Piše: Slobodan Vasković
Milan Miličević je već drugi put zaredom odbija da prihvati kandidaturu za člana Predsjedništva BiH.
Prvi put učinio je to javno (08.06.2022.), u pismu javnosti (valjda i SDS-u), a pri tom je iznio nekoliko, najblaže rečeno, netačnih kvalifikacija.
Jedna od njih je bila da mu je Mirko Šarović, predsjednik stranke “dao sedam dana da razmisli o odustanku od kandidature”. Bilo je upravo suprotno - Šarović mu je tada ponudio sedam dana da razmisli hoće li “kočano prihvatiti kandidaturu ili ne, a ukoliko je prihvati - imaće njegovu(Šarovićevu,op.aut) punu podršku”.
Prije toga, Miličević je u nekoliko navrata Šaroviću saopštio da ne želi da bude kandidat. Pa bi se opet “predomislio” pod pritiskom “Nekih ljudi”!
Zbog čega je Miličević iznio u javnost neistinu, samo on zna, jer kompletno Predsjedništvo SDS-a može posvjedočiti navedeno, odnosno suprotno od onoga što je napisao u svom pismu.
Nakon javnog odustanka od kandidature, bilo je zaista ispod časti ponovo zahtijevati nominaciju. Takva situacija dokaz je slabosti, a ne bilo kakve snage.
Međutim, Miličević je ponovo počeo da kenjka oko kandidature -hoće/neće; Više neće, nego što hoće, ali, kako navodi, “ima obavezu prema Nekim ljudima”, pa, opet, razmišlja!
Kojim NEKIM ljudima, Miličević nije rekao, tako da je nepoznato da li su iz stranke ili ne!
Tako je bilo i na posljednjoj sjednici Predsjedništva SDS-a, održanoj 13.06. o.g., kada je Miličević ponovo odbio da prihvati kandidaturu, pa potom prešao u stadijum hoću/neću, da bi na kraju bilo zaključeno da Šarović i Miličević narednih sedam dana dogovore ko će biti kandidat.
Pitanje glasi: Kako sada Miličević da povuče ono što je javno rekao - da odustaje od kandidature za člana Predsjedništva BiH, iako je nikada nije ni prihvatio, premda mu je nuđena?! I kako da uopšte bude kandidat od povjerenja kada je već odustao javno iznoseći neistine?!
Miličević je, za mene, pravo razočarenje, jer sam, svojevremeno, napisao da bi trebao biti kandidat, ali sam se uvjerio u suprotno. Njegov “pokeraški” izgled i stav su tek poza iza koje se krije, kako bi on to rekao, “obaveza prema Nekim ljudima”. Čini se nemala.
Njegovo djelovanje, kao i onih koji podržavaju takvo ponašanje, direktno je potkopavanje opozicije.
Šarović, u pokušaju da sprjieči ponovno dijeljenje stranke kao prilikom izbora za predsjednika SDS, kada su on i Miličević bili protivkandidati, pruža Miličeviću šansu da nanosi, svojim postupcima i, što to ne reći, neistinama, štetu SDS-u.
Unutar te stranke Uzurpator Milorad Dodik ima, nažalost, još nekoliko svojih “igrača”, ali jako vidljivih. I oni su ti koji rovare, kao i neke druge vanpartijske strukture, sa namjerom da Sekti koliko toliko olakšaju bilo kakvu mogućnost da pobijedi na izborima, kako bi Dodik pokušao sačuvati vođe Kavačkog NarkoKlana u RS. To mu neće poći za rukom, ma šta činio i učinio!
Možda i najvažnije od svega - ako već Miličević neće da bude kandidat “iako ima obavezu prema Nekim ljudima”, a Šarović ne želi nikakve turbulencije, unutar SDS-a postoje mladi ljudi koji, svakako, mogu biti izvanredni kandidati - bilo da je riječ o vrlo ozbiljnom i odlučnom gradonačelniku Bijeljine Ljubiši Petroviću, Đorđu Milićeviću, izvanrednom načelniku Šamca, Vukoti Govedarici, koji je pokazao šta znači biti džentlmen u politici i brojni drugi koji su u samom vrhu ili pri vrhu SDS-a.
Miličević bi trebalo da zna da on ne bi smio da ima bilo kakvu odgovornost “prema Nekim ljudima”, ali da bi morao da ima svaku moguću odgovornost prema vlastitom narodu koji je na ivici biološkog opstanka.
Prije tog trebao bi da bude odgovoran sam prema sebi i drži se javno data date riječi. Sve izvan toga je mešetarenje! (nastaviće se)
