Piše: Slobodan Famozni Vasković
Milorad Dodik uopšte ne griješi kada kaže da međunarodna zajednica ima snažan uticaj na Sud i Tužilaštvo BiH, te da ove institucije djeluju pod komandom stranaca. Dodik to najbolje zna, jer je međunarodna zajednica prisilila Tužilaštvo BiH da predmet “težak” 115 miliona KM, u kojem je centralna figura bio Dodik, ustupi Specijalnom tužilaštvu RS, nakon čega ga je ova pravosudna karikatura pokušala ustupiti zaboravu. Zato su Dodikove izjave o “stranoj kontroli Suda i Tužilaštva BiH” najobičnije licemjerstvo, sračunato bacanje prašine u oči “da se Vlasi ne dosjete”. Krenimo redom.
Prestravljen, po sebe, nepovoljnim raspletom “slučaja Dodik” u Tužilaštvu BiH, aktuelni predsjednik RS dvije godine vodio je bjesomučnu kampanju protiv ovih institucija, ultimativno zahtijevajući njihovo poništenje. Kada mu ništa nije “pilo vode”, zaigrao je va banque i (milioniti jubilarni put) upregao Narodnu skupštinu RS u odbranu svojih ličnih interesa. Parlament 13.04.2011. godine donosi Odluku o raspisivanju republičkog referenduma. Referendumsko pitanje o kojem su se trebali izjasniti građani Republike Srpske glasilo je: “Da li podržavate nametnute zakone od strane Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH i njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentarnoj skupštini BiH”? Ili u prevodu, da li ste za aboliciju Milorada Dodika i njegovih kompanjona, koji su na “odbrani” srpstva zaradili nekoliko stotinjaka miliona KM?!
Kako su datumi u ovoj priči veoma bitni, navešćemo još jedan član skupštinske odluke, koji glasi: “Za dan održavanja referenduma utvrđuje se prva nedjelja po isteku 45 dana od dana stupanja na snagu ove odluke”. Znači, 5. juni 2011. godine bio je dan “D”, odnosno datum održavanja referenduma.
Nakon ove skupštinske odluke uslijedila je histerija u BiH, RS, EU “a i šire”, što je “prisililo” Ketrin Ešton, koja je Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost, da 13. maja 2011. godine doputuje u Banjaluku. Tada je, zvanično, dogovoren “restrukturirani dijalog o pravosuđu”, što je priča “dupe-glava”, jer ne znači ništa, a Dodik je povukao odluku o referendumu. Nezvanično, dolazak Ketrin Ešton bio je siguran znak da je Dodik, sem povlačenja referenduma, dogovorio i obustavljanje istrage protiv sebe u Tužilaštvu BiH. Tu situaciju iskoristili su i SDP-ovi “pacijenti”, osumnjičeni u aferi “Reket”, te su i oni utanačili “nedostatak dokaza”. Tužilaštvo BiH obustavilo je istragu protiv Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića, a “vodonošu” Huseina Hasibovića prebacili su na “niži nivo”, (gdje je i protiv njega obustavljena istraga 27. jula 2011. g.).
Nakon ovog nečasnog postupka međunarodne zajednice i još nečasnijeg Dodikovog savijanja kičme i kukavičkog podvijanja repa, CK SK Stranaca zadao je hodogram kako bi se Nečasni sporazum što brže implementirao. Vrhunac je dostignut 03. juna 2011. godine (samo dva dana prije datuma zakazanog/otkazanog referenduma) kada Tužilaštvo BiH zvanično ustupa predmet “Dodik” (KT 65/09) Specijalnom tužilaštvu RS. Gotovo istovremeno, “Reket SDP BiH” ustupa se Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo. Tako su svi sretni, zadovoljni i “nevini” mogli dočekati Komesara za proširenje EU Štefana Filea, koji je u BiH stigao 6. juna 2011. (samo dan nakon datuma zakazanog/otkazanog referenduma) i otpočeo dupe - glava dijalog, od kojeg, svjedoci ste, nema ama baš ništa. Slučajno? Ni slučajno!
Priča ovdje ne završava: Dodik likuje javno, ali i dalje je uplašen tajno, jer mu je prijeko potrebno da se taj predmet potpuno odbaci. Nakon što je „potrošio“ referendum, kako bi sa leđa „skinuo“ Tužilaštvo BiH, Dodik u trgovinu ubacuje Savjet ministara i gle čuda: Specijalno tužilaštvo RS 27.12.2011. godine donosi Odluku o obustavljanju istrage, a objavljuje je dan poslije; preciznije upravo u trenutku kada je u Sarajevu dogovoren Savjet ministara. Slučajno? Ni slučajno!
Nakon „pravedne“ odluke Specijalnog tužilaštva kreće prava histerija: Režim organizuje višednevni medijski teferič. Teferičlije, sa kolovođom Dodikom na čelu, dodatno potvrđuju svoju „nevinost“, „časnost“, besprijekornost“, „čednost“, a Boga mi i prijete kako će progoniti „progonitelje“. (Dodik je na BN TV čak locirao izvor svih svojih Tantalovih muka: „Sve je to pokrenuo onaj famozni Vasković“!). Međutim, njihova „sreća“ nije potpuna, a histerično radovanje više je ličilo na naricanje. I to profesionalnih narikača. Razlog leži u činjenici da su Stranci „izigrali“ Dodika i u Tužilaštvu BiH ostavili suštinski dio njegovog predmeta, koji se sada vodi pod imenom „Slobodan i Slavica Stanković“. Nakon dogovora Ešton - Dodik, u Tužilaštvu BiH su danonoćno radili kako bi iz predmeta izdvojili Stankovića. Na kraju su u tome i uspjeli, jer vode istragu o pranju 145 miliona KM, a što je najbitnije, iz te istrage sve konekcije vode ka „obustavljenim predmetima“ - izgradnji autoputa, Administrativnog centra, RTV Doma... Upravo zbog toga Specijalno tužilaštvo nije odbacilo, već obustavilo istragu, što je veoma bitan detalj. „Odbacivanje istrage“ bi značilo da je više nikad nema, dok „obustavljanje istrage“ ostavlja mogućnost njenog ponovnog pokretanja. I to u Tužilaštvu BiH. A to je ono što i dalje ledi krv u žilama „bezazlenim“. Otud histerija i opetovani pozivi na spasavanje Slobodana Stankovića.
"Ostaje da svi zajedno u Republici Srpskoj pomognemo da se od ovog zloćudnog projekta oslobode naši partneri Slobodan i Slavica Stanković, vlasnici i direktori firme koja je radila na ovim projektima. Istraga protiv njih još nije obustavljena zbog administrativnih prepreka, ali je jasno da je to samo stvar formalnosti", kriknuo je u ekstazi Dragan Davidović, jedna od “žrtava”, ne pojašnjavajući zbog čega cijela RS treba da štiti tajkuna Stankovića i njegove opljačkane milione.
Oglasio se i Stanković u “aktuelnoj” emisiji RTRS-a (koju je Dodik napustio kada mu je dosadilo), tvrdeći da je žrtva “finansijskog reketa”. U prevodu, njega reketira “neko” iz Tužilaštva BiH?! Dodik je, da bi umirio Stankoviće, najavio nastavak borbe protiv Tužilaštva i Suda BiH “do njihovog uništenja”…, dežurni poltroni su to podržali. Stankovića, uprkos tome, i dalje istražuju. A on treba da se upita da li je siguran da će Dodik i dalje intenzivno rušiti Tužilaštvo BiH kako bi spasao i njegovu kožu, ili će ga, jednostavno, žrtvovati kako bi ovjerio spasavanje sopstvene?!
P.S.
Kakva anarhija vlada u bezbjednosnim i pravosudnim institucijama ove zemlje, svjedoče i sljedeći detalji: Specijalno tužilaštvo uhapsilo je Mileta Radišića (slučaj “Medicinska elektronika”) dvadeset minuta prije SIPE, koja je imala nalog za njegovo lišavanje slobode. Gotovo isti scenario desio se i prilikom hapšenja Zorana Ćopića, optuženog za pranje para narkobosa Darka Šarića. Jasno je da iz SIPE “curi”, kao što je jasno da se njihove akcije od entitetskih organa “ne presreću” zbog borbe za pravdu, već zbog sakrivanja najodgovornijih iz RS u navedenim predmetima.