piše: Slobodan Vasković
Aleksandar Džombić, bivši premijer RS, oslobođen je krivice da je počinio tešku zloupotrebu od 19,4 miliona KM, tako što je naložio da se firmi "Neregolinija" iz sredstava IRB-a dodijeli kredit od 19,4 miliona KM, iako ta firma nije sipunjavala uslove za to.
Ova sramna presuda je i očekivana, jer Okružni sud u Banjaluci, kao i ogromna većina drugih sudova i tužilaštava u RS, služe za dodjelu "sertifikata o poštenju" kriminalcima iz vlasti.
Ovom presudom, definitivno, je zabijen i posljednji klin u mrtvački kovčeg entitetskog pravosuđa; Jednostavnije rečeno, Džombić je oslobođen, ali je Okružni sud presudio sam sebi i to najtežu kaznu - definitivno se proglasio zaštitnikom kriminala, kriminalaca i njihovim ključnim inspiratorima.
Ovaj slučaj posebno je bitan, jer je tadašnji vlasnik firme "Energolinija" koja je djelovala u okviru FG "Birač", Aleksandar Romanov, oprao, na razne načine, 1,7 milijardi KM. Uništio je FG "Birač", ali niko nije odgovorao z og toga; Ni Romanov, ni njegovi litvanski seizi, ali ni njihovi domaći saradnici koji su bili dio te zločinačke organizacije.
Vrhunac pljačkanja FG "Birač" je potimanje njene kćerke firme-"Alumina" koja je na potpuno nezakonit način data na upravljanje pripadnicima kavačkog narkokartela Zoranu Stevanoviću Gladnom i Gordanu Pavloviću.
Na taj način, zaokružena je u potpunosti pljačka nekadašnjeg giganta FG "Birač", a Stevanović i Pavlović su ti kojima je pripao zadatak da tu firmu potpuno unište.
Posebno odjeljenje Republičkog tužilaštva podiglo je optužnicu protiv Aleksandra Džombića, nekadašnjeg premijera zbog kriminalnih radnji teških 19,4 miliona KM.
Optužnica je podignuta 04.01.2022., a potvrđena 17.01.2022. godine.
Optužnicom se Džombić tereti da je oštetio IRB za navedenu svotu novca.
Na čelu Posebnog odjeljenja je Specijalni tužilac Miodrag Bajić koji nije dobio nijedan značajniji slučaj, pa je postao sam po sebi "Slučaj".
Objavio sam 04.06.2017. godine da je IRB RS maja 2012. godine, iz linije kredita iz sredstava dobijenih od Evropske razvojne banke (EBRD), dodijelila kredit od 19,4 miliona KM "Energoliniji" pod parolom“spašavamo Birač“, ali ovaj put bez posredničke banke.
Kredit je dodijeljen direktno "Energoliniji", čime su, praktično, pare bačene u vjetar.
Interesantna je istorija ovog kreditnog zahtjeva. Prvi put kada je „Energolinija“ tražila kredit od 20 miliona KM, kreditni zahtjev je odbio tadašnji direktor IRB RS Milenko Pavlović, jer je znao kolika je izloženost riziku ovakvog plasmana IRB RS bez posredničke banke.
Poslije toga, milom ili silom, je dao ostavku.
Nakon njegovog odlaska „Energolinija“ obnavlja kreditni zahtjev, ali ovaj put u visini od 19,4 miliona KM.
Snežana Vujnić, koja je imenovana na čelo IRB RS (krajem 2011), na kreditnom odboru IRB (tzv.mali odbor), odobrava svega 6 miliona KM, smatrajući da je to iznos primjeren izloženosti riziku ovakvog plasmana.
Veliki kreditni odbor IRB RS (čitaj Vlada RS), mimo odluke „malog kreditnog odbora“, odobrava „Energoliniji“ svih 19,4 miliona KM!
Na čelu Vlade RS tada je bio Džombić, a ministar finansija Zoran Tegeltija.
Otimanje 20 miliona KM od IRB-a (12.05.2017.)
U otimačini 20 miliona KM kredita IRB-a, datog povezanoj firmi “Birača”, učestvovao je značajan broj domaćih protagonista i osoba, koji su imali svoje uloge u svim pljačkaškim procesima Vladimira Romanova, nekadašnjeg vlasnika firme “Birač”.
Fond za razvoj i zapošljavanje RS (dio IRB) i “Energolinija” (firma povezana sa “Biračem” i tada pod kontrolom Litvanskih vlasnika) su 10.05.2012. godine zaključili Ugovor o kreditu od 19,4 miliona KM; Namjena je bila rekonstrukcija kotlova “Energolinije”, bitnih za proizvodne procese “Alumine”.
IRB je pare pustio odmah, i to cijeli iznos. Naravno, isparile su za manje od jednog školskog časa, mahom u Litvaniju.
“Energolinija” je, nakon dobijanja navedenog kredita, zaključila nekoliko štetnih i fiktivnih ugovora sa “Biračem” i njenim kćerkama firmama “Aluminom”, i “Mehanikom”, kako bi se prikrila krađa kreditnih sredstava.
“Energolinija” je sa “Biračem” zaključila Ugovor o transferu znanja i iskustva (know-how) u iznosu od 2.063.200,00 KM (navodno ustupanje znanja i iskustva u izradi projekata za rekonstrukciju kotlova), kao i Ugovor o izvršenju posla za iznos od 700.000 evra, kojim se “Birač” obavezuje da izradi projekte za koje je prije nekoliko meseci ustupio znanje i iskustvo?!
Posao izrade projekata je povjeren trećim licima, stvarnim izvršiocima poslova:
-Elvaco Bijeljina za iznos od 473.000 KM,
-IRMA project sistem doo Beograd, Srbija za iznos od 70.000 KM,
-PJSC „Engineering Centar EMALJANSK“ iz Rusije za iznos od 871.000 KM,
-CENTRO-GAS Novi Sad, Srbija za iznos od 134.000 KM.
Sa firmom “Birač” zaključeni su i Ugovor za isporuku i montažu u iznosu od 503.000 evra i Ugovor o kupoprodaji u iznosu od 760.000 evra.
Izvlačenje novca
Osnovni smisao Ugovora o tranferu znanja i iskustva, kao i povezanih ugovora, je isključivo bio da se na nerezidentni račun “Birača” u Litvaniji iznesu višemilionski iznosi; Jednostavnije rečeno, da se pokrije krađa.
U kreiranju ovih ugovora učestvovala je Sonja Rubež, pravnik, jedan od najbližih saradnika tadašnjih litvanskih vlasnika i aktuelni najvažniji savjetnik Pavlovića i Stevanovića.
Rubežova je odobrila sve ugovore bez primjedbi.
Nenamjenski utrošak kredita od IRB-a, na opisani način, koji je, između ostalih, odobrila i Rubež, doveli su do stečaja “Energolinije”; “Alumina” sada vraća ova opljačkana sredstva.
Nekoliko dana potom objavio sam detaljno Kako su opljačkane pare EIB-a iz "Energolinije"
Još 09.06.2017. objavio sam detaljno O B R A Z L O Ž E NJ E protivpravnog trošenja sredstava iz kredita dobijenog Ugovorom o prosljeđivanju sredstava u iznosu od 19.400.000,00 KM, koje precizno pojašnjava kako je novac izvučen.
Dana 10.05.2012. godine potpisan je Ugovor o prosljeđivanju sredstava u iznosu od 19.400.000,00 KM, između Fonda za razvoj i zapošljavanje RS ad (IRB predstavnik), kao davaoca kredita i “Energolinije” doo Zvornik, kao korisnika kredita, a jemci za “Energoliniju” su bili “Alusil” doo Zvornik i “Alumina” doo Zvornik.
Ovaj krediti je, zvanično, bio namijenjen za finansiranje Rekonstrukcije kotlova 3. i 4 u vlasništvu “Energolinije”.
“Energolinija” je, nakon dobijanja odvih sredstava, zaključila više fiktivnih ugovora na milionske iznose, kako bi se prikrila krađa ovih sredstava, tj. pokušala da opravda nenamjensko trošenje ovih sredstava.
Međutim, paraleno sa tim, “Energolijija” je zaključivala i druge stvarne ugovore kako bi se dio posla za koji je uzet kredit i izvršio.
Radi lakšeg razumijevanja analiziraćemo pojedinačno sporne (fiktivne) ugovore.
Energolinija je sa Birač-em zaključila:
-Ugovor o transferu znanja i iskustva (know-how), dana 24.02.2012. godine u iznosu od 2.063.200,00 KMUgovorom o transferu znanja i iskustva (know-how), “Birač” je navodno ustupio pravo korišćenja znanja i iskustva u izradi projekata za rekonstrukciju pomenutih kotlova, a i za iznos koji višestruko prevazilazi iznos tržišne vrijednosti takvih i sličnih poslova.
-Ugovor o izvršenju posla potpisan je 31.05.2012. godine na iznos od 700.000,00 evra; Ugovorom se “Birač” obavezuje da izradi Glavne i Radne projekte, izmijeni tehničku dokumentaciju, uradi projekat izvedenog stanja i da nostrifikuje projekate, a sve za rekonstrukciju kotlova, (za koje je prije nekoliko meseci ustupio znanje i iskustvo) za iznos od 2.063.200,00 KM!?
-Ugovor za isporuku i montažu br. 15/12, od dana 11.05.2012. godine u iznosu od 503.000,00 evra, a koji je za predmet imao navodnu isporuku i montažu dijelova radi rekonstrukcije predmetnih kotlova.
-Ugovor o kupoprodaji (31.05.2012. godine) u iznosu od 760.000,00 evra, koji za predmet ima navodnu isporuku i montažu delova, a radi rekonstrukcije predmetnih kotlova.
Na račun Birača u Litvaniju je po ovim osnovama, nezakonito prebačeno 5,9 miliona KM.
Sve ove ugovore je, pored Litvanaca, autorizovala Sonja Rubež svojim potpisom.
Ključni dokaz da su ovi ugovori fiktivno zaključeni, te da je novac dobijen iz IRB kredita neosnovano prebačen na nerezidentni račun Birača, (otvoren kod Ukio banke u Litvaniji), su zaključenje sada stvarnih ugovora (isti predmet ugovora kao kod ugovora sa Biračem) koji za cilj imaju stvarno izvođenje radova na rekonstrukciji kotlova i nabavci potrebnih dijelova, odnosno materijala.
U vezi sa tim, Energolinija je zaključila:
-Ugovor za isporuku i montažu br. 32/12, sa firmom “Elvaco” Bijeljina, na iznos od 473.000,00 KM, čiji je predmet izrada tehničke dokumentacije za rekonstrukciju kotlova,
-Ugovor je zaključen sa PJSC „Engineering Centar EMALJANSK“ (iz Rusije) na iznos od 871.000,00 KM, a trebalo je da se izvrši Tehnički i radni projekat i dostava druge tehničke dokumentacije za rekonstrukciju kotlova,-Ugovor o izradi projektne dokumentacije zaključen je sa “IRMA project sistem” doo Beograd na iznos od 70.057,00 KM, čiji je predmet izrada projektne dokumentacije.
-Ugovor za isporuku i montažu br. 15/12 zaključen je sa “CENTRO-GAS” Novi Sad na iznos od 134.762,00 KM, čiji je predmet izrada tehničke dokumentacije za predmetne kotlove i isporuka i montaža delova potrebnih za rekonstrukciju predmetnih kotlova.
-Ugovor o izvođenju radova br. 18/12 zaključen je sa “Termoelektro” Brčko na iznos od 488.977,00 KM, a predmet je montaža dijelova potrebnih za rekonstrukciju predmetnih kotlova.
Zaključenje štetnih ugovora se ovdje nije završilo, te je “Energolinija” potpisala i Ugovor o prodaji korištene opreme za obavljanje privredne djelatnosti sa preduzećem “Alumina” doo, dana 01.09.2012. godine, kojim je kupljena oprema koja apsolutno nema tehničke niti fizičke veze sa navedenim rekonstrukcijom kotlova 3. i 4, niti ima veze sa namjenom ovih kotlova; Sve to urađeno je po cijeni iz Ugovora od 9.2014.493,45 KM; “Energolinija” je ovaj štetni Ugovor isplatila sredstvima dodeljenim od IRB-a; Isplaćen je samo dio - u iznosu od 3.216.159,50 KM?!
Zaključenje ovog ugovora je imalo za svrhu da se koristi kao opravdanje da su pare od kredita namjenski korišćene.
Ovaj ugovor je odobrila Sonja Rubež svojim potpisom.
“Energolinija” je zaključila još jedan fiktivni ugovor i to Ugovor o izvođenju radova, dana 30.12.2012. godine sa preduzećem “Mehanika” doo Zvornik; Tim Ugovorom je “Mehanika”, kao Izvođač posla, bila obavezna da nabavlja i ugrađuje razne dijelove za kotao 4., po cijeni koja odgovara tržišnoj cijeni rezervnog dijela uvećanog za 15%. Ovim putem je Mehanika doo naplatila svoje usluge u iznosu od 4.959.230,00 KM, a da pri tome uopšte nije ugrađivala navedene rezervne dijelove, niti ih pribavljala, već je sve fiktivno rađeno.
Ovaj ugovor je odobrila Sonja Rubež svojim potpisom.
Kao pokriće ovog ugovora, a u cilju stvarne realizacije dijela rekonstrukcije kotlova, zaključeni su:
-ugovor za nabavku dijelova kotla 4 u iznosu od 864.597,00 KM sa “Sibeneromaš OAO “iz Rusije,
-Ugovor za nabavku djelova kotla 4 u iznosu od 241.583,00 KM sa “Čepo” doo Slavonski Brod,
-Ugovor za nabavku djelova kotla 4 u iznosu 234.699,00 KM sa “Clayde Bergemann GmbH Njemačka”,
Ugovor za nabavku djelova kotla 4 za iznos od 148.833,00 KM sa “Grosshandel doo”, Beograd.
Osnovni motiv zaključenja navedenih ugovora sa “Biračem”, “Aluminom” i “Mehanikom” je da se stvori prividna situacija da se kredit IRB-a koristi radi rekonstrukcije kotlova 3. i 4.
Po osnovu ovih poslova, “Energolinija” je na nerezidentni račun “Birača” prebacila 5,9 miliona KM, na račun “Alumine” 3,2 miliona KM, a na račun “Mehanike” 4,95 miliona KM. Ova sredstava su, naravno, završila u privatnim džepovima.
Kada se sve sabere, “Energolinija” je, po osnovu fiktivnih ugovora, od ukupno 19,4 miliona KM kredita IRB-a, nezakonito otuđila preko 14 milion KM.
Nenamjenski utrošak ovih sredstava, kreiranje kriminalnih ugovora,, doveli su i do stečaja “Energolinije”, kao i činjenice da “Alumina” sada vraća ovako opljačkane pare.
O nenamjenskom trošenju ovog kredita upoznata je i Investiciono-razvojna banka RS, kao i stečajni upravnik Energolinije.
Pored “Litvanskih Bandita”, fiktivne ugovore je, listom i bez primjedbi, odobravala Sonja Rubež, tada vrlo bitna figura među saradnicima Vladimira Romanova, a danas bliska saradnica Gordana Pavlovića, Zorana Tegeltije i Zorana Stevanovića u novom projektu otimanja “Alumine”.
Interesantno je to da je Sonja Rubež imala primjedbi na sadržinu stvarnih ugovora, dok primjedbi nije bilo na fiktivne ugovore.
Svi dokumenti su u mom posjedu, a ne objavljujem ih kompletne zbog obimnosti.
