Piše: Slobodan Vasković
Ribari su nerijetko hvalisavci,
što pomno mjere svaki milimetar i gram svoje lovine, pokazujući i dokazujući na
taj način svoju umiješnost i znanje u tom hobiju/sportu/poslu.
Međutim, gotovo da i ne postoji
ribar u Republici Srpskoj koji se može pohvaliti da je za jedno veče ulovio
ravno 35 hiljada komada ribe i to, ni manje ni više, već kalifornijske
pastrmke. Osim jednog kojem je to pošlo za rukom i koji je uz taj „Ginisov
rekord“, oborio i još jedan - svaki komad od 35 hiljada „ulovljenih“ ribica bio
je težak od 200-250 grama. Kao stvoren za tavu.
Taj vrhunski ribar nije te
rezultate postigao ni na Sjevernom moru, još manje na Jadranskom; o Tihom i
ostalim okenamima da ne govorimo, već na rijeci Drinjači u malim Šekovićima,
opštini u istočnom dijelu Republike Srpske.
Veliki Ribar iz male opštine
zove se Dragan Galić i predsjednik je Opštinskog odbrora Partije demokratskog
progresa, a predsjednik je i opštinskog parlamenta.
U veliki lov Galić je krenuo
nešto prije Velikogospojinskog posta, kada narod uveliko kupuje ribu, jer u te dane
se „ne mrsi“.
Galiću je „mušica“ počela da
radi kada je Ribolovački savez RS odlučio da pomogne Ribolovačko društvo „Drinjača“
iz Šekovića, u čijem Upravnom odboru „sjedi“ veliki ribolovac Dragan Galić.
Ribolovački savez RS uputio je
RD „Drinjača“ 45 hiljada komada kalifornijske pastrmke, a svaki komad bio je
težak od 200-250 grama. Riba je bila namijenjenja za poribljavanje rijeke
Drinjače.
Galić je u cijelom ovom poslu
vidio svoju veliku šansu, te je odlučio da se „nalovi“ kao nikad.
S obzirom da su on i PDP vlast u
Šekovićima, zaključio je da najveći dio ribe pripada njemu, te je samo 10
hiljada komada pastrmke pustio u Drinjaču. Učinjeno je to u selu Korijen,
nedaleko od Šekovića.
Nakon toga je Galić zabacio
udicu/mrežu/stožinu i ostalih 35 hiljada komada prvo „ulovio“, a zatim ih sve istresao
u bazene restorana „Lovnica“, koji se nalazi u kompleksu manastira Lovnica i
pripada crkvi.
Da cijela ova riblja čorba bude
što ukusnija, bitno je znati da je Galić od crkve uzeo pod zakup restoran „Lovnica“
i pripadajuće mu ribnjake.
Kako je sav ulov bio pred Velikogospojinski
post, kada se u ribnjaku prodaju velike količine ribe, prosta računica kaže da će Galić, loveći na ovaj način, zaraditi najmanje 100.000 konvertibilnih maraka.
Ako se zna da je u kilogramu 4-5
komada pastrmke, a prodaja na licu mjesta je 12 KM po kilogramu, onda dođemo do
cifre od cca 100.000 KM za koliko je oštećen Ribolovački savez. Ta cijena je i
veća, jer se jedan dio ribe proda i kroz usluge restorana.
Budući da je Galić predsjednik
SO Šekovići on sve poslovne ručkove i ostale „reprezentacije“ održava u svom
restoranu i fakturiše opštini, odakle se i plaća. Fino zamišljeno i još bolje
skuvano, nema šta.
Prilikom „poribljavanja“
manastirskog ribnjaka bio je prisutan i Galić lično, a svjedoci su mi prenijeli
da je sve urađeno u kasnim večernjim časovima.
„Da je prvo malo prihranimo, pa
ćemo je pustiti u Drinjaču“, smijao se Galić uspješno obavljenom kriminalnom
poslu.
Osim što je uspješno pohvatao
državnu ribu i na njoj odlično zaradio, Galić je pokušao da
uzme veliki novac i na zemljištu za groblje u Šekovićima.
Osmislio je, zajedno sa tajkunom
Željkom Lazićem, Slavišom Mrkajićem (SDS) i Draganom
Tomićem (SPC), višestruku zamjenu zemljišta, kojom bi Laziću pripalo 4 dunuma u
centru Šekovića, a on bi za to dao bezvrijednu zemlju u okolini tog gradića.
Šteta po opštinu sitnica - sto hiljada KM.
Lazić je namjeravao da na tom mjestu
izgradi tržni centar, ali je sve zaustavilo nadležno ministarstvo, pa je među “taldžijama”
vidna nervoza zbog realne propasti tog kriminalnog projekta.
Vezani tekst: Picin park u Šekovićima
