piše:
Slobodan Vasković
Trebaće
da prođe nekoliko godina da bi smo saznali da li je majska posjeta premijera
Srbije Aleksandra Vučića zvaničnom Sarajevu istorijska i da li je bila pokretač
značajnih političkih promjena, čiji je pozitivizam dao sasvim novu,
kvalitetniju boju odnosima u cijelom region.
Do
tada ostaje činjenica da je BiH je prostor na kojem spoljna politika Srbije
može krupnim koracima grabiti ka plusu i za to dobiti nepodjeljenu podršku
Istoka i Zapada.
To
nisu ni Krim ni Odesa ni Ukrajina u cijelosti, jer Srbija mora da se čuva zapaljivih
iskrica, nus proizvoda sudara velikih sila na tim prostorima, i da učini sve da
nekim ishitrenim postupkom ne pokvari tradicionalno dobre odnose sa Istokom, niti
one sa Zapadom, kojem teži, i koji u poslednje dvije godine doživljavaju snažnu
ekspanziju.
Srbija
ne može ni oko Kosova praviti bilo kakve spoljnopolitičke piruete, jer taj
teritorij smatra svojim unutrašnjih političkim pitanjem.
Zato
je BiH idealan poligon za pozitivnu spoljnu politiku Srbije, čija snažna
podrška Dejtonskoj BiH izvjesno donosi aplauze i podršku na Zapadu i,
istovremeno, smanjuje snagu “savjeta” o potrebi osude dešavanja u Ukrajini.
Takođe, ni Rusija neće imati ništa protiv snažne podrške Srbije dejtonskoj BiH,
jer i ta zemlja, koja se nalazi u kovitlacu novog hladnog rata, treba pokaznu
vježbu za dokazivanje partnerima sa druge strane “zavjese” da ne podržavaju
destrukciju država, sem u “specifičnim slučajevima”, kakvim karakteriše
Ukrajinu, najnesretniju evropsku zemlju.
Iz
svih ovih i brojnih drugih razloga, Vučićeva prva spoljnopolitička destinacija
bila je BiH, odnosno Sarajevo. Gdje je sve digao na noge, ustalasao emocije i
to u cijeloj BiH i samim svojim dolaskom pokazao da je trenutno neprikosnoveni
politički lider u cijelom regionu.
U
skladu sa tim statusom Vučić se i ponašao tokom posjete BiH, emitujući brojne
političke poruke u kojima se promoviše kvalitet odnosa, potreba tješnje
saradnje, želja za napretkom, volja za prijateljstvom…
“Teško
je igrati se emocijama naroda u Srbiji prema Republici Srpskoj i obrnuto, ali
Srbija ima politiku da poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i
molim te da samo imaš u vidu - mi poštujemo Dejtonski sporazum i to ne
poštujemo kao mrtvo slovo na papiru, već ga poštujemo stvarno i suštinski. I
kao što niko ne može da ti uništi Republiku Srpsku, niko ne može da uništi
Bosnu i Hercegovinu. To je politika Srbije. Ja sam rekao javno, a sad pred vama
ponavljam - mislim da je to pošten odnos. Ja sam Srbin, ja volim Republiku
Srpsku, ali ja poštujem, cenim i želim veliki uspeh Bosni i Hercegovini i želim
da Bosna i Hercegovina bude prijatelj Srbije i želim da to oseća svaki Bošnjak,
svaki Hrvat, kao što želim da svaki Srbin iz Srbije ima takvu vrstu emocija
prema BiH”, rekao je Vučić.
Najsnažnija
poruka koju je Vučić i došao da kaže jeste “kao što niko ne može da uništi
Republiku Srpsku, niko ne može da uništi Bosnu i Hercegovinu. To je politika
Srbije”!
Da
li je Vučić svojom posjetom Sarajevu i ovakvom porukom o BiH/RS nanio bilo
kakvu štetu Republici Srpskoj? Nikakvu. Ali jeste demolirao politiku aktuelnih
vlastodržaca u ovom entitetu, koji već devet godina opstaju na matrici lažnih
priča o referendumu, nerealnih obećanja o podjeli BiH, avanturističkih najava
secesije…
Vučić
je jednim svojim dolaskom u Sarajevo sveo Milorada Dodika na mjeru koja mu
pripada – političara koji nema šta da traži u regionalnim okvirima, već mu je
polje djelovanja unutar BiH. Sveo ga je na nivo lokalnog političara.
Nedolazak
Vučića u Banjaluku, odmah po završetku sarajevske sesije, dodatna je poruka
Dodiku da između njega i Vučića postoji vrlo vrlo značajna razlika u
kapacitetu, i to u korist srpskog premijera.
Svega
toga svjestan je i Dodik, a njegove izjave podrške Vučićevoj posjeti Sarajevu (“Vučić
je opredijeljen je za poštovanje Dejtonskog sporazuma i dogovor u okviru BiH), teško
su “gutanje brojnih žaba krastača” i lizanje su teških rana, koje neće
zacijeliti. Niti ima melema za njih.
Srbija
ne podržava avanturističku i neodgovornu Dodikovu politiku, danas je jasno više
nego ikad. Uz to, Srbija više neće dozvoliti da Dodik ugrožava njene interese,
kao što je to činio bezbroj puta u proteklih nekoliko godina i kao što je to
radio i nedavno, petljajući se potpuno nepozvan u ukrajinsku krizu. Nije nikom
u toj nesretnoj zemlji svojim izjavama ni pomogao ni odmogao, ali je nanio
veliku štetu i RS i Srbiji, svjesno podgrijavajući aluzije o mogućem
otcjepljenju ovog entiteta.
Nije
Dodik tim svojim “spoljnopolitičkim” posrtanjem pomogao ni sebi u
dnevnopolitičkoj borbi, a slikanje sa Sergejom Lavrovim mala je, gotovo nikava
naknada za štetu koju je počinio. Posebno zbog činjenice da je obezbijeđena
preko lobista za velike pare.
Vučić
grabi u kvalitetniju budućnost bez osvrtanja na one kojima ’92 dominira u
glavi. A takvih je mnogo u BiH, sa obje strane međuentitetske granice i svi oni
tom ’92 – fiksacijom samo štite oteto, a nikako narode i njihove interese. Ne
odnosi se to samo na Dodika; bilo bi nepošteno. Mnogo je dodika u cijeloj BiH, a novi odnosi na relaciji Srbija - BiH njihov
su kraj. Berlinski zid jeste pao, ko to ne uočava biće zatrpan. I ne treba ga izvlačiti.
