Piše: Slobodan Vasković
Težak debakl doživio je Milorad Dodik pojavljivanjem pred Sudom BiH, 16.10., i ponašanjem nedostojnim civilizovane osobe.
Dodikov izraz lica najbolje svjedoči o potopu rejtinga i lomljenju lažne krune nedodirljivog moćnika.
Mjesecima prije toga, Dodik je snažno talasao javnost tvrdeći da je proces njemu u stvari proces Republici Srpskoj i Srbima kao narodu.
Tog 16.10. niko od Srba nije izišao na ulice, nije bilo demonstracija, nije bilo ničeg što bi, bar u aluziji, pokazalo da je Dodik isto što i RS.
Dodik je sve, samo nije glup - odlično je razumio tu poruku.
Odlično tu poruku razumiju i cijeli hor narikača koje svakodnevno “čupaju kose” zbog toga što će ostati bez sinekura nakon Dodikovog definitivnog i brzog silaska sa političke scene i odlaska ili u zatvor ili neku zemlju koja hoće da ga primi, pod uslovom da takva postoji.
Navedenu poruku konačno su razumjeli i oni potpuno zaslijepljeni Dodikom koji su svoju sudbinu direktno vezali za njega i vjerovali u sve što izgovori. To su tek tragičari - strahuju za Dodikovu političku sudbinu, a ne za svoju. Kakav transfer neinteligencije.
Međutim, nakon suđenja ti su teško poljuljani - pokazalo se da Dodik nije “sve sredio”, kako je do izjašnjenja o krivici tvrdio.
Ne znam šta bih rekao za Gorana Bubića i Miljkana Pucara, advokate Dodika i Miloša Lukića, v.d. Direktora “Službenog glasnika RS” koji su izjavili da “proces ide prebrzo”. Kakav je to komentar? Valjda pravosuđe teba da bude efikasno, ali veterani dogovorenih presuda ovaj put nemaju već gotova rješenja kao u nizu procesa u kojima su branili optužene iz redova Režima.
Oba su “stručnjaci” za klevetu, a Pucar i za progon maloljetnih osoba, djece onih koji ne pripadaju nakaznom establišmentu čiji su pripadnici.
Dodik je pokušao “u drugi plan” gurnuti pojavljivanje pred Sudom BiH, svjestan štete koju mu sam taj čin nanosi, ali sastanak sa koalicionim partnerima sa državnog nivoa, na kojem je dogovoren rad i usvajanje dva nova evropska zakona, nije uspio pokriti razorne posljedice koje je po njegov habitus imalo nimalo dostojanstveno pojavljivanje pred Sudom BiH.
Nakon potopa uslijedila je rijetko viđena histerija Dodikovih dežurnih papagaja; Nove prijetnje secesijom i niz, predugi niz, raznoraznih budalaština. Jedini cilj je pokušati popraviti onu Dodikovu polomljenu lažnu krunu.
Ništa od toga.
Moram se zadržati još trenutak na Dodikovim narikačama - Posebno je maliciozna, lažna, rđava njihova tvrdnja da neko želi kolonizovati RS. RS je već kolonizovana, a njen narod porobljen - od Dodika, njegve kleptokratskoklijentelističke mreže, raznoraznih sjecikesa, bandita i hohštaplera od kojih brojni, sa pristojne udaljenosti od BiH, pokušavaju narod ugurati u rat.
Nadam se da Dodik nije toliko glup; Da mu je ostalo bar malo razuma, inače bi bilo kakav pokušaj oružanog razrješenja njegovog sudskog postupka bio koban po njega.
Nastaviće on sa opstrukcijama, pokušajima zaustavljanja kretanja BiH ka EU i NATO integracijama, koje su nezaustavljive, probaće sa nizom podmuklih poteza od kojih će mu se svaki vratiti kao bumerang, a taj povratni udarac biće mnogo jači od snage bacanja.
Ne treba zaboraviti da Dodik može biti presuđen i na dogogodišnju zatvorsku kaznu, što mnogi njegovi huškači svjesno zaboravljaju. Ali Dodik intenzivno razmišlja o tome.
Dodik je izgubio politički rat; Bitke koje i dalje vodi samo su put ka tom potpunom fijasku. Zašto se ne preda i povuče? Nije mu još dozvoljeno.
