 |
| Radislav Dončić |
Piše: Slobodan Vasković
1.
Radislav Dončić, narodni poslanik i član Narodnog Fronta, već je peti dan na Kostrešu; Pod šatorom, na stiroporu, u znak protesta što je 25.03. ove godine Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske i intimus Milorada Dodika, odlikovao pripadnike 103. brigade HVO i to u Derventi.
Pripadnici te brigade počinili su najstrašnije zločine nad Srbima, ali Milanovićeva gesta, za koju je Dodik znao, izazvala je tek “buru u čašici vode”; Sve kritike na račun Režima trajale su nekoliko dana, sedmicu najduže, a onda je sve zaboravljeno.
2.
Takozvana opozicija mlako je reagovala i nakon što je Milanović poručio Miloradu Dodiku da “Bude Muško” i javno kaže da su dogovorili njegov dolazak u Derventu i dodjelu odlikovanja 103. brigadi HVO koja je počinila najstrašnije zločine nad Srbima.
Lažni predsjednik RS je ćutao, a potom dao vrlo pomirljivu izjavu. Očekivano od agenta SOA, ali, nažalost, očekivano i od navodne opozicije koji su na taj neprijateljski akt, u skladu sa sopstvenom dužinom pamćenja akvarijumske ribice, zaboravili.
3.
U navodnu opoziciju nikada nisam svrstavao Radislava Dončića, ni njegovu stranku Narodni Front (NF), na čijem čelu je Jelena Trivić.
Mjesecima su iz Narodnog Fronta insistirali na ovom javom poniženju RS, Srba i srpskih žrtava, ali podršku od drugih “opozicionara” nisu dobili. Napade jesu.
4.
Dončić, zajedno sa vrhom svoje stranke, poziva na odgovornost one koji su dozvolili takav nezapamćen anticivilizacijski akt Milanoviću, kojim su poniženi svi koji su, tokom rata, preživjeli zvjerske napade 103. brigade HVO; Likvidirani po drugi put ubijeni, a to su Dončićevi saborci, svi koje su pogubili pripadnici zločinačke 103. brigade HVO.
5.
Dončić je, ispraćen od članova Narodnog Fronta, otišao na Kostreš, kako bi pokazao da neće da zaboravi na one koji su dali život za RS, a sada su doživjeli da njihove kosti premeću petokolonaši i njihovi šefovi koji odlikuju zločince i ubice.
Ne postoji razlika između Milanovića i Dodika po tom pitanju.
6.
Dončić je otišao na Kostreš i zbog, kako je rekao, katastrofalnog položaja u kojem se nalaze bivši borci Vojske Republike Srpske.
Njegovi zahtjevi su da se borački dodatak poveća na sedam KM za svaki mjesec učešća u ratu, zatim revizija učešća u ratu, s ciljem da se utvrdi konačno ko su pravi borci, a ko lažni, kao i rješavanje pitanja zaposlenja djece poginulih boraca.
Nakon štrajka, Dončić je najavio da će doći u Banjaluku na veliki protest.
7.
Da li će protest biti masovan ili ne, krajnje je nebitno; Najvažnije od svega je da se konačno našlo nekoliko političara spremnih da iznesu svoje stavove do kraja i nespremnih da se saviju. U tu grupu spada i Dončić, kao i Jelena Trivić i, svakao, Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine.
8.
Dok Dončić štrajkuje, dok ga obilaze njegovi saborci i pripadnici Narodnog fronta, ostatak navodne opozicije ćuti o njegovom boravku na Kostrešu, a jedini, iz opozicionih redova, koji ga je posjetio je Pero Đurić, član SDS-a iz Dervente.
Niko drugi iz navodne opozicije nije došao, očito ni pomislio da dođe.
9.
I dobro je što je tako, jer je Dončić i njegov ljudski akt ogledalo u kojem možemo vidjeti i svu licemjernost, malicioznost, ali i nesposobnost, nepokretljivost, infantilnost i impotentnost navodne opozicije u koju ubrajam i SDS i PDP i Nebojšu Doriana Vukanovića, koji sve više kao političku platformu nudi laži, objede, jeftine manipulacije; Pokazuje koliko je iskompleksiran i isfrustriran; Posebno Jelenom Trivić o kojoj je iznio toliko laži posljednjih mjeseci da je njegova mržnja već prerasla u patologiju.
10.
Vukanović je Korisni Idiot kojeg upotrebljavaju, po potrebi, SNSD, SDS i PDP, a on je sve vrijeme ubjeđenja da je neko i nešto na političkoj sceni.
Slučajan uzlet do četiri poslanika završiće na “bilo jednom” i više se nikada neće ponoviti.
11.
Veoma je interesntno da se čelnici navodne opozicije mnogo više bore protiv Trivićeve i njenog Narodnog Fronta nego protiv Režima.
Nije to slučajno, jer su Narodni Front i Trivićeva ugrozili njihove decenijske udobne i dobro plaćene poslove Dodikovih somova, smještenih u bazenima iz kojih on zahvata onoliki broj tupih ribetina koliko mu zatreba za sprovođenje neke od njegovih antinarodnih i anticivilizacijskih politika.
12.
Moglo bi se nabrajati unedogled šta je sve “opozicija” dobrog učinila za Dodika, a protiv naroda, ali je dovoljno saopštiti da je Klub poslanika SDS-a u srušenoj Narodnoj skupštini, bio suzdržan prilikom glasanja o kriminalnom i po živote brojnih opasnom Zakonu o “stranim agentima”.
13.
Pitam se kako Milana Miličevića nije stid, ali zaključim da nema taj ni stida ni srama, jer nije on taj koji vodi stranku, već je vode drugi, a on je sopstvenu političku karijeru pretvorio u kanalizacionu cijev.
14.
Isti slučaj je i sa Branislavom Borenovićem, političkim parazitom, kojeg je decenijama vukao kao praznu torbu Mladen Ivanić, da bi tu praznu torbu imenovao na čelo PDP-a, vjerujući, valjda, da godine provedene u politici i praznu torbu mogu bar djelimično popuniti.
15.
Ivanić se prevario; Borenović nije čak ni firmirana prazna torba, već najgori, raspadnuti lažnjak koji sada služi Drašku Stanivukoviću mnogo vjernije, što je vrlo interesantno, nego Ivaniću.
Uz to, Borenović služi i Dodiku, koji je Stanivukovića izvukao iz bazena somova i stavio u svoju funkciju, kako političku, tako i kriminalnu.
Borenović nije ni za prezreti; Prezir prema njemu pokazao bi da ima bar nekog karaktera; On nije ni za žaliti; Kratko rečeno - on je za što prije zaboraviti.
16.
Što se Vukanovića tiče, njegovi politički počeci ukazivali su da bi mogao da se izgradi kao solidan političar.
Međutim, te šanse pojele su njegova teška narcisoidnost koja, nerijetko graniči, sa ultrairacionalnim; Potom sklonost lažima; Pogrešno ubjeđenje da on može bilo koga uništiti, što je već, samo po sebi, devijacija koja ukazuje na duboko patogene autokratske manire; Sklonost lažima i manipulacijama koje više nisu ni smiješne, ni tragične, već su, jasno je to svakom, neizlječive.
17.
Zbog navedenog nije uopšte čudno da Miličević, Borenović (čitaj njegov gazda Stanivuković) i Vukanović mnogo više kritikuju Jelenu Trivić, služeći se najogavnijim lažima, nego što su ikada bili protiv Dodika.
18.
Somovi su dobro uhranjeni; Dodik brine o svom ribnjaku i njegovim tupim stanarima. Trebaju mu, ali mu neće pomoći ma koliko se trudili.
Takođe, vrlo je interesantno za primijetiti da se njihovo smovsko “mišljenje”, koje je, suštinski najobičnija ljigava laž u kontinuitetu, stopostotno poklapa sa “stavovima” Nenada Nešića, narkodilera, perača narkonovca i opakog kriminalca kojeg je Dodik promovisao u ministra bezbjednosti.
19.
Karakteristika somova je da uvijek, ali uvijek, budu izvučeni iz mulja u kojem obitavaju. Karakteristika somova nabrojanih u ovom tekstu je da sami isplivavaju, te ih nije potrebno ni izvlačiti.
20.
Trivićeva, Dončić, Dijana Ješić, Saša Borjan, Nemanja Kondić… i drugi koji čine Narodni Front, koji su alternativa Režimu, trebaju nastaviti da rade kao i dosad, ne pridajući mnogo pažnje somovskim napadima.
