четвртак, 14. јун 2012.

Do konačnog pobačaja


Piše: Slobodan Vasković


Velika je šteta što Republika Srpska nema tijelo/instituciju pod imenom Savjet za nacionalnu bezbjednost. Da ima, to tijelo bi se urgentno, (proteklih dana), sastalo i razmotrilo da li je Milorad Dodik, predsjednik grupe građana koji su glasali za njega, mentalno još uvijek u stanju da obavlja tu tešku dužnost?!

Razloga za takvu jednu raspravu je napretek; svi su veoma veeeeooooma ozbiljni i svi nose brojne opasnosti po ovaj entitet. Nabrojimo samo neke: prvo je Dodik, učestvujući u preizbornoj kampanji u susjednoj Srbiji, jednog od kandidata okarakterisao kao „politički pobačaj“ i „idiota“, da bi se, nakon prebrojavanja glasova, ispostavilo da je Dodik pobačen, a da je njegova meta, Tomislav Nikolić, postao novi predsjednik Srbije. Koliko se Dodik osjećao kao idiot nakon tih vijesti nećemo nikada saznati, ali je, na osnovu njegovih daljih sumanutih postupaka, moguće procijeniti da je sam sebi izgledao kao potpuni politički kreten.

Samo neko takvog damara mogao je sebi dopustiti novu javnu propast i pokušati sastaviti vladu u susjednoj, međunarodno priznatoj zemlji. Neuspjela autolobotomija, koja je u Beogradu proizvela bumerang-efekat „Marš, bre...“, i to toliko snažan da je čak i tvorac ovdašnjeg političkog Frankenštajna Boris Tadić morao da se ogradi od njega, premda ga je upravo on gurnuo niz liticu soljenja pameti „prekodrinskim“ Srbima.

Budali je more do koljena, veli naš narod; slijedom ove izreke može se zaključiti da Dodiku nije ni do članaka, jer je krenuo da komanduje Vojskom Srbije, predlažući povećanje borbene gotovosti zbog Kosova. „Ja bih podigao pripravnost vojske i neke stvari učinio da manifestujem snagu države, a ne bih samo sjedio i čekao da me neko zovne iz Brisela, Amerike i traži moje mirovanje. Neko bi zbog toga možda htio da pregovara upravo o sjeveru Kosova“, benavio je predsjednik grupe građana iz RS, verbalno onanišući na temu „kako mali Đokica zamišlja igranje vatrom“.

Primitivizam, osionost, bahatost, govor mržnje, bezobrazno miješanje u unutrašnje stvari susjedne države, otvoreno zazivanje tenzija koje bi mogle ishoditi oružane sukobe..., ukazuju da je Dodik prešao sve granice, posebno one normalnog ponašanja i djelovanja i da predstavlja veliku opasnost po region, a najviše po entitet u kojem predvodi oveću grupu građana.

Ocjene tipa „baraba, bitanga... samo lupeta“ nisu nikakva kritika, već opravdanje za Pajaca, koji je izgubio svaku vezu sa stvarnošću i poodavno djeluje kao „prljava bomba“ koja svako malo eksplodira i dodatno kontaminira i zagadi prostor u kojem funkcioniše.

Teško i neizlječivo obolio od kompleksa više vrijednosti (Osoba koja pati od kompleksa ili osjećaja više vrijednosti ima konstantnu potrebu da drugima dokazuje svoju nadmoć, da nameće svoje mišljenje iako zna da nije u pravu, omalovažava druge... Obično su to ljudi koji u stvari pate od kompleksa niže vrijednosti, ali da bi dokazali da to kod njih nije slučaj, tretiraju druge kao niža bića... Ponižavanje, diskriminacija, pogled sa visine je način da nahrane svoju sujetu. Ko se usudi da im predoči pravu sliku, biće istog trenutka prozvan, vrijeđan, pa čak i napadnut fizički... Sve u svemu, obični snobovi koji umišljaju i prave se da su nešto, jer znaju da su niko i ništa), okružen osobama sa sličnim simptomima, Dodik je od RS uspio da napravi psihijatriju poluotvorenog tipa, a ne „regionalnog tigra“, kako je to godinama proklamovano u njegovim biltenima.

Samo u takvoj „Ustanovi“ moguće je da notorne ubice poput Rajka Savića (ubio Branislava Garića) budu oslobođene, a nakon toga nastave sa milionskim poslovima; da presuđeni kidnaperi poput Miroslava Miće Kraljevića budu uvaženi narodni poslanici; da presuđeni kriminalci poput Petra Đokića budu na poziciji ministra boraca, da predsjednika Ustavnog suda RS Džerarda Selmana ogrezli kriminalci oslovljavaju sa „Šefe“; da „bizmismeni“ poput Mileta Radišića dobiju 30 dunuma najatraktivnijeg građevinskog zemljišta u centru Banjaluke „na lijepe oči“; da braća Dalton/Čolovići budu gospodari života i smrti; da narko dileri kupuju šećerane; da članovi Zemunskog klana (svojevremeno) ručaju u omiljenom predsjednikovom restoranu; da ...

Savjet za nacionalnu bezbjednost, nažalost, ne postoji. Zato će predsjednik nadvladine grupe građana nastaviti svoj kancerogeni posao, još žešće nego ranije, jer je duboko uvrijeđen odbijanjem Srbije da posluša njegove mudroserine. Abortusi tek slijede, i to serijski. Iz minute u minutu, do konačnog pobačaja.  

P.S. Azil za napuštene pse otvoren je nedavno u opštini Pale Prača. Primaju i džukele. Neko bi to trebao dojaviti onima koji brinu o Rajku Vasiću.