Piše: Slobodan Vasković
1.
Rukovanje, stisak ruke, je, kako stvari stoje zbog napada Korone, postalo prošlost, a neodgovorni na odgovornim fukcijama pokušavaju, zloupotrebom ionako preteškog, dramom svake vrste, nabijenog ambijenta, kažnjavanjem i progonom onih čiji im se stavovi ne dopadaju, kao zamjenu uvesti “stisak čelične pesnice” ili neku od sličnih autokratskih “tekovina”.
Laktanje, stara tekovina, koju je korona ozvaničila kao novu kulturu pozdravljanja, nedovoljno je narečenim u svim svojim aspektima.
2.
Na strateškim mjestima su njihovi ljudi koji, kako predugi dan za danom odmiče, borbu protiv korona virusa, preduzete preventivne represivne mjere, dijelom preusmjeravaju u zavođenje potpunog jednoumlja i treniranje diktature nad političkim protivnicima i kritičarima.
3.
Poznato je da je policija nadležna za procjenjivanje vijesti, ali nije poznato na osnovu kojih to parametara rade; Da li je sve softverski ili, pak, zavisi od “slobodnog sudijskog uvjerenja”?!
4.
Do sada su, mahom, stradali politički protivnici i kritičari vlasti; Istovremeno, ista ta vlast, uz ispaljivanje obećanja o pomoći koja su sva u futuru, ne prestaje da tvrdi kako sve što čini nema nikakvu političku pozadinu, te da će se politikom baviti kada prođe virusna kriza.
5.
To je, izvan svake razumne sumnje, netačna vijest, ne samo zbog onih koji su “počašćeni” prekršajnim prijavama, već i zato što je golom rukom opiljiva politika, politikanstvo, političko lešinarenje pripadnika iste te vlasti.
6.
Treniranje strogoće, nametnute vanrednom situacijom i vanrednim mjerama, dobilo je tako i dodatni eksponent - autokratski. Zastrašivanje je nesporno.
7.
Posledica je to straha vlasti od odgovornosti, od svih onih propusta koje su ranije činili i koji sada stižu na naplatu, jer Korona ne prestaje da napada, pri tom, najžešće, udarajući tamo gdje je najslabije.
Mnogo toga je slabog, priznaju to i sami vlastodršci, ako se pažljivo iščitaju njihove izjave.
8.
Da nije, ne bi bilo ni onih prečestih futur-obećanja, čiji datum realizacije nije naveden.
9.
Uz to, upravo iz prvih redova vlasti insistiraju na tome da se sve čini kako bi se “izbjegao Italijanski scenario”.
10.
Kada pomenu samu mogućnost “Italijanskog scenarija”, to, samo po sebi, svjedoči da ne znaju (u najboljem, nisu sigurni) u kom pravcu bi virusna kriza mogla da eskalira.
11.
Donekle je to i razumljivo, ali nikako nije shvatljivo, kraj svih mogućih ograničenja koje je potreba nametnula kao dio rješenja, da se poseže za progonom neistomišljenika, njihovim kažnjavanjem.
12.
Štaviše, to je pogubno čak i kao “preventiva”, jer kriza još uvijek raste, a kada, napokon, padne i bude savladana, slijede veliki problemi u svim društvenim sektorima, o čemu, svakodnevno, svjedoče brojni privrednici. I ogroman broj već zatvorenih, potom i odjavljenih, malih firmi.
13.
Ti se problemi neće moći riješiti nikakvim represivnim metodama, ali tu lekciju aktuelne vlasti nisu znale ni ranije, pa je za ne vjerovati da će je naučiti baš sada.
14.
U okeanu loših vijesti i jedna dobra - Savjet ministara BiH usvojio je budžet za 2020. godinu, uz svu moguću nepotrebnu politizaciju ovog pitanja i to u vrijeme “kada nema mjesta politici”.
