Piše: Siniša Božić, ekonomista
U Rafineriji nafte Brod je puštena u rad rekonstruisana tzv. nova linija proizvodnje naftnih derivata, koja je instalisana pred rat 1992. godine, a nikad otada nije stavljena u pogon. Ovim će se proizvodnja te rafinerije dići, najavljeno je, sa 1,2 miliona tona na 3 miliona tona godišnje. To je odlična vijest za većinskog vlasnika naftne industrije RS, OAO Neftegazinkor.
Čini se da je to, nekim slučajem, odlična vijest i za predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji je povodom tog događaja dao nekoliko komentara. Pri tome je naglašeno da:
1. partnerstvo sa Zarubežnjeftom bilo uspješno i da Srpska dobija stabilan poslovni subjekt sa velikim brojem zaposlenih,
2. novi kapaciteti će povećati industrijsku proizvodnju i bruto društveni proizvod RS,
3. da će se ovdje stvarati profit i plaćati porezi, ali i voditi briga o radnicima,
4. naglašeno je i da Nestro grupacija predstavlja socijalno odgovornog partnera.
Slijedi objašnjenje svake od navedenih stavki.
1. Privatizacijom naftne industrije RS, ista je prodana preduzeću Neftegazinkor, koje u momentu prodaje (početak i sredina 2007. godine) nije bilo u većinskom vlasništvu Zarubežnjefta. Akcije naftne industrije se vode na Neftegazinkor. Sporna je, dakle, veza između Neftegazinkora, kao potpuno nepoznatog preduzeća, i Zarubežnjefta, kao ruskog naftnog giganta. Kako sam dosad mnogo puta pisao, kompanija Neftegazinkor je, prema njihovim zvaničnim izvještajima, mala i nebitna (2005. godine imala kapital od, preračunato, samo 1,3 miliona KM), a tek je kasnije prešla u većinsko vlasništvo ruske državne kompanije Zarubežnjeft. Ovi podaci se mogu dobiti iz Zaključka po Prijavi namjere koncentracije privrednog subjekta OAO Neftegazinkor, Moskva, Ruska Federacija, i privrednog subjekta Rafinerije nafte Bosanski Brod, Bosna i Hercegovina, Konkurencijskom vijeću BiH, br. 01-01-26-007-26-II/07, od 23.05 2007. godine, čije dopuštenje je bio uslov da se akcije naftne industrije RS prodaju stranom kupcu. Pored činjenice da je privatizacija izvršena metodom neposrednog odabira kupca (kao najmanje transparentnog vida privatizacije), izmjenama Zakona o privatizaciji 2006. godine, odnosno da je Vlada RS u ovom i još nekim slučajevima (Boska) preuzela nadležnosti tadašnje Direkcije za privatizaciju a današnje IRB RS, te da ugovor nikad nije javno objavljen i ne zna se šta je dogovoreno, te izmjena ugovora za koje se javno zna (putem aneksa), porazna je činjenica da je Republika Srpska više platila obaveza Rafinerije nafte (cca 250 miliona KM), nego što je inkasirala prodajom kapitala (cca 220 miliona KM). I sama uplata od navedenih cca 220 miliona KM je upitna, jer nije nikad javno objavljen nijedan dokument koji bi (stručnu) javnost uvjerio u to. Jasno je, dakle, da je partnerstvo bilo uspješno, ali za Neftegazinkor, koji je dobio 80% vlasništva naftne industrije RS, a Zarubežnjeft je tek nakon toga postao većinski vlasnik Neftegazinkora (u momentu privatizacije posjedovao manjihskih 40%).
2. Novi kapaciteti, odnosno pokretanje nove linije za preradu, će zaista povećati industrijsku proizvodnju, ali privrednog subjekta Rafinerija nafte ad Brod (dio vještačke Optima grupacije), lociranog u Republici Srpskoj. Zavod za statistiku će to prikazati kao povećanje industrijske proizvodnje Republike Srpske, budući da Zavod ne tangira to ko je vlasnik preduzeća, već koliko je preduzeće proizvelo. Međutim, to je potpuno bezvrijedan pokazatelj, jer industrijska proizvodnja u ovom slučaju raste a preduzeća stvaraju ogromne gubitke. Prvo, javnost bi trebala da zna da je premijer Republike Srpske 2006. godine izjavljivao da će pokretanjem proizvodnje u rafineriji nafte, budžet Srpske biti veći za 400 miliona KM. Od toga, naravno, nema ništa, što se može utvrditi jednostavnim pregledom strukture i iznosa budžeta (koji je već treću godinu usvojen u iznosu od 1,6 milijardi KM i stagnira-postoji ogroman budžetski deficit). Industrijska proizvodnja će, dakle biti veća i to je istina, međutim u tržišnoj ekonomiji nije bitno koliko je čega proizvedeno, već da li je i u kom stepenu ostvarena zarada (čemu ćemo se kasnije vratiti u objašnjenju tačaka 3. i 4.). Bruto društveni proizvod će se takođe povećati, ali to je nerealno povećanje, nastalo ne investicijama, već kreditnim zaduženjem (takođe u tačkama 3. i 4.). Pored toga, 2006. i 2007. godine, tadašnji premijer Dodik je izjavljivao i da će pokretanjem Rafinerije, značajno da se popravi spoljnotrgovinski bilans Republike Srpske. Još jedan netačan podatak: u prvih 7 mjeseci ove godine, spoljnotrgovinski deficit je iznosio 1,1 milijardu KM, a u istom periodu prošle godine, 0,93 milijarde KM. Nadalje, pokrivenost uvoza izvozom u Rusiju iznosi samo 0,12%, a deficit u spoljnoj trgovini sa tom zemljom iznosi 2,497 milijarde KM u prvih 7 mjeseci ove godine. Šta to znači? To znači da Rafinerija nafte uvozi sirovu naftu iz Rusije, prerađuje i proizvodi gotove naftne derivate, i plasira ih na domaće tržište. Nema poboljšanja spoljnotrgovinskog bilansa JER NEMA IZVOZA.
3. Rafinerija nafte je u kumulativnom gubitku, prema zvanično objavljenim finansijskim izvještajima za prvi kvartal 2011. godine, 379 miliona KM. U pitanju je gubitak koji je nastao nakon pokrića ranijeg gubitka na teret kapitala. Neto kapital iznosi 150 miliona KM i smanjuje se. Rafinerija ulja Modriča ima kumulativni gubitak od 52 miliona KM i takođe je nastao od dolaska novog vlasnika. Treće preduzeće u sklopu naftne industrije RS je, ranije, Petrol, a sada Nestro petrol i u njemu je kumulirani gubitak premašio iznos kapitala (uprkos tome da je već jedno smanjenje kapitala bilo prije 3 godine), za cijelih 10 miliona KM! Četvrto preduzeće u sklopu naftne industrije jeste Optima grupa doo Banja Luka, preduzeće koje je formirano 2008. godine. Optima grupa sa 31.12.2010. godine je akumulirala 197 miliona KM gubitaka!
Pored toga, ako se pogleda bilans uspjeha ova četiri preduzeća, odmah se uviđa da je kumulativni prihod rafinerija nafte, ulja i Nestro petrola cca 250 miliona KM za 2010. godinu, a da je prihod Optima grupe u istom periodu čak 940 miliona KM! Zaključci koji se mogu izvesti iz ovih podataka su:
- nema stvaranja profita, kako to predsjednik Milorad Dodik navodi,
- sva preduzeća gomilaju ogromne višemilionske gubitke,
- ne plaća se porez na dobit iz razloga što dobiti – nema,
- poslovanje se očigledno prebacuje na Optima grupu, iz razloga što je 100%tni vlasnik tog preduzeća Neftegazinkor, a u ostala tri preduzeća postoje i mali akcionari koji imaju 20% uloga.
Nadalje se navodi da će se brinuti o radnicima. Ne zaboravimo da u momentu privatizacije zaostale plate radnika rafinerije u iznosu od 14 miliona KM izmirene iz budžeta države, umjesto da je to kupac državnog kapitala uradio. Obzirom na strahovito gomilanje gubitaka u bilansima, pitanje je trenutka kada će preduzeća postati prezadužena, pasti u likvidonosnu krizu, što će se promptno odraziti na kašnjenje plata radnicima.
4. Koliko je Nestro grupacija društveno odgovorna, svjedoči i činjenica da su oni dužni Republici Srpskoj 126 miliona KM poreza, što spada u dug rafinerije nafte Brod koja je najveći poreski dužnik u RS. Ove poreske obaveze se ne plaćaju već su po drugi put beskamatno reprogramirane, uz grejs period od tri godine! Svoju društvenu odgovornost su pokazali time što su, umjesto direktnim investicijama u rafineriju, istu opteretili sa preko 400 miliona KM kredita, od kojih su neke plasirali sa čak 12% godišnje kamate.
Ne bih dalje nastavljao sa argumentima koji govore o stvarnom stanju u naftnoj industriji Republike Srpske. Na kraju mogu da zaključim da su izjave sa početka teksta, samo zaglupljivanje širokih narodnih masa, koje će na žalost prekasno shvatiti u kakvoj se situaciji nalazimo. Izgleda da smo odabrali teži put – građanima Republike Srpske slijedi suočavanje sa posljedicama sopstvenih (političkih i ekonomskih) odluka.
Zbog svega navedenog, a zbog ogromnog značaja po državu i privredu, naftnu industriju treba – nacionalizovati. Investitoru treba zahvaliti na kreditnom opterećenju i stvaranju ogromnih gubitaka, pošteno mu vratiti ono što je uložio (ništa), njegove kredite treba – otpisati, i ispratiti ga iz države. Odgovorne za ovako štetnu prodaju državnog kapitala treba identifikovati i označiti kao – veleizdajnike.
Ako to ne uradimo, postaćemo roblje u sopstvenoj državi, koje više nema.
Sretno!
