Ekskluzivno: I zemljište Guge Lazarevića dodijeljeno Radišićevom “Grand trejdu”

piše: Slobodan Vasković

Broj kriminalnih radnji koje su počinile gradske i entitetske vlasti podržavajući megalomanski projekat Mileta Radišića, vlasnika firme “Grand trejd”, toliko je veliki da se već može govoriti o enciklopediji zločina.

Ništa, ali baš ništa, u slučaju dodjele 30 dunuma zemljišta u strogom centru Banjaluke Miletu Radišiću nije u skladu sa zakonom.

Sve što je činjeno, najobičnija je otimačima beskrupuloznih vlastodržaca koji su zgazili sve kako bi se dokopali unosnog građevinskog zemljišta, na kojem sada Radišić, uz njihovu pomoć, gradi objekat vrijedan cca 250 miliona maraka.

Priča koja slijedi samo je kamenčić u ogromnom mozaiku bezočnih prevara, režiranih u gradskim i entiteteskim institucijama.

Profesor Predrag Gugo Lazarević i njegova porodica podnijeli su nedavno zahtjev da im Grad Banjaluka isplati naknadu za oduzeto zemljište po tržišnoj cijeni. Lazarevićeva zemlja je u okviru parcele “Grand trejda” u Picinom parku.

Grad je Lazarevićevu zemlju 2003. godine dodijelio “Grand trejdu”, u okviru parcele kod Medicinske elektronike. Radišić je tom zemljom mogao raspolagati do 1. 12. 2006. godine, kada je na snagu stupio Zakon o građevinskom zemljištu.

Zakon je propisao da sva zemlja, koja nije privedena namjeni do stupanja Zakona na snagu, od tog momenta mora se vratiti ranijim vlasnicima. Tada zemljište, koje je bilo u vlasništvu “Grand trejda”, nije bilo privedeno namjeni, jer mu je građevinska dozvola izdata tek šest godina kasnije (2012.).

“Grand trejd” je, prema Ugovoru sa Gradom, zemljište trebalo da privede namjeni do kraja 2004. godine, što nije učinio. Već tada je Grad trebalo da raskine ugovor sa tom firmom, što se nije desilo.

Kada je stupio na snagu novi Zakon o građevinskom zemljištu, trebali su da sprovedu postupak, oduzmu zemljište i vrate ga Lazareviću, a nikako nisu smjeli dozvoliti da ono ostane u vlasništvu “Grand trejda”, niti mu izdavati dozvolu za gradnju, šest godina kasnije, 2012. godine.

Lazarević je, nakon stupanja na snagu pomenutog Zakona, svoje zemljište vratio.

Gavranović je u septembru prošle godine lično rekao Gugi Lazareviću da je sve u pravu i da mu slijedi naknada. Očekivao je da će tadašnji gradonačelnik Dragoljub Davidović potpisati ugovor, i na taj način na sebe preuzeti odgovornost za počinjene greške. Međutim, Davidović je to izbjegao, jer Gugo Lazarević tada nije imao istorijat Z.K. uloška.

Lazarević je, u međuvremenu, sredio sve papire, priložio sve potrebne dokumente, dokazao da je zemlja njegova i traži Ugovor o regulisanju međusobnih odnosa između Grada i porodice Lazarević ili vansudsko poravnanje.

Gavranović je sada, da bi se sakrio, formirao radnu grupu, sa Novakom Petrašem na čelu, koja treba “da razmotri” cijeli slučaj.

Gugo Lazarević ima oko dva dunuma i trebao bi da naplati oko dva miliona maraka od Grada, premda je ponudio da se nagodi po upola manjoj cijeni.

Ukoliko Grad to ne prihvati, mogao bi da bude teško kažnjen kao što je to slučaj sa Fehimom Trepić, kojoj su, takođe bespravno, oduzeli plac i dodijelili ga Radišiću. Osnovni sud presudio je u korist Fehime Trepić i Grad joj mora platiti 1400 KM po m2. Kako Trepićeva posjeduje oko dva dunuma, Grad joj je dužan uzmiriti cca 2,8 miliona KM.

Istina, Grad je uložio žalbu, ali će Sud presuditi u korist Trepićeve i dosuditi joj obeštenje od najmanje 1000 KM po m2, odnosno cca 2 miliona KM.

Grad je i njenu (kao i svu ostalu) zemlju prodao Radišiću po cijeni od nekih 157 KM po m2. Trepićeva će nakon sudskog procesa za tu istu parcelu dobiti šest puta više nego što je Grad naplatio od Radišića.  

Tako će Grad samo za parcelu Lazarevićevih i Trepićeve (ukupno cca 4 dunuma) morati da im plati najmanje 3 miliona KM, a od Radišića su za 30 dunuma inkasirali 4,4 miliona maraka.

Ispade da su ipak nešto zaradili, ali nije tako.

Skupština Grada je, pod Gavranovićevom palicom, 2006. promijenila Regulacioni plan u tom dijelu Grada da bi omogućila Radišiću da poveća parcelu i preuzme zemljište od „Elektroprenosa“. To zemljište u tom trenutku „Elektroprenos“ je već bio platio Gradu, uradio urbanističko-tehničke uslove, platio troškove uređenja..., sve skupa gotovo dva miliona maraka.  Ali Radišić, odnosno njegovi mentori važniji su i od države i od zakona. Zemlja je „Elektroprenosu“ oduzeta.

Naravno, zemlja je „Elektroprenosu“ i isplaćena i učinio je to Grad, kao što im je isplatio i novac koji su utrošili za uređenje zemljišta, a radi se o cifri od preko milion maraka.

Kada se ova šteta sabere sa onim što će Grad morati isplatiti Lazarevićima i Trepićevoj, jasno je da su na samo tri male parcele izgubili više od pet miliona maraka. Odnosno, pola miliona više od ona 4,4 koliko su navodno naplatili od Radišića.

Tu nije krah milionskim odštetnim zahtjevima, jer još nekoliko lica vodi procese protiv Grada zato što su im nezakonito oduzeli parcele i dodijelili ih Radišiću.

Sve u svemu, nakon što se sprovedu ovi sudski postupci i poravnanja, Grad će i zvanično postati jedan od najvećih finansijera (visoki milionski iznosi) Radišićevog privatnog projekta. Što im je i bila namjera, zar ne!