piše:
Slobodan Vasković
Specijalno
tužilaštvo Republike Srpske opstruiše istragu protiv Radeta Blagojevića, izvršnog
direktora Sektora za javne nabavke u Fondu zdravstvenog osiguranja RS (FZO) i Marka
Tadića, vlasnika firme “Inel- med” iz Mostara. Postupajući tužilac čini sve da
ne podigne optužnicu za teško krivično djelo koje su narečeni počinili.
Čini
se to po naredbi vrha RS, kako bi zaštitili poslove Ranka Škrbića, bivšeg
ministra zdravlja. Zbog raskrinkavanja tih poslova smijenjen je Slobodan Stanić
sa pozicije prvog čovjeka zdravstva.
Blagojević,
Tadić i još nekoliko lica osumnjičeni su da su namjestili tender FZO za nabavku
implatanata, čija je vrijednost cca dva miliona maraka.
Prema
podacima MUP RS, Blagojević je u svojstvu izvršnog direktora, prilikom
raspisivanja tendera FZO za nabavku tog materijala iz tenderske dokumentacije
svjesno izostavio autorizaciju proizvođača. On je naredio svojim potčinjenima
da izbrišu autorizaciju proizvođača kao potreban uslov prilikom konkurisanja
ponuđača.
U
MUP RS još su rekli da je izostavljanjem autorizacije iz tenderske
dokumentacije, Blagojević direktno omogućio ponuđaču "Inel-med" iz
Mostara da konkuriše na LOT-u 8 “tako što su predstavnici navedene firme
falsifikovali Potvrdu o upisu medicinskih sredstava u registar Agencije za lijekove
i medicinska sredstva BiH”.
U
FZO su, posle otvaranja afere, “Inel-med” eliminisali i s njima nije ni
zaključen ugovor po spornom tenderu.
“To
znači da on nije ni mogao da isporučuje implantacione materijale, a kamo li da
ti materijali budu ugrađivani pacijentima “, naveli su tada u FZO.
Sve
ovo dešavalo se u drugoj polovini avgusta ove godine, a MUP RS je kompletan
slučaj detaljno zadokumentovao i podnio krivičnu prijavu Specijalnom
tužilaštvu.
Tada
je na scenu stupio politički vrh RS, koji je Specijalnom tužilaštvu naložio da
opstruiše istragu u ovom slučaju i učini sve da se predmet odbaci. Postupajući
tužilac tako je i učinila i ovaj predmet je “ni na nebu ni na zemlji”.
Mnogo
je razloga za ovakav postupak vrha RS, a ključno je da iza cijelog posla stoji
bivši ministar zdravlja Ranko Škrbić. Uz to, Marko Tadić, vlasnik “Inel-meda”
čovjek je od povjerenja Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a i najvjernijeg
političkog partnera Milorada Dodika.
Prema
informacijama do kojih sam došao iz više izvora, Dodik i Čović su na sastanku u
Mostaru 5. septembra dogovorili da se
ovaj slučaj adaktira i “Inel-med”, odnosno njegov vlasnik Tadić oslobodi svake
odgovornosti. Blagojević je samo dio paketa.
Isti
taj dan, 5, septembra, smijenjen je i ministar zdravlja Slobodan Stanić.
Učinjeno je to po direktnom Dodikovom nalogu, koji je na taj način demonstrirao
Čoviću opredijeljenost da ne dozvoli da Tadiću “fali dlaka s glave”.
Stanić
je smijenjen, jer je raskrinkao cijeli ovaj štetni posao i onemogućio da “Inel-med”
nabavlja implantacione materijale, zato što nisu sertifikovani za tu vrstu
posla.
Nije
to jedini Stanićev grijeh.
Ranko
Škrbić, bivši ministar zdravlja, sa “Inel-medom” je utanačio da ta mostarska
firma izgradi dva centra za hemodijalizu - u Foči i Trebinju, i da vrši usluge
dijalize, premda to ne mogu obavljati, jer nisu registrovani za tu djelatnost.
Napravljen
je i ugovor, koji je višestruko štetan po Republiku Srpsku i njegova
realizacija značila bi milionsku pljačku Fonda zdravstva.
Ugovorom
je precizirano da će Fond firmi “Inel-med” plaćati usluge za 50 pacijenata, premda
u Trebinju i Foči i ostalim hercegovačkim gradovima ima svega 21 pacijent,
kojem su potrebne te vrste zdravstvenih usluga.
To
znači da bi se plaćalo i za 29 nepostojećih pacijenata, kako bi se mostarcima
isplatio posao.
Usluge
hemodijalize, Fond zdravstva RS ovlaštenim “partnerima” plaća 110 evra po
tretmanu, što je za 55 maraka skuplje nego u Federaciji BiH, gdje iznosi 160
maraka, pa postoji osnovana sumnja da su se neki dobro ugradili u ugovor.
Tako
bi izvjesno bilo i sa “Inel-medom”, a oni bi na nepostojeće pacijente (njih 29)
samo po “tretmanu” (koji postoji u papirima, ali ne i u stvarnosti) naplaćivali
oko 6220 KM (29x110 evra).
Kako
pacijenti na hemodijalizu idu 3 puta sedmično, odnosno 12 puta mjesečno, to
znači da bi Fond “Inel-medu” na mjesečnom nivou isplaćivao 74.646 maraka za
nepostojeće pacijente, odnosno godišnje 895.752 KM.
Ukoliko
bi ugovor bio realizovan, za onih postojećih 21-og pacijenta, Fond bi “Inel-medu”
plaćao 648.648 KM, a ukupno bi to za postojeće i nepostojeće pacijente (50) iznosilo
1.544.400 KM godišnje.
Nema
šta, samo su istinski zlotvori mogli osmisliti ovakav kriminalni ugovor.
Bivši
ministar Stanić odbio je da podrži ovakav ugovor, što ga je koštalo pozicije.
Interesantno je i da aktuelni direktor Fonda zdravstva Darko Tomaš odbija da
potpiše ovaj štetni i kriminalni ugovor, koji je zbog toga “na čekanju”.
I
Tomašu se prijeti smjenom, ali on je do sada ostao na stajalištu da ugovor neće
potpisati ni po koju cijenu.
