kamata po kreditima Njeftgazinkoru i Zarubnježneftu Rafinerija duguje
117.606.234 KM.
Dakle,
trenutno Rafinerija duguje ukupno 468.224.114 KM neto duga svojim „vlasnicima“ Njeftgazinkoru
i Zarubnježneftu .
I
zbog toga ne treba da čudi upozorenje koje je izrekao Deloitte u revizorskom
izvještaju - da je kreditni dug veći od kapitala više od 10 puta ili preciznije
za 1015 %.
Da
stvari budu još apsurdnije govori podatak da Rafinerija potražuje od Republičke
direkcije robnih rezervi RS (RDRR) ukupno 8.250.122 KM po pravosnažnoj presudi
od 23.05.2012.godine i da ovaj iznos planira naplatiti 2013. godine, što bi
smanjilo gubitak.
Rafinerija
je tužila RDRR za neplaćeni, a isporučeni dizel, u vrijednosti od 4.125.061 KM,
a zbog dugog vremena potraživanja zatezna kamata je veća od glavničnog duga,
tako da je dug kojeg Republika Srpska treba da plati Rafineriji 8,25 mil KM.
U
isto vrijeme kada Rafinerija tuži RDRR, kojom upravlja Vlada RS, ta ista Vlada
RS reprogramira poreski dug od 126 mil KM Rafineriji.
Zbog
čega ovolike privilegije imaju vlasnici Njeftgazinkora koji upravljaju Optima
grupom, Rafinerijom Brod, Rafinerijom Modriča i Nestro petrolom?
Odgovor
je u imenima suvlasnika Njeftgazinkora.
Ruska
država je preko Zarubnježnefta i svojih državnih banaka ukupno uložila preko
250 miliona Eura u Rafineriju Brod.
Pitanje
za njih je koliko će dobiti za Rafineriju ako sutra odluče da se iz nje povuku
i da je prodaju? Odgovor za njih je u revizorskom izvještaju - 10 PUTA MANJE
NEGO ŠTO SU ULOŽILI!
Prethodna
priča ilustruje pretpostavljenu situaciju naplate duga Rafinerije Brod prema
budžetu RS i vanbudžetskim fondovima konverzijom duga u vlasnički udio.
Ali
vrijedi postaviti i sledeća pitanja kod bilo koje zamjene duga u vlasnički udio:
Kako
će
Fond zdravstva RS naplatiti svoja potraživanja neplaćenih doprinosa za
zdravstvo konverzijom u vlasnički udio u kapitalu dužnika, kada zakoni koji
regulišu zdravstvenu zaštitu ne poznaju uopšte mogćnost da se dug naplati
akcijama u kapitalu dužnika?
Šta
će fond sa tim hartijama od vrijednosti (bez vrijednosti) raditi?
Kada
neko preduzeće duguje Fondu zdravstva neplaćene doprinose, niko od zaposlenih u
tom preduzeću ne može ovjeriti zdravstvenu knjižicu dok se cijeli dug ne
izmiri. Hoće li radnici preduzeća koje izmiri dug Fondu zdravstva vlasničkim
udjelom ovjeravati knjižice radnicima tog preduzeća ili neće?
Kako
će Zavod za zapošljavanje i Fond dječije zaštite, koji se kao i Fondovi PIO i zdravstva finansiraju iz
doprinosa, pretvarati dugove preduzeća u vlasničke udjele kada uopšte nemaju
mogućnost po zakonima da trguju hartijama od vrijednosti i vlasničkim udjelima?
Kako
će opštine i gradovi odgovoriti građevinskim preduzećima koja im se obrate da
zamjene svoje dugove za neplaćenu zemljišnu rentu i naknadu za uređenje
zemljišta?
Kako
će lokalne zajednice uopšte izvršiti ovu konverziju kada je zakoni o lokalnoj
upravi uopšte ne poznaju?
Na
sva ova pitanja režim nema odgovora. Bitno je da je zakon usvojen i da
„posebna“ preduzeća mogu na poseban način očistiti svoje poreske dugove, tako
što će dug prema državi zamijeniti za desetorostruko manji udio države u
kapitalu tog preduzeća.
Sve
u svemu, sve više ostajem bez riječi, jer bezočna i halapljiva želja za
bogaćenjem tzv. biznismena na teret države postaje zakon kojeg bezpogovorno
usvajaju režimski poslušnici sa titulom narodnih poslanika obučenih u dresove
SNSD-a, SP-a i DNS-a.
Kada
režim padne ovaj zakon hitno mora biti opozvan i izmjerena društvena šteta koju
je u međuvremenu prouzrokovao, a oni koji su ga osmislili i usvojili moraće
odgovarati.
Kad
tad!
