piše: Slobodan Vasković
O ponašanju vlasti, njihovom
djelovanju/nedjelovanju, sposobnosti/nesposobnosti/ humanosti/licemjerstvu,
upotrebi/zloupotrebi medija u samoreklamerske svrhe neću ni riječi dok pošast
ne prođe.
Ne zbog vlasti, već zbog ljudi
koji stradavaju, koji su preko noći ostali bez igdje ičega, koji se bore za život,
koji umiru, koji su prepušteni sami sebi u potopu biblijskih razmjera.
Ali hoću o sveštenstvu Srpske
pravoslavne crkve koje nije ništa preduzelo da se stradalim pomogne. Vrh SPC-a
pozvao je sve vjernike da pomoć donesu u parohije, ali kome predati pomoć kada
je ne primaju. Bar u Banjaluci.
Satima sam pozivao Eparhiju da pitam
gdje se pomoć može predati. Uzalud. Niko se ne javlja na telefon. Mrsko im. Spavaju,
šta li.
Oni su na sigurnom, a sigurni su
i prihodi, jer ima stradalih. Vanredna zarada je tu; nesreća je ogromnih
razmjera, biće para za popove.
Odem do prodavnice, vlasnik mi
kaže da je i on pozivao; neko mu se javio i uputio ga na Crveni krst. Uzimam
koliko sam u mogućnosti, odlazim do Crvenog krsta, veliki broj građana je tamo,
predaju pomoć; desetak mladih aktivista spremno prihvata, ljubazni, poletni,
spremni...
Preko puta Crvenog krsta je
vladičanski dvor, nikog u dvorištu.
Njihov posao uradiće Crveni
krst. To što je vrh SPC-a pozvao, koga briga; primanje i distribucija pomoći se
ne naplaćuju, što bi se Crkva u to miješala.
Poziv je deklarativnog
karaktera; kako drugačije ga shvatiti. Tek da bi se oglasili i demonstrirali kako
je „Crkva uvijek uz svoj narod“.
Jeste, ali samo kada uzima.
Ništa ne daju.
Gdje su im javne kuhinje za
postradale, gdje je njihova pomoć poplavljenim područjima, gdje su šleperi sa
hranom, vodom, odjećom, obućom, čamcima..., koje je Crkva od svojih para kupila
i uputila u područja užasa?!
Gdje su njihova lična vozila da
pomognu, gdje je sveštenstvo da se nađu na usluzi?!
Nema ih, jer ti „božiji manekeni“
nisu zaduženi za nesreće i stradale, već samo za njihove „duše“.
A i auti su im preskupi, mogli
bi se oštetiti, skvasiti, uprljati... generalka je par hiljada; ko zna koliko
je to u sahranama. Mrsko im je napuštati stančuge od 150m2, kućerine koje su
preko noći stekli „služeći“ Bogu,
Zato nisu zaboravili izvjesiti
cjenovnike po Crkvama-sahrana toliko i toliko maraka; osim ako nećete
tandara-mandara ili nabrzaka; vjenčati se možete po toj i toj cijeni, a ako
hoćete u Božije stado, uzimamo za ruke po kršenju tu i tu sumu. Bez tih para
nema vam mjesta među ovčicama.
Nije Crkva pijaca pa da se narod
vjerujući pogađa sa popovima o cijenama; zato čim uđete u Hram prvo cjenovnik,
pa tek onda Isus, Bogorodica, Sveti Jovan, Nikola, Ilija....
Toliko su u svojoj gramzivosti
daleko došli da vam svijeće za pokoj duši iz ruku, maletene, otimaju, kako bi
ih pretopili i ponovo vam ih prodali. Jezivo.
Zaboravih da su ipak učinili „napor“-molili
su se da kiša stane. Šta su to postali - Šamani?!
A onda su, usred Potopa,
ispaljivali političke poruke.
Čekajući Noju nisu imali
pametnijeg posla, već da potopljene/utopljene/pridavljene/zadavljene, nesretne
prekonoćibeskućnike upoznaju sa svojim najnovijim egzibicionističkim stavovima.
Ako već ništa ne čine, bio bi
red da ništa i ne govore i da ne obmanjuju narod, pričajući o svojim dobrim namjerama,
koje niti postoje, a kakvi su oni koji vode Crkvu, zadugo neće ni postojati.
