Lovac na potezu: unutar SNSD-a počela bitka za Banjaluku

Piše: Slobodan Vasković

Do lokalnih izbora ostalo je nešto manje od jedanaest mjeseci, što znači da je u strankama već uveliko počelo podizanje temperature pred odsudnu bitku za načelničke kandidature i mjesta na odborničkim listama. Mogućnost četvorogodišnjeg uhljebljenja, kojemu ni recesija ne može ništa, implicira da će međustranačka, ali i unutarpartijska borba, za „opštinski bijeli hljeb“ biti „na nož“, te da nas očekuje izuzetno prljav i nemilosrdan period na političkoj sceni, (koji je već započeo).

Iz ove perspektive, Savez nezavisnih socijaldemokrata je apsolutni favorit, posebno što Srpska demokratska stranka nema nikakav stav o tome kako i sa kim na lokalu?! SNSD je veoma ozbiljna predatorska organizacija, svjesna da ponavljanje (odličnog) izbornog rezultata od prije tri godine, istovremeno, znači i izvjesno produženje vlasti na republičkom, i (bez)vlasti na državnom, nivou i nakon 2014. godine. SDS-ovo kilavljenje samo im ide u prilog, a već sada je jasno da će Mladen Bosić, šef te (polu)privatne agencije, odluku o koaliranju prepustiti lokalnim nivoima, i to iz dva razloga: jer ne kontroliše cijelu stranku i nema mogućnosti da naredi infrastrukturi da „ide“ sa Ovim ili Onim; i zbog toga što na taj način pere ruke od odgovornosti za gubitak izbora, koji je i realan i očekivan.

Što se tiče Partije demokratskog progresa, Demokratske partije, Demokratskog narodnog saveza i Socijalističke partije, oni, manje-više, relaksirano ulaze u izbornu godinu, svjesni da ne mogu napraviti čuda: primarni cilj će im biti zadržavanje postojećeg nivoa na lokalu, odnosno, kada je DP (koji prvi put učestvuje u borbi za lokal) u pitanju, ulazak u opštinske parlamente, u bilo kom i kakvom obimu.

Sasvim bi drugačije izgledale projekcije, da postoji mogućnost zajedničkog nastupa opozicije, na čelu sa SDS-om, ali od toga, kako stvari stoje, nema ništa, te je samo pitanje da li će SNSD osvojiti 90% ili 98% načelničkih mjesta u Republici Srpskoj.

Upravo zbog toga najjača partija ulazi u težak i veoma krizan period, jer je sastavljanje lista, politički, izuzetno delikatan posao i uvijek u sebi nosi opasnost raskola. SNSD je ogroman, nabujao toliko da kipi; tako da, (i pored gotovo osamdesetprocentnog učešća u vlasti na svim nivoima), unutar stranke ima mnogo „gladnih usta“, nesmještenih aktivista, koji su svojim radom itekako doprinijeli činjenici da predatorska organizacija ima šta da proždire već više od pet godina.

Uz sve rečeno, veoma je bitna još jedna stvar, kada je SNSD u pitanju: kandidatske liste će i ovaj put nepogrešivo pokazati ko je ko unutar najsnažnije partije i posvjedočiti da li je Milorad Dodik i dalje neprikosnoveni vlasnik te stranke, čija se bez pogovora izvršava, ili je, pak, kalirao u određenom procentu?! Dodiku slijedi veoma težak period u kojem će morati arbitrirati unutar zakrvljenih stranačkih klanova (željnih novog plijena), uz realnu opasnost da se neki od njih „odmetnu“ i načine mu štetu. Situacije je delikatnija tim više, jer je na djelu teška ekonomska kriza i akutna besparica, tako da brojni Dodikovi „biznismeni“ opštine i njihove budžete vide kao izvanrednu (i posljednju) priliku za preživljavanje.

Najveći komad „krtine“, u koji brojni SNSD-ovci žele zariti zube, jeste grad Banjaluka, čiji je budžet cca stopedeset miliona maraka. Kandidat za gradonačelnika ovog grada pokazaće da li je Dodik još uvijek „gazda“ i da li se struja Nebojše Radmanovića u stranci potpuno ugasila?! Treba podsjetiti da je Dodik pred prošle lokalne izbore Radmanoviću obećao da je „2012 njegova“, te da još taj put treba da „popusti“ i podrži Dragoljuba Davidovića, koji „jede“ treći gradonačelnički mandat. Radmanović je sa strašću progutao placebo, i popustio; premda su mu lojalni kadrovi tražili da postupi suprotno. Obećao im je „još ovaj put“, i „nikad više“. Međutim, potvrđene informacije govore da bi i ovaj put Radmanovićev (vječni) kandidat za kandidata Slobodan Gavranović mogao ostati kratkih rukava.

Dragoljub Davidović je u stranačkim krugovima najavio i svoju četvrtu nominaciju, što je Gavranovića dovelo do očaja. Na sve strane lobira za podršku, a čak je išao i kod Marka Pavića, predsjednika DNS-a, i tražio da njegov banjalučki ogranak, na čelu sa Nedeljkom Čubrilovićem, stane iza Radmanovićevog kandidata za kandidata. Gavranović je najavio da će podršku tražiti i od opozicionih stranaka(?!), što svjedoči da je negativna atmosfera u banjalučkom Gradskom odboru SNSD-a počela da se usijava, te da se neće birati sredstva da se toliko željena nominacija i prigrabi. Stvar je prosta: onaj ko dobije nominaciju za gradonačelnika Banjaluke, može se smatrati izabranim, jer u Dodikovoj partiji smatraju da im ni ovaj put to mjesto neće izmaći.

Banjaluka nije bitna samo zbog ogromnog budžeta, već i zbog činjenice da je ovaj grad „država u entitetu“ i da je njegov čelni čovjek ravan, po snazi i uticaju, premijeru RS (pod uslovom da to nije Dodik). Uz sve to, Banjaluka je „porodila“ SNSD i zahvaljujući budžetu ovog grada, ta stranka je i postala ono što je sad. Onaj ko vlada Banjalukom, vlada i SNSD-om, tu dileme nema.

Takođe, Banjaluka je i kolijevka građevinske mafije, čiji je korijen duboko usađen u gradskoj skupštini vlasti. Onaj ko taj korijen „zaliva“, „materijalno blagosloven“ ostane. Najveći broj SNSD-ovih tajkuna, koji su zdrobili budžet RS, „prvi (nelegalni) milion“ zaradili su poslovima sa gradskom upravom – svi od Slobodana Stankovića, preko Ljube Ćubića i Milorada Janjetovića, pa sve tamo do Borka Đurića. Narečeni i dan danas imaju razvijene poslove u kojima participira gradska vlast, pa je njenom čelniku zagarantovan ogroman uticaj unutar SNSD-a, ali i kod Dodika.

Radmanovićev plan je jasan: ovladati Banjalukom, a potom i SNSD-om. Zato su njegovi „igrači“ već krenuli u napad na Davidovića. Prigovara mu se da je istrošen i bez energije, te da nema više ni snage ni volje da upravlja Gradom. Uz to mu se spočitavaju veze sa „građevinskom mafijom“(?), a posebno mu se na teret „trpa“ poslovna veza sa savjetnicom Milankom Zec Višnjić, kojoj niko ne može ništa i koja je „firma“ za sebe. Višnjićeva je razvila odličan biznis: niko od jačih građevinaca ne može dobiti potrebne dozvole, a da se prethodno „ne upiše“ kod nje. „Upis“ je od 50 hiljada KM, pa do stana. Može i auto. Tako da sada na kontu ima kuću, dva stana, nekoliko poslovnih prostora, vikendicu... i nekoliko luksuznih automobila, te, najmanje, 1,5-2 miliona KM u kešu. (Ako je ona tako dobro „prošla“ na mjestu savjetnika za građevinsko zemljište, sami zaključite kako „prolazi“ gradonačelnik.)

Davidović je Višnjićevu pokušao ukloniti u nekoliko navrata, ali je svaki put dobijao odgovor: „Ako idem ja, idemo onda svi“. I Višnjićeva je ostala i opstala, iz prostog razloga što sve ovo vrijeme nije radila samo za sebe, već i za „šefove“, na čelu sa Prvim. I što sve zna o nezakonitim poslovima.

Milanka Zec Višnjić lani je saslušavana u Specijalnom tužilaštvu RS kao osumnjičena u istrazi o nezakonitoj dodjeli cca 50 dunuma gradskog građevinskog zemljišta Miletu Radišiću i njegovoj firmi „Grand trade“, ali se sve vrijeme branila ćutanjem. Nakon saslušanja poručila je i Miloradu Dodiku i Dragoljubu Davidoviću da će i oni pasti, ako padne ona. Nije pala, a, kako stvari stoje, opstaće i nakon neizbježnog sukoba između Gavranovića i Davidovića. Ko zna, možda ona svojim preciznim informacijama o tome „ ko je kome“ i „kada“, odluči ovaj rat. Svjestan je Davidović svega, ali i činjenice da on zna i više od Višnjićeve, što mu, kako smatra, daje poziciju favorita. Davidović je strpljiv igrač i neće povući nikakav hazarderski potez, osim ako ne bude prisiljen na to. Strpljenje, i znanje o tome kako su stvoreni „krajiški milioneri“, omogućili su mu da u proteklih devet godina dva puta ubjedljivo dobije Radmanovića u direktnom sudaru jedan na jedan. Tradicija je to na koju najozbiljnije računa. Figure su već u igri, Dodik je na potezu.

VEZANI TEKST: Kad zec postane hijena

VEZANI VIDEO: Ropska Srpska