Piše: Slobodan Vasković
1.
Seriju tekstova Prvog dijela NarkoDosjea Nenada Nešića, predsjednika kapilarno razoRenog DNS-a i kandidata ostataka te stranke za člana PredsjedNištva BiH iz RS, privodim kraju pričom o tome kako su pojedini pripadnici MUP RS omogućili njemu i njegovim narkosaradnicima da sačuvaju 300 kilograma kokaina i, što je još važnije, ne budu uhapšeni.
2.
U ovom prljavom poslu učestvovali su Igor Dodik, Nenad Nešić, Milutin Danilović, Siniša Kostrešević, Mladen Marić i njima podređeni narkoinspektori iz MUP RS.
Igor Dodik je, po dogovoru sa Nešićem, uložio novac u nabavku 300 kilograma kokaina. Za nabavku je, kako sam ranije objavio, bio zadužen Danilović.
Datume i firme ne mogu navesti kako ne bih ugrozio istragu, ali imena mogu.
3.
Kontejner sa 300 kilograma kokaina stigao je u luku Ploče, a policija Hrvatske je opijate otkrila u jednom od kontejnera pristiglih iz Južne Amerike.
Budući da policija Hrvatske ne vjeruje vrhu MUP RS (iskreno govoreći, nijedna policija iz Regiona i EU ne vjeruje vrhu MUP RS, jer rade za NarkoDilere, a ne protiv njih), izvadili su kilogram kokaina iz jednog od dva kontejnera, u kojem su opijati stigli u luku Ploče, kako bi im poslužio kao dokaz kada budu pohapšeni naručioci opijata koji je trebalo da završi u Laktašima.
Kontejneri su ponovo zatvoreni, a dozvoljeno je, pod opservacijom policajaca Hrvatske, da budu utovareni u dva kamiona.
Kamioni su bez problema prešli granicu Hrvatske i BiH i stigli na teritoriju Republike Srpske.
4.
Tu su dobili pratnju pojedinih pripadnika MUP RS kojima su to naredili Kavački Narko"General" Siniša Kostrešević, honorarni direktor Policije RS i Mladen Marić, načelnik Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala.
Kamioni su bez problema stigli u Banjaluku sa svojim tovarom, a tada tek policija Hrvatske obavještava MUP RS da je krajnja destinacija na kojoj treba biti istovareno 300 kilograma kokaina jedna firma u Laktašima.
Cilj je bio da se kokain u toj firmi lageruje, a odatle prebaci u zemlje EU.
5.
Dok su kamioni sa svojim kokainskim tovarom stigli u Laktaše, informacija dobijena iz Hrvatske o 300 kilograma kokaina je već “procurila”.
6.
Umjesto akcije hapšenja, uslijedila je akcija spasavanja: Hitno su obaviješteni vozači kamiona, kao i kupci kokaina, u ovom slučaju Igor Dodik, Nenad Nešić i Milutin Danilović, koji nisu smjeli narediti da se narkotici istovare u firmi u Laktašima, već su naložili vozačima da okrenu kamione i odvezu ih ka Istočnom Sarajevu.
7.
Istovremeno, Kostrešević i Marić koji su obavijestili policiju Hrvatske da sve “drže pod kontrolom”, naređuju postavljanje “zasjeda” za dva kamiona, u kojima se nalazilo 300 kilograma kokaina, na putu od Laktaša do Banjaluke i izlazima iz Banjaluke.
Kreće fingirana akcija u kojoj su zaustavljene desetine raznoraznih kamiona, samo nisu ona dva u kojima je bilo 300 kilograma kokaina.
Jednostavno su nestali - isparili.
8.
Šta se zaista desilo: Marić I Kostrešević su “kasno” naredili da policija vrši pretrese kamiona, te su ona dva “uspjeli” bez ikakvih problema da napuste teritoriju Laktaša i Banjaluke, nakon čega je uslijedila “velika” akcija pretresa svih kamiona koji su prolazili tim putevima.
9.
Naravno, dva kamiona sa 300 kilograma kokaina, koji su putovali u Istočno Sarajevo, sve vrijeme imali su pratnju narkoinspektora iz MUP RS, i to po naređenju Kostreševića i Marića (kako ih neko ne bi slučajno zaustavio i otkrio šta voze).
10.
Tako su spaseni i Igor Dodik i Nenad Nešić i Milutin Danilović, ali i 300 kilograma kokaina.
Tako je propao i MUP RS.
Tako je Nenad Nešić dobio još jedana argument protiv Milorada Dodika koji ga čuva kao “zjenicu oka” da ne progovori o tom i drugim poslovima, ali i da ne emituje video klip na koje se vidi kako daje novac Igoru Dodiku, opljačkan na jednom od brojnih kriminalnih tendera koje je Nešić raspisivao dok je bio na čelu JP “Putevi RS.
11.
Kokain je drugim kanalima, na kraju, završio u zemljama EU, a Dodik i Nešić postali svezani jedan za drugog kao kokainski sijamski blizanci; Koji se bave i politikom kako bi zaštitili narkoposlove i članove porodice koji u njima direktno učestvuju.
Sve činjenice koje sam objavio su dokumentovane i čekaju “svoje vrijeme”.
12.
Ono što je posebno interesantno jeste Nešićeva donedavna sigurnost da mu Tužilaštvo BiH ne može ništa.
Čak je taj primitivac i kriminalac velikog kalibra javno pozvao na objavljivanje imena svih osoba koje su posjedovale Skajaplikaciju.
Nije to Nešić učinio znajući da to Tužilaštvo BiH neće učiniti, jer se takve stvari ne rade, već što je znao da je njegova dešifrovana kripta sakrivena.
Učinila je to, za ogroman novac, Diana Kajmaković, donedavno šefica istraga koje se vode po dešifrovanim Skaj i ANOM aplikacijama koje su stigle u BiH.
13.
Nakon dogovora sa Kajmakovićevom o cijeni koju je Nešić trebao isplatiti da bi njegova kripta nestala, novac je preuzeo Davor Knežević, njen saradnik u Tužilaštvu BiH.
Kajmakovićeva je u dogovoru sa Nešićem zaista “obrala kajmak” i to kakav, ali je, nakon toga, “obrala bostan”, jer su otkrivene njene Skaj veze sa pripadnicima narkopodzemlja iz Sarajeva i Bijeljine.
Suspendovana je krajem maja ove godine.
14.
Nešićeva kripta je “pronađena”.
Sve ostalo je na Tužilaštvu BiH! (nastaviće se)