понедељак, 29. јун 2015.

(O)Bijesni Slonovi i Neodlučni Miševi

Piše: Slobodan Vasković

Slon je u Sobi već gotovo deceniju. I poruši sve oko sebe. Sem dva ormara: Hedonističkog i Konformističkog, u kojima su smješteni Mladen Ivanić i Mladen Bosić, kao i Staklenog zvona. Ispod kojeg viče Dragan Čavić.


Da se Miloradu Slonu Dodiku nije u Sobi na “Žurci” pridružio i beogradski Slon Toma Nikolić, pitanje je da li bi Ivanić ikada napustio udobnost krletke u kojoj je, kao i Bosić, svojom voljom zatvoren. I iz kojeg, zajedno sa stanovnikom Staklenog, opoziciono djeluju poput placeba, kao što to genijalno primijeti na svom tviter profilu DR.

Ivanić je, nakon Nikolićevog beskrupuloznog ataka na njega, u kojem ga je, u Dodikovom društvu, optužio za veleizdaju u pokušaju (“Neka Ivanić  sazove sjednicu Predsjedništva BiH i izjasni se o rezoluciji o Srebrenici …), konačno otškrinuo vrata ormara i oštro uzvratio predsjedniku Srbije, odbijajući njegove Lekcije, jer su, što jeste jeste, iskonstruisane i naslonjene na vulgarne neistine.

Ivanić je prije Nikolića reagovao na nacrt britanske Rezolucije o Srebrenici i to sasvim uravnoteženo, korektno i u skladu sa apsolutno većinskim stavom srpskog naroda koji i predstavlja u Predsjedništvu BiH. Pri tom strogo vodeći računa da ne uvrijedi ikog iz reda drugih naroda, posebno bošnjačkog.

“Da je (Nikolić)  čitao diplomatsku poštu i medije, vidio bi da sam se ja o rezoluciji o Srebrenici odredio puno prije njega i da sam to rekao javno u intervjuu Politici prije mesec dana, ali i na ozbiljnim mjestima, kao što je Savjet Evrope i da nisam ćutao i da nisam ikome držao pridiku”, naglasio je Ivanić.

On je još pozvao Nikolića da svoju političku strogoću trenira malo više u Srbiji, da se bolje priprema i “ne dijeli srpski narod zapadno od Drine, jer se bojim da je nastupom koji je imao sa Dodikom, ušao u tu priču”.
“Nadam se da će u svemu tome stati na vrijeme”, naveo je Ivanić

Prilika čini čovjeka, a ovu je Ivanić iskoristio i na trenutak pokazao da ima stav i kičmu, čime je pokazao sopstveni dignitet i, što je podjednako važno, sačuvao dignitet institucije koju predstavlja.

To je u ovom trenutku važan doprinos primirivanju uzavrelih međuetničkih raslojavanja u BiH.

Ipak, to je samo mali koračić, suprotstavljen razarajućim silama koje produkuju Slonovi, kako beogradski, tako i laktaški, koji su na kratkoj R - uzici. Ruka koja drži drugi kraj lanca spremna je i ovaj put da Srbe potroši u sukobu sa Zapadom i potpuno ih marginalizuje kao narod.

Nikolić i Dodik su promoteri te politike, koja Srbe uvijek vidi kao žrtvu nejasnih ruskih interesa; Žrtvu sa pokrovom od lažnog tradicionalnog prijateljstva, koje postoji u lakonskim, patetičnim izjavama i nigdje više.

Ono što Ivanić nije rekao, a što je notorno jeste da nije on bio Glavna Meta Slonovskog beogradskog ispada, već tek kolateral; Glavno jelo na Dodikovom i Nikolićevom meniju bio je (i još uvijek je) Aleksandar Vučić. I njegova težnja da Srbiju primakne Zapadu.

Zato Dodik nije ispoštovao dogovor sa Ivanićem o zajedničkom pismu Savjetu bezbjednosti i zato Dodik i dalje, poput najdivljijeg Slona, lomi po Sobi preostale krhotine, svojim iracionalnim, suludim apikacijama za poništenje ovog entiteta, što se ogledaju kroz njegove najnovije najave ostvarenja nemogućih referendumskih misija. (Uzgred, zapanjujuće je da Ivanić i nakon što ga je Dodik više puta nazvao izdajnikom i dalje uopšte ima ikakvu komunikaciju sa njim; To nije strpljivost, posebno ne vrlina, već morbidni mazohizam osobe nespremne i neopredijeljene za otvoren sukob sa Slonom štetnijim od Ebole.)

Sve navedeno Dodiku je potrebno kao municija protiv Vučića, koji u svim razgovorima/pregovorima/približavanjima/odmicanjima ima na stolu i salvetu sa iscrtanom RS.

Pucajući u Ivanića, Nikolić je ciljao Vučića, dok mu je Dodik pridržavao Pušku. Jer Vučić neće da traži veto Rusije (koji ne bi ni dobio), jer Vučić hoće Srbiju u EU, jer Vučić hoće da  sa Merkelovom i Viktorijom Nuland u Beogradu napravi odličan dogovor za Srbiju, ali to Nikolić i Dodik pokušavaju spriječiti, jer Vučić hoće novu Srbiju, drugačiju od ovih koje smo vidjeli u poslednjih 25 godina. I poslednjih sto godina. 


Daleko je Vučić od bezgrešnosti, još dalje od ideala demokratičnosti, ali se trudi i to mu niko ne može osporiti. I napravio je krupne korake ka najvažnijim srpskim nacionalnim ciljevima. Konačnom uspostavljanju punih partnerskih odnosa sa Zapadom. Koji bi Beogradu, ukoliko Vučić uspije, trebali donijeti status ključne metropole u Regionu. A Srbiji standarde, moderno društvo, novac, projekte, firme, poslove… I skidanje crnine zauvijek.

Bio bi to ogorman korak i za BiH/RS. Sistem spojenih posuda ovdje je najefikasniji.

Upravo ti koraci i jesu smetnja Istočnoj varijanti, njenim Slonovima, svjesnim da u modernim društvima, njihovom uspostavljanju, oni nemaju šta da traže. Da su besmisleni.   

Ivanić je samo djelimično u pravu kada kaže da Nikolić dijeli Srbe sa ove strane Drine. Puna istina je da Nikolić dijeli Srbe sa obje strane Drine i da neće posustati. I dobro je što Ivanić to nije rekao, jer i nije njegovo da se miješa u unutrašnja pitanja Srbije, ali jeste da ne dozvoli uplitanje u unutrašnje stvari u BiH i taj dio je jako dobro uradio.

Nikolićeva prebrza reakcija/demanti/pojašnjenje na Ivanićev istup dokaz je njegove prenervoze, svijesti da je satrao sve norme diplomatskog ponašanja, posebno urušio srpskosrpske odnose. Nikolić je pokazao da nije prijatelj ni BiH ni RS. Već osoba koja bi rado oba subjekta potkusurila za svoje lične, sebične interese.

Nažalost, Ivanićev  istup bio je tek trenutni bljesak, adhok odbrambena piruetica i nikako definitivni izlazak iz Hedonističkog ormara. Događaji koji su uslijedili pokazali su da se Ivanić odmah vratio u toliko voljenu krletku. I nastavio (zajedno sa Bosićem i Čavićem) ponašati kao da ne vidi Slona u Sobi. 

Ivanić je, samo sat nakon svog istupa, na sastanak sa Dodikom, u njegov kabinet, poslao Igora Crnatka na razgovore o stvarima o kojima Njemu (Ivaniću), kako je rekao, ne pada na pamet da razgovara sa Slonom.

Zašto je onda slao Crnatka?
I zašto je Bosić slao Tadića?
I zašto je Čavić slao Novakovića?

Da bi unizili Dodika, spremajući mu osobe bez ikakve političke snage, bez mogućnosti donošenja odluka, čak i ravnopravnog učestvovanja u njima?

Da li su ih slali tek kao puke diktafone, čiji je zadatak da snime i prenesu rečeno?

Ne. I Ivanić i Bosić i Čavić nastavljaju da se igraju politike, djelujući politikantski, kalkulantski, infantilno. Plašeći se konačnog iskoraka protiv Slona koji je sve srušio. I Slonova koji mu nesebično pomažu, pod matricom da se ruši rušenja radi, a ne zbog bilo kakvog validnog, jasnog, opravdanog cilja. Pod uslovom da bilo koje i kakvo rušenje može imati cilj.

Slati bilo koga, čak i sopstvene marionete, Slonu koji je poništio sve institucije RS; Koji je naredio poništenje RS, ozakonjujući u parlamentu političku korupciju; Koji je izolovao RS gotovo do sjevernokorejske mjere, nije politika. Posebno ne stav. Još manje odbrana RS.

To je kukavičluk i nespremnost hvatanja u koštac sa činjenicom da onaj Slon koji je cijeli narod opljačkao, obezvrijedio, ponizio i izolovao, mora biti izolovan. I prepušten svojoj neveseloj sudbini. Kako bi se narod/entitet/država izvukli iz izolacije i spasili ekonomske/finansijske kataklizme.   

Priča o navodnom zajedničkom stavu protiv britanske Rezolucije je deplasirana iz tri razloga: Prvo, svi su protiv nje i bez sastančenja i drugo, zajednički stav je obesmislio Dodik, izbjegavajući da ga potpiše sa Ivanićem. I izbjegavajući da napravi ikakve konsultacije sa bilo kim o svojim postupcima, nakon što se saznalo za nacrt Rezolucije.

Zato je, nažalost, slanje Diktafona Dodiku svjedočanstvo o političarima koji su svjesno omogućili Slonu/Slonovima da dovrše svoj rušilački pohod, stavljajući lično  iznad kolektivnog, plaćajući prejeftina zadovoljstva nečinjenja najskupljim i najvećim interesima. Izuzeci poput Ivanićeve pokazne vježbe otpora Nikoliću samo to potvrđuju.

Naravoučenije: Miševi Slona pobjeđuju samo u basnama. 


Dodatak: I u Ruskom Nacrtu rezolucije pominje se genocid
Nezavisne novine:...U Nacrtu rezolucije, koju je ruska delegacija u UN podijelila svim članicama Savjeta bezbjednosti, u koji je agencija "Sputnjik" imala uvid, podsjeća se na presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde koje se odnose na zločine počinjene od različitih strana u sukobima na teritoriji bivše Jugoslavije.
U Nacrtu se podsjeća na odgovornost država za okončanje nekažnjivosti i krivično gonjenje odgovornih za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne i druge zločine.