Piše: Slobodan Vasković
Novak Đoković, svim onim što je postigao na teniskim terenima, bez sumnje je zaslužio da bude ličnost godine, ali, svakako, nije zaslužio da mu tu „laskavu“ titulu dodijele „Nezavisne novine“. Još manje je zaslužio da se njegovim sjajnim pobjedama, zbog kojih je krv propišao, bahato i potpuno nezasluženo kite dvojica tipova, kao što su Milorad Dodik i Boris Tadić (Emiri Laktaškog kantona i Beogradskog pašaluka), zbog kojih su Srbi hektoliktre krvi propišali. A nove će tek propišati. Prvi je od „boljeg dijela BiH“, stvorio kanalizaciju u kojoj davi čitav jedan narod, dok je drugi od Srbije napravio političku kantu za nabijanje, a najbližu „srpsku dijasporu“, svojom nepodijeljenom podrškom Dodikovoj diktaturi, pretvorio u njegov privatni spahiluk.
Ove dvije političke pijavice i krvopije, na provincijskom teferiču taštine Željka Kopanje (što „izbor“ ličnosti godine jeste), igrali su uloge „državnika“ od kojih nijedan nema ni „d“ od države; „predsjednika bliskih narodu“ koji su taj isti narod pretvorili u kontejner naciju; „mecena“ koji novac daju isključivo poltrončinama i ostalim dupeliscima, a epilog bijednog dramoleta jesu njihove umorne obješene face, koje svjedoče da su i sami konačno postali svjesni da neće moći još dugo prodavati stidne dlake pod bubrege (bijele bubrege su već odavno rasprodali). Da nije bijedno, bilo bi bijedno. Sav jad jednog naroda bio je u „Kristalnoj dvorani“ hotela „Bosna“. Najtragičnije je što je u istoj dvorani bio i onaj dečko, koji je čitavih 11 mjeseci tom istom narodu nudio i stvarao situacije u kojima su mogli da budu ponosni time što jesu i davao im nadu da će sutra biti bolje. Društvo sa kojim je divanio tu im je nadu podavno uništilo.
Ostatak teferiča, kao i svaka druga provincijska zabava: loša improvizacija, nevrijedna improvizacija i otužna improvizacija..., iz minute u minutu, i nagrade „najboljim“ ministrima: Ministru pravde u Vladi RS Džeraldu Selmanu „zbog materijalnih ulaganja u zatvore“, (a još više zbog materijalnog izvlačenja iz njih) i onom nesretnom poltrončiću Zlatka Lagumdžije Predragu Kurtešu, ministru unutrašnjih poslova u Vladi Federacije BiH, koji želi uvesti zakone na osnovu kojih bi taj entitet postao jedan veliki zatvor (strogo zatvorenog tipa). Izbor nagrađenih ministara svjedoči da je žiri ubjeđenja da u ovoj zemlji listom žive idioti, kreteni, debili i krembili. I sva sreća u nesreći je direktan TV prenos tog „važnog“ događaja: da se zaista vidimo onakvim kakvi i jesmo!
