Piše: Slobodan Vasković
Velika je šteta što Republika Srpska nema
tijelo/instituciju pod imenom Savjet za nacionalnu bezbjednost. Da ima, to
tijelo bi se urgentno, (proteklih dana), sastalo i razmotrilo da li je Milorad
Dodik, predsjednik grupe građana koji su glasali za njega, mentalno još uvijek
u stanju da obavlja tu tešku dužnost?!
Razloga za takvu jednu raspravu je napretek; svi su
veoma veeeeooooma ozbiljni i svi nose brojne opasnosti po ovaj entitet.
Nabrojimo samo neke: prvo je Dodik, učestvujući u preizbornoj kampanji u susjednoj
Srbiji, jednog od kandidata okarakterisao kao „politički pobačaj“ i „idiota“,
da bi se, nakon prebrojavanja glasova, ispostavilo da je Dodik pobačen, a da je
njegova meta, Tomislav Nikolić, postao novi predsjednik Srbije. Koliko se
Dodik osjećao kao idiot nakon tih vijesti nećemo nikada saznati, ali je, na
osnovu njegovih daljih sumanutih postupaka, moguće procijeniti da je sam sebi
izgledao kao potpuni politički kreten.
Samo neko takvog damara mogao je sebi dopustiti novu
javnu propast i pokušati sastaviti vladu u susjednoj, međunarodno priznatoj
zemlji. Neuspjela autolobotomija, koja je u Beogradu proizvela bumerang-efekat
„Marš, bre...“, i to toliko snažan da je čak i tvorac ovdašnjeg političkog
Frankenštajna Boris Tadić morao da se ogradi od njega, premda ga je upravo on
gurnuo niz liticu soljenja pameti „prekodrinskim“ Srbima.
Budali je more do koljena, veli naš narod; slijedom ove izreke
može se zaključiti da Dodiku nije ni do članaka, jer je krenuo da komanduje
Vojskom Srbije, predlažući povećanje borbene gotovosti zbog Kosova. „Ja bih
podigao pripravnost vojske i neke stvari učinio da manifestujem snagu države, a
ne bih samo sjedio i čekao da me neko zovne iz Brisela, Amerike i traži moje
mirovanje. Neko bi zbog toga možda htio da pregovara upravo o sjeveru Kosova“,
benavio je predsjednik grupe građana iz RS, verbalno onanišući na temu „kako
mali Đokica zamišlja igranje vatrom“.
Primitivizam, osionost, bahatost, govor mržnje, bezobrazno
miješanje u unutrašnje stvari susjedne države, otvoreno zazivanje tenzija koje
bi mogle ishoditi oružane sukobe..., ukazuju da je Dodik prešao sve granice,
posebno one normalnog ponašanja i djelovanja i da predstavlja veliku opasnost
po region, a najviše po entitet u kojem predvodi oveću grupu građana.
Ocjene tipa „baraba, bitanga... samo lupeta“ nisu
nikakva kritika, već opravdanje za Pajaca, koji je izgubio svaku vezu sa
stvarnošću i poodavno djeluje kao „prljava bomba“ koja svako malo eksplodira i
dodatno kontaminira i zagadi prostor u kojem funkcioniše.
Teško i neizlječivo obolio od kompleksa više vrijednosti
(Osoba koja pati od kompleksa ili
osjećaja više vrijednosti ima konstantnu potrebu da drugima dokazuje svoju
nadmoć, da nameće svoje mišljenje iako zna da nije u pravu, omalovažava
druge... Obično su to ljudi koji u stvari pate od kompleksa niže vrijednosti,
ali da bi dokazali da to kod njih nije slučaj, tretiraju druge kao niža bića...
Ponižavanje, diskriminacija, pogled sa visine je način da nahrane svoju sujetu.
Ko se usudi da im predoči pravu sliku, biće istog trenutka prozvan, vrijeđan,
pa čak i napadnut fizički... Sve u svemu, obični snobovi koji umišljaju i prave
se da su nešto, jer znaju da su niko i ništa), okružen osobama sa sličnim
simptomima, Dodik je od RS uspio da napravi psihijatriju poluotvorenog tipa, a
ne „regionalnog tigra“, kako je to godinama proklamovano u njegovim biltenima.
Samo u takvoj „Ustanovi“ moguće je da notorne ubice
poput Rajka Savića (ubio Branislava Garića) budu oslobođene, a nakon toga
nastave sa milionskim poslovima; da presuđeni kidnaperi poput Miroslava Miće
Kraljevića budu uvaženi narodni poslanici; da presuđeni kriminalci poput Petra
Đokića budu na poziciji ministra boraca, da predsjednika Ustavnog suda RS
Džerarda Selmana ogrezli kriminalci oslovljavaju sa „Šefe“; da „bizmismeni“
poput Mileta Radišića dobiju 30 dunuma najatraktivnijeg građevinskog zemljišta
u centru Banjaluke „na lijepe oči“; da braća Dalton/Čolovići budu gospodari
života i smrti; da narko dileri kupuju šećerane; da članovi Zemunskog klana (svojevremeno)
ručaju u omiljenom predsjednikovom restoranu; da ...
Savjet za nacionalnu bezbjednost, nažalost, ne postoji.
Zato će predsjednik nadvladine grupe građana nastaviti svoj kancerogeni posao,
još žešće nego ranije, jer je duboko uvrijeđen odbijanjem Srbije da posluša
njegove mudroserine. Abortusi tek slijede, i to serijski. Iz minute u minutu,
do konačnog pobačaja.
P.S. Azil za napuštene pse otvoren je nedavno u opštini
Pale Prača. Primaju i džukele. Neko bi to trebao dojaviti onima koji brinu o
Rajku Vasiću.
