piše: Slobodan Vasković
U vrhu Socijaldemokratske
partije BiH, poput tornada, haraju haos i panika; spoznaja da ne postoji
tablica množenja, dijeljenja, sabiranja, oduzimanja, korjenovanja... koja može,
bar na papiru, izbaciti SDA iz vlasti na entitetskom nivou, konačno je doprla
do svijesti arogantne, beskrupulozne, osione, plitkoumne i površne grupice
slijepih, gluhih i poniznih sljedbenika Zlatka Lagumdžije, što politiku
doživljavaju kao sadističko iživljavanje nad građanima, kubirano pražnjenjem
finansijskih fondova po principu „spržene zemlje“.
SDP BiH dijele sekunde od
potpunog sloma njihove politike, što je debakl biblijskih razmjera, kakav
nijedna ovdašnja stranka nije doživjela od Dejtona do danas. Ne postoji razuman
i racionalan odgovor kako je moguće da su Lagumdžija&poltroni
pomislili/umislili/snili/dokučili/ zaključili da je sasvim dovoljno da on
poželi promjenu vladajuće strukture, nakon čega će svi oni HDZ-ovi, koje je,
koliko do juče, sarajevski Vožd tretirao kao političko smeće, saviti kičmu i
potrčati mu u zagrljaj?! Nikakvog razumnog i normalnog objašnjenja nema ni za
uvjerenost vrha SDP-a da će HSP i NSRzB (koji su ulaskom u vlast učinili
ogroman korak za sebe, a nikakav za Hrvate) pristati da napuste Vladu Federacije
BiH, samo zato što je Lagumdžija odlučio da HDZ-ovi nisu više smeće, već su to jurišići i
lijanovići.
Šta je drugo preostalo
HDZ-ovima, HSP-u i Lijanovićima, potpomugnutim sa prevarenim SDA –ovcima, već
da, (uz prećutan dogovor), uzmu batine u ruke, naprave špalir i sa Lagumdžijom,
(kao trkačem), zaigraju „toplog zeca“. Udaraju svi bez milosti, što i ne čudi,
jer je Hrvatima (i legitimnim i nelegitimnim) dojadilo da ih Lagumdžija
generalno tretira kao smeće, dok SDA-ovci šefu SDP-a ne mogu da oproste
otvorenu izdaju: SNSD i SDS su, svojevremeno, nudili Sulejmanu Tihiću da
zajedno sa HDZ-ovima napravi većinu na bh. niovu bez SDP-a, što je on odbio.
Lagumdžiji je to poznato, ali mu ni najmanje nije smetalo da na najvulgarniji
mogući način pokuša počistiti SDA iz vlasti. Epilog njegove antipolitike je
kriza koja je dodatno razdrobila Bosnu i Hercegovinu, učvrstila Republiku
Srpsku, ojačala Herceg Bosnu (koja ne postoji formalno, ali suštinski itekako
funkcioniše); sve hrvatske stranke (mada to oni, zbog dijametralno suprotnih
interesa, neće nikada javno priznati) stavila na istu stranu, a partije, kroz
koje Bošnjaci artikulišu svoje nacionalne i druge interese, dugoročno usmjerila
jedne protiv drugih u iscrpljujućem ratu bez milosti i bilo kakvih skrupula.
Ruku na srce, ni pokojni Slobodan Milošević i Franjo Tuđman nisu, nakon
završetka rata, uspjeli napraviti ovakav haos u BiH. Da su živi, bez sumnje bi
čestitali Lagumdžiji (Zlatko slobodo) na odličnom „ručnom radu“.
Nije poznato koliko
Lagumdžija „uzima za ruke“, ali jeste da su aroganciju u vrhu SDP-a, nakon
početne nevjerice u propast Voždovog projekta „Ocupy SDA“, prvo zamijenili
zaprepaštenost, a nakon toga panika i strah. Ubijeđenost da je političkli slom
neminovan, nepodijeljen je zaključak većine onih koji su Lagumdžiju klimanjem
glave gurali u ambis, kao i onih koji su se protivili „političkoj gimnastici“
koja jedino donosi trajni invaliditet njenim glavnim protagonistima.
„Kako i kuda dalje?“,
pitanje je na koje niko iz vrha SDP-a BiH nema ama baš nikakav odgovor, što je
izvrsno tlo za klijanje unutarstranačkih animoziteta i poravnavanje
neraščišćenih računa odranije, čak i sa neprikosnovenim šefom: SDP BiH je preko
noći postao pravi „krtičnjak“ iz kojeg se informacije o planiranim akcijama
odlivaju na sve strane, a posebno u centrale SDA i HDZ-ova, te „neprijateljskih
medija“. „Curenje“ je permanentno, što ukazuje da jedan dio SDP-ovih kadrova
već sada itekako razmišlja „šta poslije Zlatka“ i priprema se za to „novo vrijeme“.
Sve to dovelo je do strašnog nepovjerenja među najvišim funkcionerima SDP-a, a
intenzivno se traže „tasteri“, čak intenzivnije nego rješenje za strašnu bruku
i blamažu koju žive.
Interesantno je da je i sam
Lagumdžija u velikoj panici, jer nema nikakvog rješenja za lavirint koji je lično
izgradio i u kojem se izgubio, a strahove mu dodatno potiče to što ga je
međunarodna zajednica stavila ne na led, već na glečer. Ubijeđen da
prihvatanjem „statusa kvo“ nepovratno postaje Del Boj bh. političke scene,
namjeran je da dodatno zakomplikuje odnose, vjerujući da ga samo intenziviranje
postojeće krize održava u igri. Haos tek slijedi.
P.S. Obećanja, obećanja
Lagumdžija javno isijava
lažni optimizam i dijeli funkcije i šakom i kapom, te je tako bivšem uredniku
FTV Bakiru Hadžiomeroviću obećao da će, nakon uspostave nove vlasti, biti
postavljen na mjesto generalnog direktora te medijske kuće. HDZ-u BiH je,
između ostalog, garantovao da će zasjesti na čelo Ministarstva zdravstva, dok
NSRzB kao bonus nudi Ministarstvo energije, rudasrtva i industrije, ukoliko
podrže izbacivanje HSP-a iz Vlade Federacije BiH.
