Piše: Siniša Božić, ekonomista
Deseta ovogodišnja sjednica Narodne skupštine RS održaće se 20. septembra. To će biti najbitnije zasjedanje parlamenta ove godine, daleko važnije od priče o referendumu prije pola godine. Važnije jer su stotine miliona KM mnogo važnije od besmislenih nacionalističkih rasprava, što građani RS nikako da shvate.
Na ovoj sjedici se imaju raspravljati, između ostalih, sljedeće bitne odluke i zakonski akti:
- prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima,
- nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama,
- izvještaj Glavnog revizora Republike Srpske po izvršenoj reviziji Konsolidovanog izvještaja Budžeta Republike Srpske i reviziji finansijskih izvještaja budžetskih korisnika Republike Srpske za 2010. godinu,
- konsolidovani izvještaj o izvršenju Budžeta Republike Srpske za period 1.1 – 30.6.2011. godine,
- godišnji izvještaj za oblast malih i srednjih preduzeća i zanatsko – preduzetničku djelatnost u Republici Srpskoj za 2010. godinu i Prijedlog strategije razvoja malih i srednjih preduzeća i preduzetništva u Republici Srpskoj za period 2011 – 2013. godina,
- informacija o efektima Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima,
- prijedlog odluke o davanju saglasnosti na Odluku Vlade Republike Srpske o prodaji akcija državnog kapitala akcionarskog društva „NOVI JELŠINGRAD“, Fabrika alatnih mašina, Banjaluka, metodom neposrednog odabira kupca,
- nacrt zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno – otadžbinskog rata Republike Srpske
- prijedlog odluke o dugoročnom zaduživanju Republike Srpske emisijom obveznica,
- prijedlog odluke o indirektnom zaduživanju Republike Srpske za račun fondova socijalne sigurnosti i javnih zdravstvenih ustanova.
Naravno, van je objektivnih mogućnosti i namjene samog članka da se o svakoj pobrojanoj stavki stručno elaboriše, jer bi ista analiza oduzela mnogo vremena i prostora. Bitno je napomenuti da se ovdje radi o izmjenama i doradama temeljnih zakona i odredbi koji regulišu poslovanje privrednih društava, preduzetništva, određenih grupa građana, te monetarno-fiskalni segment ekonomije RS sa posebnim naglaskom na stanje i projekcije duga RS. Nadam se da su oni koji su plaćeni da razmatraju ove stavke (narodni poslanici) već dobro upoznati sa sadržajem izmjena, i prirodom njihovih prepravki, kao i sa ciljevima koji se žele postići. Od pozicije ne očekujem puno, osim odobravanja stavki (kao i do sada), ali bi opozicija trebala da pokrene argumentovanu raspravu. Ja ću se osvrnuti na:
1. najavljeno zaduživanje,
2. informaciju o naplati poreza i doprinosa i
3. na izvještaj o reviziji privatizacije.
1. Odlukom i Uredbom (dva akta) o indirektnom zaduživanju RS za račun fondova i javne zdravstvene ustanove im se predlaže tzv. indirektno zaduživanje RS u ukupnom iznosu od 265 miliona KM za račun tri javna fonda i Kliničkog centra Banja Luka. Uslovi su, maksimalno 12 godina otplate, maksimalno 3 godine grejs perioda, maksimalno 8% godišnje kamatne stope. Pošto je Zakon o zaduženju, dugu i garancijama RS definisao interni dug kao dug koji je nastao za potrebe fondova, a koji isplaćuje Republika Srpska, putem doznaka fondova, predmetno zaduženje se posmatra kao posebno zaduženje i ne računa se u dug RS (koji trenutno iznosi 3,5 milijardi KM). Propisano je da se RS ovako može zadužiti i kod domaćih i kod inostranih kreditora. Garancije Republike Srpske se ne mogu dati na ovako definisano zaduženje, jer su iste predviđene samo za finansiranje kapitalnih investicija što ovdje nije slučaj. Ako nema garancija, pitanje je - ko će investirati u rizične fondove kakvi su Fond PIO, Fond Zdravstva i Javni fond dječije zaštite RS?
Nadalje, kako god definisali zaduživanje, ostaje činjenica da se kredit uzima za isplatu obaveza koje dospijevaju – a ne za nove investicije! Dakle, uzimaju se novci za isplatu obaveza – pa nije li to osnovno obilježje svake krize – gomilanje dugova koji se uzimaju zbog tekuće nelikvidnosti!?
Pored toga, Odluka o dugoročnom zaduživanje RS emisijom obveznica predviđa emitovanje do 120 miliona KM vrijednih obveznica, uz do 8% kamatne stope, 10 godina otplate. Razlog? 'Procjenjuje se da će planirani rashodi i izdaci biti veći od iznosa planiranih prihoda i primitaka'.
265 miliona KM + 120 miliona KM = 385 miliona KM.
2. Informacija o efektima Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima pokušava da opravda povećanje ovih nameta, koje je efektivno od februara mjeseca ove godine. Navodi se kako je i prije, a i poslije ovih izmjena, oporezivanje plata u Republici Srpskoj relativno povoljnije nego u zemljama okruženja. Naravno, samo povećanje poreza na dohodak i doprinosa je izvršeno zbog deficita u javnim fondovima RS. Na strani 6. ovog dokumenta se navodi pregled broja zaposlenih, neto i bruto plate i iznos plaćenog poreza, i to iz marta ove godine, što je potpuno neadekvatan reper za poređenje (a što se pravda time da Zavod za statistiku izbacuje u martu i septembru ovakve podatke), jer u posmatranom vremenu većina poslodavaca nije mogla ni reagovati na povećanje opterećenja zbog objektivnih razloga (npr. zakonski rok otkaza kod eventualnog otpuštanja radnika). Pa i pored toga, u navedenom dokumentu je konstatovano smanjenje zaposlenih sa 241.517 na 239.988 (a znamo da je u idućim mjesecima broj zaposlenih pao za najmanje 10.000). Dalje, navodi se da u dominantno državnim sektorima, npr. obrazovanje, saobraćaj, proizvodnja i snabdijevanje el. energijom, itd., nije došlo do smanjenja već čak i do manjeg povećanja neto plate. Šta to znači? To znači da su državna preduzeća i uprava morala da izdvajaju relativno više sredstava za porez na dohodak i doprinose, čime je došlo do nominalnog povećanja naplate ovih nameta, međutim, po cijenu povećanih budžetskih rashoda (za koje se Republika Srpska zadužuje kako bi ih mogla pokriti)!
Na ovaj način, povećanjem poreza na dohodak i doprinosa, u prvih 6 mjeseci ove godine (zapravo pet, jer su povećanja nameta efektivna od 1.2.2011.) je naplaćeno 46 miliona KM više poreza na dohodak i 68 miliona KM više doprinosa nego u istom periodu protekle godine. Procjene su da će se za 11 mjeseci ove godine po ovom osnovu više skupiti 142 miliona KM te se zaključuje da se po ovom osnovu finansijska slika javnih fondova znatno poboljšala.
Tačka 1. i 2. – zaključak
Vidimo da ni povećanje poreza i doprinosa u planiranom iznosu od 142 miliona KM nije dovoljno za budžet i pripadajuće fondove, pa se Republika Srpska zadužuje za još 385 miliona KM za pokrivanje tekućih potreba. To znači da je početkom godine, budžet bio precijenjen za najmanje 142 + 385 miliona KM = 527 miliona KM, iz čega se može zaključiti da isti nije planiran u skladu sa realnim mogućnostima.
3. Konsolidovani izvještaj Komisije za reviziju privatizacije predstavlja informaciju o toku i učincima revizije privatizacije, u periodu od juna 2006., do maja 2011. godine, u kom periodu je donesen Zakon o reviziji privatizacije državnog kapitala u preduzećima i bankama, te formirana Komisija za reviziju privatizacije i Specijalno tužilaštvo.
Revidirana je privatizacija u 199 preduzeća i 4 banke. Odmah se uočava da nije izvršena analiza privatizacionih ugovora po metodu neposrednog odabira kupca (koji metod je donesen izmjenama Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima 2006. godine), te, posljedično, nisu ni revidirane privatizacije koje su na ovaj način izvršene (Naftna industrija i Boska ad Banja Luka). Pored toga, dobro je poznata činjenica da je prvi predsjednik Komisije za reviziju privatizacije, Borislav Bijelić, bio u zakonskom sukobu interesa vršeći ovu, i dužnost direktora u Urbanističkom zavodu ad Banja Luka, koga je istovremeno revidirao (te još bio u nekoliko organa upravljanja ili nadzora u preduzećima u kojima je takođe vršena revizija privatizacije).
Komisija za reviziju privatizacije je uglavnom prepisala zaključke Glavne službe za reviziju vezano za privatizaciju 4 banke, Banjalučke banke, Kristal banke, Privredne banke i Razvojne banke, pa nije jasno zašto se gubilo vrijeme na ove stvari, kada su već postojali izvještaji o nepravilnostima, kako u toku privatizacije, tako i neposredno prije iste. Epilog je da je Republika Srpska prvo dovela do finansijske destrukcije domaćih banaka, a potom ih jeftino rasprodala, tako da sada nemamo nijednu banku sa većinskim državnim kapitalom. Predmeti su dostavljeni Specijalnom tužilaštvu koje je konstatovalo da ne postoje osnovi sumnje da su odgovorna lica izvršila krivično djelo.
Kod preduzeća, od 199 revidiranih, Komisija za reviziju privatizacije je zaključila da postoji osnovana sumnja u nezakonitosti kod 96 firmi. Osnovi sumnje su bili teško dokazivi i neuvjerljivi, kako su konstatovali Okružni sud u Banja Luci i Vrhovni sud Republike Srpske.
Na ovaj način je stavljena tačka na svaku nadu da će privatizacija biti uspješno revidirana. Samo je u Republici Srpskoj moguće da nema raskida privatizacionih ugovora (u Srbiji raskinuto preko 30% privatizovanih firmi) i da je formalnopravno sve u redu, a da preduzeća mahom propadaju, otpuštaju radnike, idu u stečaj. Poznajem detaljno situaciju u desetinama preduzeća u kojima postoje ili su postojala udruženja malih akcionara, lično sam pomogao udruženjima da se revidiraju privatizacije u desetinama preduzeća, gdje postoje tako očiti dokazi o učinjenim nezakonitostima i kriminalu. Naravno da nema dokaza za nalaze Komisije za reviziju privatizacije ili su oni nedovoljni, kada krivične prijave podnesene protiv odgovornih lica tokom i poslije privatizacije u nadležnim tužilaštvima godinama stoje i skupljaju prašinu po ladicama, odnosno po njima se ništa ne rješava. Epilog revizije privatizacije je da je to lažno obećanje građanima, bez ikakvog rezultata. Kad i ako dođe do promjene vlasti i do pokušaja neke nove revizije, krivična djela će odavno da zastare (već i sada jesu), a novac je već odavno napustio privatizovana preduzeća i završio putem ilegalnih radnji na off-shore računima, ili u džepovima pojedinaca, a na štetu države, privrede i stotina hiljada zaposlenih.
Pitanja za poslanike:
1. Zašto se RS zadužuje, kada je prije samo 4 godine u kasi IRB RS bilo 646 miliona EUR sredstava od privatizacije, koja su trebala da donesu povrat i zaradu državi?
2. Zašto je budžet planiran u nerealno visokom obimu?
3. Da li su poslanici svjesni da se zadužujemo za 385 miliona KM radi tekućeg deficita?
4. Da li poslanici smatraju da je neophodno da javno kažu građanima RS o razlozima zaduženja?
5. Smatraju li poslanici da povećanjem opterećenja privredi zaista nije došlo do smanjenja broja zaposlenih?
6. Smatraju li poslanici da je revizija privatizacije velika sramota Republike Srpske?
'Verujem cenjeni sude
Da dobro poznaješ ljude
Vi barem imate posla
Jer ćud je ćud, a sud je sud
Verujem cenjena glavo da si i učio pravo
Da svakom sudiš pošteno
Jer čast je čast, a vlast je vlast
I sve po zakonu, za to sam prvi
Ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu
Vlast je vlast i ja to poštujem
Tu su paragrafi, pa zagrabi
Nek' isto je i đavolu i đakonu
Pa nek' se zna'
