Piše: Slobodan Vasković
„Kao da sam došao sa onog
svijeta“, rekao je za RTRS Momčilo Krajišnik po slijetanju na banjalučki
aerodrom.
Pogriješio je. Došao je na onaj
svijet i to ravno u pakao. Čijem je formiranju itekako lično doprinio.
Nikom iz političkog života RS
nije stalo do Momčila Krajišnika lično; Krajišnika koji se upravo vratio iz
zatvora u Londonu nakon što je izdržao dvije trećine od 20 godina kazne, na
koliko ga je Haški tribunal presudio za ratne zločine počinjene na teritoriji
BiH.
Haški tribunal je vrlo vrlo loš
sud, njegov rad obilježilo je niz skandala, postupaka koji imaju veze sa svim i
svačim osim sa pravom i pravdom; Haški tribunal presudio je gotovo sve
optuženike srpske nacionalnosti na drakonske kazne i oslobodio gotovo sve
optuženike hrvatske i bošnjačke nacionalnosti odgovornosti za ratne zločine;
taj i takav Haški tribunal sve poratne vlasti RS su priznavale i priznaju,
intenzivno su sarađivale sa njim i još prije nekoliko godina ispunile sve
obaveze prema njemu. A te obaveze podrazumijevale su i hapšenje lica srpske
nacionalnosti po potjernicama Haškog tribunala.
Istovremeno, te iste (sve)
vlasti decenijama tvrde da je Haški tribunal „antisrpski sud, ustanovljen da bi
Srbe kao narod satanizovao; sud koji podržava stereotip da su Srbi isključivo
loši momci, politički sud...“!
Ako je tako, zašto su sarađivali
sa njim?
„Viša sila“, uvijek glasi
odgovor. I zaista, sila Boga ne moli, saradnja je morala biti intenzivna i,
pokazalo se, i uspješna. Jer, nema tog političara iz RS koji nije bar jednom
rekao “Mi smo svoje obaveze prema Tribunalu ispunili u potpunosti. I tačka“.
Ok; sarađivati se moralo zbog „više
sile“, ali niko nije vlastima RS branio da maksimalno pomognu odbranu optuženih
za ratne zločine-finansijski, brigom o njihovim porodicama, dokumentacijom,
svjedočenjima...
Sve vlasti gotovo da nisu ništa
učinile po tom pitanju; sve vlasti vrlo vrlo vrlo malo su pomogle odbrane
optuženih, dejstvovale su jedino kada su morale, za razliku od Hrvatske i
Srbije, kao i Federacije BiH.
Svim vlastima RS do Haških
optuženika bilo je stalo koliko i do „lanjskog snijega“ i sve i jedan
predstavnik vlasti, bez obzira na boju dresa, kliknuo je po nekoliko puta „Odgovorni
za ratne zločine trebaju biti procesuirani i kažnjeni“!
Nerijetko smo imali priliku
pročitati kako je srpski optuženik Taj i Taj, hrvatskom/bošnjačkom optuženiku
Tom i Tom, „donosio kafu, namještao krevet, čistio ćeliju“, a zauzvrat bi dobio
novac za cigarete ili dopunu za telefon.
Sve to, uz kafu i u čistim
kancelarijama, čitali su i srpski političari i nije im palo na pamet da se uhvate
za svoj džep, za budžet (u nekom značajnijem obimu) i pomognu optuženicima
srpske nacionalnosti da izbjegnu zatvorska poniženja.
Danas nam, nakon što je
Krajišnik odrobijao 13,5 godina, objašnjavaju zašto je on nevin! Da ti pamet stane,
pa što to ne objasniste u Hagu?
Broj onih koji su učinili sve da
izbjegnu svjedočenja u korist odbrane optuženih je ogroman! Takvih je desetine i desetine.
I takvi su bili i prema Momčilu
Krajišniku, kojeg danas dočekuju kao olimpijskog šampiona na 100, 200, i štafeti
4x100 (s tim što je on sve sam istrčao), iz Londona. Uz direktan prenos.
Vladin avion, vladin helikopter,
vladin aerodrom, SDS-ove Pale, promenada, hiljade na ulici... stigao je čovjek
koji je odrobijao kaznu za ratne zločine! Dočekali su ga i sve mu podastrli oni
koji nisu ništa učinili da on ne bude presuđen, premda svi uzvikuju kako je „ležao
nevin“.
Niko ne pominje 97., niko ne
pominje Smrtiće, niko ne pominje optužbe da je Krajišnik nakon Dejtona prvi
iselio svoju porodicu iz Sarajeva, niko ne pominje kriminal, naftu, nepotizam,
Krajišnikovo insistiranje na nesposobnjakovićima i lopovima u vlasti...
Disonantni tonovi gotovo da ne postoje. O Krajišniku i oni koji su ga udaljili
iz SDS-a i oni koji su ga uvijek slavili i oni koji su ga pritvorili u hotelu
Bosna, govore sve najbolje. Kao da je umro.
Jedno s drugim ne ide. Šizofreno
je. Haotično je. Nepojmljivo je.
Šta bi sa „višom silom“, sa kojom
treba živjeti i kada prođe mamurluk, nakon „proslave“?
Reći ćete da ste se šalili?
Podvićete rep i kičmu pred Strancima i izvinjavati se, kao prebijeni kučići?
Pozivati se na Hrvatsku, na Federaciju?
Pa da li Vama Hrvatska i Federacija
diktiraju politiku ili ste autonomni u tome?
Što se ne ugledaste na Srbiju,
gdje, nedavno, niko nije dočekao Jovicu Stanišića, a oslobođen je?
„Znaš, Stanišić se mnogim zamjerio“!
A Krajišnik nije?
„Pa jeste i on, ali dočekali bi
ga Oni“?
Koji Oni?
„Pa Vlada“?
Pa zar to nije naša vlada?
„Pa jeste, ali Dodik bi to
iskoristio...“?!
Pa zar on nije i Vaš
predsjednik?
„Pa i Dodik je dočekao Biljanu,
iako je ratni zločinac. Nismo mogli drugačije“.
Kako je Plavšićeva ratni
zločinac, a Krajišnik nije. Isti sud ih je sudio?
„Pa...“...
Ne vrijedi dalje razgovarati.
Čemu?
Zvanični Beograd odlučio je da
završi sa ratom i okrene se Srbiji i Srbima i građanima Srbije, budućnosti. U
ormarima nema više kostura. Zato je Stanišić došao sam. Završio svoje u Hagu i
otišo kući. Kao i general Ojdanić.
Ovdje svi sve čine da se rat
nastavi.
Zato su i priredili doček. Ne Krajišniku,
već sebi. Krajišnik je, po slijetanju pokazao, da mu do dočeka nije bilo. Džaba. On je povod, da bi oni slavili sebe. Pokazali se narodu, istakli da
su odlučni da rat ovdje nikada ne završi...
Zato danas pucaju Krajišnikom. I
to iz svih oruđa i oružja. Raketiraju nas njim gdje stignu. Neselektivno. Bez
milosti.
Zašto? Da bi se pokazali
ravnopravni drugim narodima koji su, takođe, svoje „heroje“ dočekivali?
Taman posla. Jedino im je bitan
njihov mali lični politički interes.
„Ali narod bi nam zamjerio“!
Ispade da ih je narod natjerao
na sve ovo?! Kako ih ne natjera da ne kradu, da ne lažu, da ne prodaju u
bescijenje narodno?
Briga njih za narod! Da im je do
naroda niko od njih ne bi dočekao Krajišnika. Ostavili bi ga na miru; i njega i
porodicu mu.
Da im je do naroda, raskinuli bi
zauvijek sa ratom i tom pričom; ne bi „slavili“ presuđene, ne bi ih trošili još
jednom; da im je do naroda niko od njih ne bi bio na Palama, niti bi Krajišnik
vidio vladin avion i helikopter, sem na TV, niti bi bio u direktnom prenosu!
Dočekali su Krajišnika. A nemaju
pojma šta će sa njim. Još manje šta će sa narodom.
„Ne znam zašto je doček
organizovan. Ja sam ipak ratni zločinac. I moram u revizionom postupku
dokazati istinu“, rekao je za RTRS Krajišnik na banjalučkom aerodromu, eksplicitno
pokazjući da je „dočekan“ bez njegove volje.
I takav kakav jeste pokazao je da
ima više razuma od svih onih političara koji su ga „dočekali“ i koji RS „vode“.