piše: Slobodan Vasković
Politički svingeraj nova je “doktrina” Zlatka Lagumdžije, šefa SDP BiH.
On sa svakim, On svakom, On u svakog, svako u Njega,
svako nad Njim,
svako po Njemu, svako u Njemu…, a sve naočigled
cjelokupne bh. javnosti, koja poluzaleđena, na ovoj vrelini, posmatra
“gologuzog” Lagumdžiju kako se bjesomučno i poluizluđeno vrti u krug,
pokušavajući dohvatiti Pandorinu konzervu koju je sam otvorio i još je uz to sebi
svezao “na repu”.
Politički pervertit, što Lagumdžija jeste, došao je do
svog kraja: započeti proces nasilne promjene vlasti na džavnom i federalnom
nivou doživio je potpuni fijasko, a dva
hrvatska politička bloka – (“legitimni”, kojeg čine HDZ-ovi i
“nelegitimni”, što ga tvore HSP i Narodna stranka Radom za boljitak),
nemilosrdno razaraju ostatke integriteta šefa SDP-a, “napucavajući” ga iz sve
snage kao krpenjaču. (Čak je i njegov lični “nosač ega” Damir Hadžić “stidljivo”
najavio mogućnost kraha, dok mu je “na čelu pisalo” da ovu situaciju vidi kao
idealnu da zamijeni “idola” na čelnom mjestu SDP-a).
Za manje od mjesec dana, koliko traje njegov pokušaj
da eliminiše SDA iz vlasti, te da HSP i NSRzB zamijeni HDZ-ovima, jedino što je
uspio jeste da nanese nevjerovatnu štetu koja će se morati popravljati godinama.
Lagumdžija, čiji je SDP BiH prošle opšte izbore dobio na priči o
multietničnosti, tu istu multietničnost javno je i za sva vremena spalio na
lomači svojih bolesnih diktatorskih ambicija; potpuno je zaustavio državu BiH,
hibernirajući je do daljnjeg, a u Federaciji BiH uveo vanredno stanje, čiji se
kraj i dubina ne naziru, a ona se dalje multiplicira.
Otužno je gledati Jerka Ivankovića Lijanovića, čija je
NSRzB za SDP tek politički kepec, kako otvoreno prijeti da će taj isti veliki
moćni SDP izbaciti iz vlasti u tri kantona, koja je Lagumdžija blickrigom
osvojio, eliminišući SDA. Lijanović ima realnu moć koju mu je u šake, i bez
njegovog traženja, zgurao Lagumdžija, čineći sve da izbaci HDZ-ove i poništi
većinsku biračku volju hrvatskih glasača. Lagumdžija je tako
ozakonio/institucionalizovao teror
manjine nad većinom, da bi sada došao u situaciju da i sam bude terorisan
(slatka li trenutka za njegove žrtve).
Naspram ovoga, sprdnja sa “Vladom narodnog jedinstva”
djeluje još kao dobar vic, koji jedino nije shvatio premijer Federacije BiH
Nermin Nikšić, doživljavajući Lijanovićevo izrugivanje Lagumdžiji kao ličnu
uvredu.
Politička degradacija sistema, rušenje institucija, razočarenje
građana, brisanje ubjeđenja i poništavanje odgovornosti…, direktne su
posljedice Lagumdžijinog političkog svingeraja, koji nema načina da se izvuče
iz užasa u koji je strpao i sebe i stranku.
Pitanje je kud će i kako dalje? Nema dileme da će stari
“trgovac ljudima” ponovo probati da iz svoje “robovske kolonije” žrtvuje
najbolje grlo, pokušavajući se sakriti iza njegovih 300 hiljada glasova. Odluči
li Željko Komšić i ovaj put da mu je životni poziv spasavanje neoporavljivo
posrnulog redova Zlatka, treba mu dodijeliti Svjetsku nagradu za diletantizam i
politički idiotizam.
