piše: Slobodan Vasković
Papa je čitav dan proveo u Sarajevu kako bi pokazao da
je BiH pod Zapadnom jurisdikcijom. Nikako Ruskom ni Pustom Turskom.
Tako je Zapad izbio na Drinu, a i preko Drine će,
sudeći po oduševljenosti Vašingtona Vučićem.
Papu je od prejakog sunca štitio NATO kišobran, pa je
i Papa popodne djelovao svježe kao i Papa od prije podne. NATO kišobran je
pokrio i BiH, samo to niko neće da otvoreno prizna. Iz kvazipolitičkih razloga,
koji nemaju veze sa realnošću.
BiH treba u NATO, kao i Srbija. Tako će izbjeći bar
jednu opasnost: novog međuetničkog sukobljavanja. Ostale nijanse su stvar
umješnosti.
Rusi se zbog BiH neće puno nasekirati, nikada je i
nisu doživljavali kao ruski nacionalni interes. Za razliku od teritorije
Srbije, gdje jačanje uticaja SAD vide kao kolac u srcu.
Ali, Hladni rat je i trajaće još desetinu godina:
valjda narodi sa ovih prostora imaju bar jednom šansu da se ne nadju na „ničijoj
zemlji“, što se, u pravilu, doživljava kao „na svačijoj“. I one koji se
sukobljavaju na visokom nivou tjera da ničiju zemlju zatrpaju svim i svačim. Sukobima,
osiromašenjem, progonima...
Uvažavam Rusiju, poštujem Putina, cijenim snagu i
uticaj te velike zemlje, ali red je da Srbi jednom probaju i sa Zapadom. Da
vide kako ide i sa tom drugom stranom. Ovako je vijekovima jednoobrazno: Rusi
uvijek jaki, Srbi uvijek najviše stradaju. Posebno Srbija.
Kad smo već kod svih ovih geo struja, Turska mi se
čini najpogođenijom Papinim boravkom u Sarajevu i njegovim okolčavanjem BiH.
Nakon gubitka uticaja u arapskim zemljama, gdje su
pokrenuli proljeća, a nisu doživjeli ni rane jeseni, nakon propasti Kalifata, projektovani
turski mostobran u EU završio je na dnu mora novootomanskih carskih snoviđenja.
Znao je to Erdogan prilikom nedavne posjete Sarajevu,
gdje je javno izvrijeđao domaćine nudeći im sadaku, tretirajući ih kao raju.
Neostvareni sultan nabijen je u granice Turske, koja
je izgubila gotovo svaki uticaj u muslimanskom svijetu, što kod tako velike
zemlje izaziva grč, anksioznost, frustraciju i konfuziju. Potpuni gubitak
uticaja u BiH dodatno će pojačati sve te političke emocije. I represiju na
Bosforu.
Lokalni političari raširenih su ruku dočekali Papu.
Ivaniću se baš posrećilo: nakon Putina Papa; u PDP-u ga već proglašavaju
Blaženim.
Ni Bakiru nije Papa loše legao, dobro mu dođe
pozitivna priča sa njim, kako bi pomogao da se lakše svari Erdogan. Koji Zapadu
liježe kao kamen u želucu. A Bakiru kao kamen oko vrata. Koji sve teže nosi. Postkongresni
SDA potresi su EKG kamena. Vrlo loš. I uznemiravajući. Predinfarktni.
Što se Čovića tiče, on na Papu gleda kao na kolegu:
Čović se ponaša i djeluje kao Papa (iako se tako ne oblači). Stalno šalje poruke
mira, a okolčava Herceg Bosnu. Kolegi u Bijelom baš se i ne čini mudrim i
pametnim. Zbog Hladnog rata, Turske, Kalifata, Drine i Istočne granice Srbije.
I Zapada.
Očekujem da Čović promijeni ploču, da ne bi bio
promijenjen. Odijelo ne mora, uvijek mu je dobro skrojeno.
Za razliku od Čovića, Dodik nema šta promijeniti.
On je izgorio na svim stranama svijeta. Iako je
godinama pokušavao dokazati da je „veći katolik od ovdašnjeg Pape/Čovića“, kojeg
je čak proglasio za predstavnika/branioca interesa RS u Predsjedništvu BiH.
Nakon što Papa odleti, uslijediće dan odmora. A od
ponedeljka dalje čišćenje i asfaltiranje zapadnih puteva. Na kojima i nema
velikih prepreka.
Ima sujeta koje se već tretiraju kao prošlost. Njene
aveti.
