Piše: Slobodan Vasković
Nenad Nešić počinio je teško krivično djelo, javno iznoseći podatke koje je dobio od bezbjednosnih agencija u BiH o ličnom obezbjeđenju Kristijana Šmita, visokog predstavnika za BiH.
Postupajući na taj način, Nešić je opasno ugrozio Šmitovu bezbjednost, jer je, de facto, javno saopštio sve o onima koji su u Šmitovom ličnom obezbjeđenju, kao i oružju koje nose.
On je takođe teško zloupotrijebio domaće agencije, koje su mu dostavile te podatke, mada on nije nadležan da ih traži.
Svi pripadnici međunarodnih organizacija, između ostalog i OHR-a, zaduženih za primjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma izuzeti su od ovakve vrste provjera.
Ukoliko i ima provjera, one se ne smiju javno objavljivati.
Paradoks je da je Nešić sve te dokumente predao Tužilaštvu BiH, kako bi ta pravosudna institucija otvorila istragu protiv visokog predstavnika Kristijana Šmita, što Tužilaštvo BiH nije učinilo; Suštinski, Nešić je predao dokaze protiv samog sebe i Tužilaštvo BiH bilo bi obavezno da otvori istragu protiv njega.
Nešića ne bi trebalo spasiti ni činjenica da mu je takav zahtjev uputila Željka Cvijanović, jer je morao biti svjestan svojih ovlaštenja i da ne može odgovoriti na takav zahtjev. Ovako bi se moglo dogoditi da osim njega odgovara i sama Cvijanovićka.
Na šta bi to ličilo da se bilo gdje u svijetu saopštavaju javno podaci o pratnji diplomata visokog ranga, ambasadora, visokih političkih zvaničnika koji dolaze u bilo koju zemlju.
Ovaj slučaj nova je velika bruka, ne samo Nešića, već i svih agencija u BiH koje su mu dostavile podatke o Šmitovom obezbjeđenju.
