Piše: Slobodan Vasković
Vlada Republike Srpske donijela je još 21.03. Odluku da se sprovede hitna procedura za nabavku pokretne bolnice sa 500 bolničkih kreveta i cjelokupnom pratećom opremom.
Površina bolnice trebala je, prema najavama, biti 6.000 m2, a nabavka izvršena posredstvom Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.
Još je rečeno da bi bolnica trebalo da bude plaćena 3,6 miliona KM, te da će se sve obaviti u roku od deset dana.
Sve to najavio je premijer Radovan Višković, ali proteklih dana nema nikakvih vijesti o tome dokle se stiglo sa ovim izuzetno značajnim poslom i da li je pokretna bolnica kupljena?!
Mnogo bolje bi bilo da se oboljeli od korone, sa lakšim simptomima, smjeste u takav jedan objekat, nego u studenstke domove i sportske dvorane.
Višković se ne izjašnjava, kao ni drugi visoki funkcioneri, a nikako se ne bi smjelo desiti da cijena pokretne bolnice poraste, a broj kreveta i opreme smanji.
Za očekivati je da javnosti saopšte šta je sa pokretnom bolnicom, da li je kupljena, po kojoj cijeni, od koga i kada će stići u RS?!
Dok čekamo odgovor na ovo pitanje, nameću se druga, mnogo složenija.
Milorad Dodik, koji je vertikala, horizontala, krug i elipsa odlučivanja u RS (odlučuje o svemu iz svih domena i svih poziocija - od opštinskih do državnih), izjavio je da bi Fond solidarnosti iz kojeg bi se, po njegovom punjenju, trebale sanirati štete, mogao biti “težak” 500 miliona KM.
Mahom su to, dalo se naslutiti iz Dodikove izjave, kreditna sredstva.
Uz to, JP “Putevi RS” najavili su podizanje kredita od 200 miliona KM, što je već, sa kreditima za Fond, 700 miliona mogućih novih zaduženja.
Na sve ovo treba dodati još najmanje sto miliona KM zaduženja “za tekuće potrebe”, što je, minimalno, 800 miliona KM.
Da bi se svi ti krediti digli potrebno je donijeti odgovarajuće odluke, a za to je vlastodršcima bilo nužno da suspenduju rad Narodne skupštine, kako bi odluke o zaduženju mogla, snagom Vanrednog stanja, donijeti Željka Cvijanović.
Nesporno je da vlasti trebaju nabaviti novac, pa i kroz kredite, ali je sporno da li je potrebno zadužiti se svih 800 miliona KM u situaciji kada je privreda pred kolapsom i kada se ne zna odakle će se i kako vraćati ta sredstva?!
Važno je naglasiti da se značajan dio tih kreditnih sredstava mora naći izvan RS, jer banke u tom entitetu raspolažu sa svega 500 miliona KM, koje mogu plasirati.
Važno je naglasiti da se značajan dio tih kreditnih sredstava mora naći izvan RS, jer banke u tom entitetu raspolažu sa svega 500 miliona KM, koje mogu plasirati.
Sporno je i što nema nikakvih planova za oporavak privrede, još manje je ideja kako bi se u ovako teškoj situaciji mogle osposobiti neke djelatnosti, sada zatvorene, čiji rad ne bi uticao na širenje virusa.
Trebalo bi da postoje bar neke analize i projekcije o tome šta bi moglo da se pokrene i u vrijeme trajanja korone, a da se ljudski životi ne ugroze.
Nije sve u restriktivnim mjerama, niti će se njima problemi koji se gomilaju riješiti.
Još manje će se riješiti dodatnom represijom, koja bi uslijedila nakon uvođenja vanrednog stanja koje je potpuno nepotrebno, jer i vanredna situacija, koja je sada na snazi, više je nego dovoljan okvir za brzo djelovanje.
Međutim, ona ne omogućava lako podizanje enormno velikih kredita i to je ono što najviše “žulja” vlastodršce.
