понедељак, 15. јун 2015.

Izetbegović kontra BiH/Malj koji je SDA sama sebi usjekla

piše: Slobodan Vasković

Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić trebali bi Bakiru Izetbegoviću poslati pismo zahvalnosti, nakon što je bošnjački član Predsjedništva BiH zatražio odgađanje posjete predsjednika Srbije Sarajevu (16.06.) zbog hapšenja Nasera Orića u Švajcarskoj po potjernici srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine.

Svojim izuzetno glupim političkim postupkom Izetbegović je skinuo teški teret sa leđa Nikoliću i Vučiću, koji nose dani do obilježavanja 20. godišnjice teškog srebreničkog zločina, koji je Međunarodni sud pravde u Hagu okarakterisao kao genocid.

Uz to, Izetbegović je praktično onemogućio dolazak vrha Srbije (i Republike Srpske) u Srebrenicu 11. jula, što bi za Vučića, koji je imao namjeru da prisustvuje obilježavanju godišnjice masakra, bio izuzetno težak potez, posebnu u svjetlu Rezolucija koje se pripremaju, a jedna od njih biće usvojena u Savjetu bezbjednosti UN.

Izetbegović je svojim nečuvenim postupkom, koji je diplomatski skandal bez presedana, umanjio i značaj tih Rezolucija (američke i britanske), prije nego što su one i ugledale svjetlost dana. Takve stvari Zapad ne prašta.

Orića Srbi doživljavaju kao krvoloka, Bošnjaci kao heroja i u toj ravni nema i neće biti nikakvih pomaka. Ni sada ni ikada.

Bez obzira na to, Orić nije, ne može, niti smije biti razlog otkazivanja međudržavničkih posjeta, jer nije Orić iznad interesa nijednog naroda – ni bošnjačkog ni srpskog. Uostalom, postoje institucije obje države u čijoj je nadležnosti pravo, pa je bilo dovoljno insistirati da se na tom nivou razjasni sve oko Orića.

Izetbegović je upravo trebao postupiti drugačije od učinjenog i nikako ne otkazivati Nikolićevu posjetu, već insistirati da do nje dođe. Tako bi učinio ogromnu uslugu i Bošnjacima i Srbima i Srbiji i međudržavnoj saradnji, a najveću BiH.

I sebi, jer bi demonstrirao manir državnika. Umjesto toga on je pokazao manir sitnog šićardžije, kojemu je važniji unutarstranački rejting, od interesa sopstvenog naroda.  I države za koju se navodno zalaže.  

Budimo realni: Izetbegović svoj suludi potez nije povukao da bi zaštitio dignitet srebreničkih žrtava, nije to učinio ni da bi pomogao Oriću, već da bi pokušao spriječiti dalje paranje sopstvenog autoriteta unutar SDA, koji se ozbiljno skrunio. Nakon što su četiri poslanika SDA u parlamentu BiH otkazali poslušnost vrhu stranke; Nakon što isti procesi traju u parlamentu Federacije BiH i nakon što je jasno da su ti procesi nezaustavljivi.

Oni koji su na Kongresu SDA nedavno izabrali Izetbegovića za predsjednika te stranke, sada su svjesni da su usjekli sami sebi malj. Tu nema nikakve dileme.

Izetbegović se sve više nameće kao jedan od najvećih problema BiH.

Njegovo pokušaj uvođenja turske neoosmanske politike na velika vrata u BiH, nanijelo je orgomnu štetu samoj BiH i odnosima u njoj. Nanijelo je štetu i Turskoj, jer je itekako primjetno smanjenje uticaja te zemlje u BiH. I smanjenje uticaja njenog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, koji je nedavno doživio izborni krah u svojim nastojanjima da Tursku potpuno privatizuje, a sebe proizvede u Prvog Sultana 21. vijeka.

Erdoganovo diktatorsko ponašanje i djelovanje, kao i autokratski način vladanja, svakako nisu uzor za kojim bi bilo ko u ovoj zemlji trebalo da krene. Ali, Izetbegović je krenuo, doveo Erdogana u BiH, pred Kongres SDA, a onda je esktremni i egocentrični predsjednik Turske ponizio i njega i BiH, nudeći sadaku umjesto konkretne pomoći.

Izetbegović je učinio ogromnu štetu i BiH i SDA i sebi lično veoma zakašnjelom i gotovo iznuđenom reakcijom na nedavni teroristički napad u Zvorniku.

Spinovanje viktimizacijom izvedeno iz njegove kuhinje u vezi sa tim pitanjem apsolutno je neprihvatljivo. Za cijeli Svijet.

Izetbegović je nedorastao političar, bez kreacije, vizije, čak i bez osrednjeg pregleda situacije. I bez mogućnosti da se razvije u kvalitetniji resurs od rečenog. Jednostavnije rečeno, Bakir Izetbegović, pokazalo se, jeste dio problema ove zemlje, a ne njihovog rješenja. I to ne mali dio.