среда, 24. јун 2015.

Afera „Papak“ u parlamentu – prvi dan

Piše: Slobodan Vasković

Bilo je interesantno vidjeti raspravu o kupovini poslanika, koja je inicirana snimkom Željke Cvijanović, na kojem tvrdi da je Režim kupio dva poslanika.

Vlada RS je razigrala sa „dobrim i lošim“ momkom, a da „Djevojka“ nije ni riječ progovorila.

Dobri momak je Anton Kasipović, koji jeste jedini pametan u toj vladi, i koji je, vrlo uvijeno, uveo kategoriju „državni udar“ u cijelu priču, dovodeći sve u vezu sa Makedonijom, Crnom Gorom... Naravno, riječ je o najgrubljem podmetanju, ali Kasipović je to solidno uradio.

Loši momak, koji je vulgarno prekidao poslanike opozicije, je Zoran Tegeltija, što i ne čudi, jer njemu je najviše stalo da opstane kabinet Cvijanovićke. Čim on padne, Tegeltija će završiti u zatvoru.

Cvijanovićki su naložili da ćuti kako ne bi izazvala salvu replika i kako bi je na taj način zaštitili od udara. Činjenica je da je Specijalno tužilaštvo utvrdilo da je na snimku njen glas, jer je to ona i priznala.

Tužilac Bajić je pričao koještarije.

Sve što je on rekao je čisto odbranaštvo, a neizuzimanje snimka sa „Klix-a“, samo izgovor za nerad. Uostalom, Zoran Mandić, načelnik UKP MUP, samo nekoliko časova nakon što se snimak pojavio odmah je saopštio da je „montiran“, i optužio novinare za to.

Bajić je takođe izbjegao da objasni zbog čega nisu saslušane druge osobe koje se čuju na snimku (ukupno tri, osim Cvijanovićke) i zbog čega nije njih ispitao o tome šta su i kada razgovarali sa njom o kupovini „Papaka“. I tako je mogao utvrditi ima li političke korupcije ili ne.

Kao i gdje su ti „privatni uratci“ napravljeni.

Jasno je da je Bajić instruisan od Režima, jer nije saopštio ni ko je odgovoran zbog propusta u obezbjeđenju Cvijanovićke, što je i dovelo do snimanja. Oni koji je obezbjeđuju imaju ime i prezime, kao i oni što se bave tim pitanjima po dubini i po širini. Bar su njih mogli naći, ako ne i one koji su snimili Cvijanovićku.

Opozicija je djelovala neuigrano, a Režimski megafon skroz rasuto. Opozicija nije najbolje pripremljena, a SNSD je potpuno nepripremljen. Da nije bilo Kasipovića, djelovali bi kao potpuno razbijena vojska.

Pozitivno su iznenadili naprednjaci, dok je ćutanje socijalista i DNS-a gromko odjeknulo.

U duelu Kovač-Jandrić, potonji je trijumfovao, ali više zbog o(p)stanka njegovog načelnika u Šipovu, nego zbog same teme parlamenta.

Kovač se pokušavao predstaviti kao advokat Bajića, što je bilo degutantno.
Trebaće Bajiću mnogo bolji advokati od njega kad uskoro Režim padne, a on bude u prilici da objasni zašto ništa nije radio i zašto je dozvoljavao da najteža kriminalna djela ostanu nekažnjena.  

PDP-ovi poslanici djelovali su spremni i na borbu „prsa u prsa“, a ako se i sutra nastavi kao danas, ne treba isključiti šamaranje. Ili udaranje nogom. Tu bi dobrodošao Stanić koji odranije ima iskustvo sa cipelarenjem Kovača.

Najveće razočarenje je individua koja se predstavila kao Vanja Bajić. Tugo moja, taj je promašio Planetu.

Tako mlad, tako prebanalan i tako preotužan.

Sonja Karadžić ga je oduvala.

Govorila je i ona draga Papanka Dušica Savić. Mahom notorne gluposti.

Ruža, sa polumetarskim prečnikom, oko struka asocirala je da se oblači valjajući se po vrtu, dok joj je neverbalna komunikacija rukama toliko neartikulisana da sam se u jednom trenutku uplašio da će joj ruke otpasti. I pogoditi nekog od kolega. Što bi osim njenih verbalnih incidenata bio i fizički.

Bio mi je zanimljiv i Drago Stativ Tadić, koji me je optužio da sam zajedno sa Jasminom, urednikom „Klix-a“ (inače mojim odličnim prijateljem) i braćom Šimić ilegalno snimio, pa potom i smontirao Cvijanovićku.

Bravo za Dragu, otkrio je Ameriku. Još je samo trebao dodati da smo njegovu „pametnu“, četvrtastu, glavu iskoristili kao nosač za mikrofone. Takozvani Stativ.

I da ne zaboravim najvažnije: unutar Režimskih snaga primjetan je veliki strah.