“Mi
smo praktično na nivou BiH prekinuli partnerski odnos sa SNSD-om po njihovoj želji”,
lakonski je Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, ozvaničio kraj Platforme Saveza
nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke o usaglašenom djelovanju
ove dvije stranke u institucijama BiH.
Platforma
nije doživjela svoj treći rođendan (potpisana 22.11.2010.), a njen kraj je još u
januaru ove godine najavio Milorad Dodik. On
je u intervjuu SRNI (02.01.2013.) tada osuo paljbu po SDS-u, ne birajući
riječi.
”Zato
vodeća opoziciona partija SDS, koja je ogrezla u svim vrstama kriminala i
korupcije, koja je planetarno bila poznata po lopovluku, sada pokušava da se
prikaže kao glavni borac protiv korupcije i kriminala”, rekao je tada Dodik.
Rekao je
on još štošta uvredljivo, ali SDS-u nije odgovaralo njegovo “januarsko proljeće”,
te su ostali “vjerni” Platformi još osam mjeseci, dok Dodiku nije “prekipjelo”,
pa je najavio kraj te priče zahtjevom za smjenom Mirka Šarovića, SDS-ovog
igrača u Savjetu ministara BiH. SDS je ovaj put prihvatio bačenu rukavicu i
odjavio se iz Platforme.
Priča oko
Šarovića samo je zgodan povod za raskid saveza, uzroci su mnogo dublji i
zasnovani su na ubjeđenju Dodikovog štaba da dugom i iscrpljujućom izbornom
kampanjom, koja je danas i (ne)zvanično počela, mogu dobiti naredne izbore. Ili,
najmanje, “izgurati” Dodika za predsjednika, što bi predstavljalo izuzetnu
pobjedu i što im je cilj svih ciljeva.
Dodik ima
i finansijske i medijske i svake druge resurse za jednogodišnju bitku, dok je
pitanje da li SDS ima adekvatnu logistiku da uspije odgovoriti nametnutom
izbornom megaprojektu, uprkos činjenici da se ponašaju kao da su spremni za taj
maraton.
Lider
SNSD-a već je u dobroj mjeri u proteklih osam mjeseci podesio mehanizam koji bi
ga trebao iznijeti do novog predsjedničkog mandata: otjerao je Aleksandra
Džombića, koji je počeo pokazivati znakove samostalnosti, i imenovao Željku
Cvijanović za premijera, čime je Vladu RS pretvorio u jednu od pomoćnih
službi predsjedničkog kabineta; U SNSD-u je sasjekao svaki uticaj drugih
visokih funkcionera (Nebojša Radmanović, Igor Radojičić…), i “unaprijedio”
stranku u sopstvenu pretorijansku gardu; Načinio je i duboke rezove u režimskim
medijima, potpuno ih stavljajući u svoju ličnu funkciju, a u pripremi je i izlazak
novih štampanih glasila, što bi trebala pripomoći njegovom pobjedničkom pohodu
(već su napravljene programske šeme režimskih medija, koji će se u narednoj godini
baviti aferama iz vremena vlasti SDS-a i PDP-a, dok će posljednjih osam godina biti
opjevano optimizmom, razvojem, uspjesima...). Pitanje je i da li će sve ove
promjene u režimskim glasilima moći da nadoknade ogromnu inferirornost tih
medija spram vrlo uticajne BN TV, koja nije naklonjena vlastima?! (Ova ravan je
druga tema i o njoj šire uskoro).
Pozicionirajući
figure na ovaj način, Dodik se sam ponudio za izbornu igru pod naslovom “Za i
protiv Dodika”, ali to i ne čudi, jer je očekivao/očekivano da opozicija
nastupi pod tim geslom.
Svim
što je učinio Dodik emituje da posjeduje još uvijek realnu političku snagu, i
to je notorna činjenica.
Sa
druge strane, SDS demonstrira do sada neviđenu ozbiljnost i temeljan pristup, a
najinteresantije od svega je da je Mladen Bosić odlučio da na ovim izborima
potpuno preuzme stvar u svoje ruke. Bilo je to i ranije, ali ni blizu toliko
javno kao sada.
Nakon
gotovo osam ljeta na čelu SDS-a (najduži predsjednički staž u stranci), Bosić
se počeo ponašati i djelovati kao lider, odstupajući od godinama proklamovane
politike da “SDS nije liderska stranka”.
Kvalitetan
potez, jer Dodiku se može suprotstaviti samo pojedinac, koji pokazuje liderske
manire, a nikako kolektivitet (koji bi stao iza nekog svog člana iz drugog
kruga uticaja), pa makar se radilo i o jednoj od najjačih stranaka u zemlji.
Definitivno
napuštanje “Lagranžove tačke” i popriličan broj snažnih medijskih istupa u
kojima je oštro kritikovao SNSD i Bosićeva spremnost na otvorenu bitku “jedan
na jedan” svojevrsna je najava njegove predsjedničke kandidature na nivou RS i
već je sada teško za povjerovati da će SDS naparaviti neviđenu glupost i
nominovati nekog drugog kandidata, a ne predsjednika stranke.
I
Bosić je, poput Dodika, posljednjih osam mjeseci čistio u stranci, pa je
uočljiva marginalizacija SDS-ovih političkih pacera/neznalica/ultraša/komedijaša,
što su jedno vrijeme (do unazad par mjeseci) dominirali javnom scenom.
Dodik
i Bosić, dvije najjače političke figure su pozicionirane, a ishod tog obračuna
odrediće njihova umiješnost u tri segmenta - politici, ekonomiji i Srbiji.
U
političkoj ravni, Bosić&co imaće vrlo malo šansi da nadigraju Dodika. Sa aspekta
prosječnog (srpskog) glasača iz RS, on je odlično vodio politiku spram “neprijatelja”
- Sarajeva, Vašingtona, Brisela, i “prijatelja” - Rusije, Srbije.
To
što je Dodikova politika kratkog daha i što će se, dugoročno, osvetiti Srbima,
u ovom trenutku ne igra nikakvu ulogu u međusobnom ogledanju snaga pozicije i
opozicije. Iz prostog razloga što narod nije analitičar, pa da sjedi i razmatra
sve pluseve/dubioze nekog političkog akta, a i što opozicija nije učinila ništa
da raskrinka Dodikov (lažni) nacionalni kurs.
Štaviše,
za pravo mu je dao čak i SDS, jer su bili u Platformi tri godine zajedno. Nekoliko
stidljivih izjava SDS-ovih zvaničnika da “RS nema neprijatelje spolja, već
unutra”, nikako ne mogu demantovati njihovu podršku Dodikovoj “inostranoj” politici.
Jednostavnije
rečeno, opozicija na terenu politike gotovo nema šta da radi i to je Dodikov
dobijen set.
Vlast
je najranjivija po pitanju ekonomije/kriminala i korupcije i tu je Dodikov “meki
trbuh”, koji opozicija mora što snažnije udarati. Ekonomski kolaps, finansijski
ponor, Dodikove veze sa tajkunima, otvorena pljačka…, rak rane su vlasti.
Uzalud
Dodik sprema medijsku mašineriju da pokuša odbraniti ovu ravan, opozicija,
ukoliko razigraju kako treba, bez dileme dobija ovaj set.
Ključevi
pobjede su u Srbiji i njihovom odnosu spram vlasti/opozicije. Zvanični Beograd
neće se javno petljati u izbore, ni otvoreno podržati jednu ili drugu stranu,
ali može donijeti odlučujuću prevagu. Budu li u Srbiji tamošnje institucije otvorile
neku od afera, u koje su umočeni Dodikovi prijatelji (ili on sam) ili
informacijama nahrane moćne beogradske tabloide, Dodik glatko gubi izbore.(Nekoliko štih proba u tabloidima već je bilo i izbezumile su Dodika).
Ne
bude li ništa od toga, Dodikove šanse da dobije naredne predsjedničke izbore u
egalu su sa Bosićevim.
