Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik saopštio je da će se 16.10.o.g. pojaviti pred Sudom BiH da se izjasni o krivici po optužbi za neizvršavanje odluka visokog predstavnika za BiH.
Saopštavajući ovu namjeru, imao je, kao komorbiditete, Izliv Optužnice u Mozak, pa je izgovorio niz najtežih uvreda na račun američkog ambasadora Majkla Marfija, Džulijana Rajlija, ambasadora Velike Britanije, Kristijana Šmita, visokog predstavnika za BiH, te neskrivene izlive mržnje prema, kako je rekao, muslimanima, posebno sudinici Jasmini Ćosić-Dedović.
Naravno, Dodik je iznio i niz laži - od toga da ide u Sud BiH “da se žrtvuje za RS”, da je “izabrani predsjednik RS”, da SAD i Zapad želi da “uništi RS”, iako je upravo on taj koji je nanio toliko veliku štetu entitetu što će se, nakon njegovog skorog odlaska sa političke scene, sanirati decenijama.
Dodik tvrdi da je hrabar, a uplašio se kao Zec; Kako bi to prikrio, koristi primitivizam, mržnju, laži, teške izmišljotine i uvrede za pokriće ogromnog straha koji više ne može da kontroliše.
Jako dugo pišem o procesima u Regionu koji će “odnijeti” ne samo Dodika, jer su već “odnijeli” Bakira Izetbegovića, koji je džaba “krečio” žrtvujući SDA za svoje lične ciljeve opstanka na političkoj sceni, a na kraju odlazi i Dragan Čović, lidera HDZ-a.
Njegova “procjena” da će, tokom suđenja koje mu predstoji, “osloboditi Republiku Srpsku Sarajeva i BiH” je plitki populizam koji nije više ni za jednokratnu upotrebu.
Njegovo oslanjanje na Nenada Nešića, narkodilera, perača narkonovca i ministra bezbjednosti, kojeg je on imenovao, svjedočenje je o njegovom teškom, predubokom padu, a ne o institucijama BiH.
Milorad Dodik je, kratko rečeno, završena priča, čiji će eho trajati još neko vrijeme; Najduže sedam do osam mjeseci; Kada kažem sedam-osam mjeseci, to je vrlo optimistično za njega.
Oni, koji smatraju da “Dodik nikada nije bio jači”, izgubili su sva čula, ali i mogućnost da vide i vrh vlastitog nosa.
Najbolje po Dodika bilo bi da koliko odmah pobjegne, ako ima gdje, a najgore po njega je da pokuša izazvati bilo kakve oružane incidente, jer će doživjeti totalnu kalvariju, mnogo goru od one koja će mu se desiti ukoliko bude presuđen.
Svi koji se nadaju da će Dodik uspjeti u namjeri da suđenje traje unedogled u teškoj su zabludi.
Najveći problem za Dodika nije suđenje, već ako nema gdje da pobjegne. Tek onda je u najcrnjoj rupi.
Predugo je Dodik na vlasti zahvaljujući krađi glasova - 2014. godine, takođe, je pokrao izbore, kao što je to učinio i 2022. godine.
Izbore nije pokrao 2018., kada je izabran za člana Predsjedništva BiH, ali tada su pokradeni za Željku Cvijanović, koja je krađom glasova i brisanjem volje naroda došla, do pozicije predsjednika RS.
Da je 2014. godine bilo pravde u BiH koliko je crno iza nokta, Dodik ne bi više nikada bio u prilici da izađe na izbore.
Da su tada državni ili entitetstki pravosudni organi istražili i procesuirali kupovinu većine u parlamentu RS, poznatu kao afera “Dva Papka”, i Dodik i Cvijanovićeva, kao i ostali akteri, bili bi poodavno iza rešetaka, presuđeni na decenijske kazne.
Navedeno su činjenice koje su provjerive. I dokazi o njima će isplivati vrlo brzo, čim Dodik ode sa političke scene.
Dodik, kao i obično, laže nadugačko i naširoko, ovaj put preplitko - da ne brani isključivo sebe, već RS i Srbe.
On je bio i ostao najveći neprijatelj Srba u ovom vijeku koji ih je satjerao u gulag, osiromašio, doveo na ivicu beznađa i egzistencije; Uništio je sve Izvore Nacije; Uništio je zdravlje ljudi, protjerao trećinu Srba iz BiH, njenog entiteta RS, oteo i zatro sve njene resurse; Iza njega ostaje spržena zemlja.
Dodik je Kakistokrata, a njegova ogavna vladavina Kakistokratija.
