Piše: Slobodan Vasković
Vrag je ovdje odavno odnio svaku
šalu; niko nije siguran, čak ni ministri, premda bi bar oni morali biti
zaštićeni „kao medvjedi“.
Kako bilo ko u RS da se osjeća
sigurnim, kada su krajnje nesigurni oni koji je vode i koji zauzimaju najviše
funkcije u vlasti?!
Razbojnički upad u privatni
posjed ministarke Srebrenke Golić i njene porodice, i temeljno lupanje jednog
od njihovih automobila (pripada njenom mužu), pokazuje da smo ušli u anarhiju,
jer „Svete krave“, više uopšte nisu svete. Štaviše, sada su mete.
Cijeli dan nakon tog kriminalnog
akta izvještava se da su to „učinili vandali“!
Kakvi crni vandali; riječ je o
planiranom napadu, koji je opomena Golićevoj i njenoj porodici iz ko zna kojih
razloga. Možda su im poznati, možda i ne, tek stvar je veoma veoma ozbiljna i
nužno je otrkiti ko je i iz kojih razloga demolirao automobil i mir te
porodice. I ne samo njihov.
Dva mladića su pred zoru ušli u dvorište kuće
Golićevih, jedan je imao pajser, drugi drvenu palicu i počeli su sitematično da
lupaju vjetrobranska stakla. Jedan je imao kapu, drugi ne. Prvi je to čuo sin
Golićeve, koji je vikao na njih, a oni su mu, bez riječi, pokazali srednji
prst. I nastavili da lome. Nakon toga i sama ministarka je izašla na prozor,
priprijetila policijom, a dobila je odgovor:“Bilo bi odlično da dođu dok smo
ovdje. Baš nas interesuje koliko su brzi“!
Nastavila se vika, nakon čega je stigao „reno klio“,
pokupio razbijače i nestao u noći.
Golićeva sada traži punu policijsku zaštitu, pratnju
tokom odlaska i dolaska na posao i sa posla, policiju pred kućom...
Polupani automobil je sklonjen, niko ne zna gdje, osim
načelnika CJB, Golićeva traži da se ne objavljuju slike
kuće.
Policija intenzivno radi.
Navedeno je ukratko izvještaj sa
lica mjesta, a najvažnije je uočiti da se napadači uopšte nisu uplašili povika
ukućana, čak ni prijetnji policijom. Temeljno su radili svoj kriminalni posao,
kako bi, bez sumnje, ulili još veći strah porodici Golićeve. Nema sumnje i da
su uspjeli.
Očito je i da odlično poznaju
funkcionisanje policije i „prolazna“ im vremena, čim su, bez žurbe, polupali
automobil „do temelja“.
Neko mnogo opasan stoji iza tog
čina; neko kome su se Golići zamjerili do mjere da im je, maltene, u kuću ušao.
A bio je na korak dva od toga.
Taj neko bacio je gadnu rukavicu
sistemu u lice. Ne otkrije li sistem najhitnije moguće ko je izvršio napad, ko
ga je naredio i zbog čega je to učinjeno, ne pitajući za cijenu, sledeći napad
biće izvršen u nečijem dnevnom boravku ili spavaćoj sobi.
Pucaće kosti, a ne vjetrobrani.
