Piše: Slobodan Vasković
Slučaj prvi: Vrhovni sud RS potvrdio je 30. oktobra 2010. godine presudu dobojskog Okružnog suda kojom je Rajko Savić oslobođen optužbe da je 26. aprila 2009. godine ubio potpredsjednika SDS-a Branislava Garića. Savić je priznao da je ubio Garića, ali koga briga.
Slučaj drugi: „Obavještavam vas da je Okružno tužilaštvo u Doboju dana 16. januara 2012. godine pismeno obavijestilo Osnovni sud u Doboju da povlači optužnicu protiv aktivista SDS, koji su se teretili za podmićivanje građana pred lokalne izbore 2008. godine, a konačnu odluku o tome će donijeti nadležni sud“, saopštila je portalu „Žurnal“ Slobodanka Lukić, službenica za odnose s javnošću Okružnog tužilaštva Doboj.
Šta veže ova dva slučaja:
1) Goran Rubil, tužilac Okružnog tužilaštva u Doboju u oba slučaja bio je „nadležan“,
2) U oba slučaja riječ je o članovima SDS-a iz Doboja,
3) O oba slučaja nadugačko i naširoko su izvještavali režimski mediji, s tim što su u prvom slučaju ubijenog Garića prikazali kao najvećeg kriminalca, a u drugom aktiviste SDS-a kao sitne kriminalce
4) SDS je tokom i nakon suđenja Saviću tvrdio da je ubistvo naručeno od njihovih političkih protivnika, a u slučaju broj 2 isto (SNSD je podnio krivičnu prijavu), te čak nekoliko puta organizovao i demonstracije.
5) SDS je prijavio Gorana Rubila glavnom tužiocu RS Mahmudu Švraki, optužujući ga za "krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti". U prijavi je navodeno da je Rubil početkom septembra prošle godine na sastanku kolegijuma Okružnog tužilaštva u Doboju lideru SDS-a Mladenu Bosiću psovao „srpku i četničku majku“, nakon što je SDS od Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH zatražio da se preispita uloga tužioca Rubila u predmetu protiv ubice Rajka Savića. SDS je tada upozorila VSTS „da je Rajko Savić, ubica potpredsjednika SDS-a Branislava Garića, oslobođen samo zbog propusta tog tužioca".
Dva važna detalja: Nakon Garićevog ubistva, a prije epiloga slučaja „podmićivanja“, SNSD i SDS su na bh. nivou napravili „srpsku platformu“, a na lokalnom, dobojskom, nivou skupštinsku koaliciju.
Epilog:
- Nakon oslobađajuće presude u slučaju „podmićivanja“ niko se iz SNSD-a nije oglasio, iako im je pala krivična prijava
- Režimski mediji nisu ni pisnuli o oslobođenim SDS-ovcima, iako su samo dan prije suđenja, (na kojem je Rubil povukao optužnicu), tvrdili da postoje „čvrsti dokazi“ protiv optuženih
- Niko se ni iz SDS-a nije oglasio, iako su demonstrirali, žalili se na Rubila, imali ubijene (Garić) u svojim redovima, bili, kako su tvrdili, proganjani po „nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj“ osnovi
- Sin tužioca Gorana Rubila, Dražen, zaposlio se u Zavodu za socijalni rad. Tvrdi se da ga je zaposlio Obren Petrović, koji je svojevremeno izjavio da je „suđenje aktivistima SDS-a samo nastavak političkog procesa na urušavanju SDS-a u Doboju koje je otpočelo političkim ubistvom Garića".
Zaključci:
- Koalicija SNSD-SDS (bilo platformaška ili lokalna) stavila je pod punu kontrolu pravosuđe u Doboju, dok je republičko još uvijek u nadležnosti SNSD-a,
- Koalicija SNSD-SDS gazi i preko mrtvih kako bi očuvali pozicije vlasti, zasad u Doboju,
- SDS je još jednom ubio Garića, hladnokrvnije nego Savić
- SNSD im je dao „alibi“, kako zbog „ubistva“ ne bi odgovarali
- Uzalud se Garić prevrće u grobu - ubijaće ga i dalje
- Monstruozna vremena za građane RS tek dolaze – „srpski platformaši“ ne praštaju ni mrtvima, živi će biti „živi“ oderani i satrveni u gulagu.