piše:
Slobodan Vasković
Tačno prije mjesec dana počela je
predizborna kampanja u Republici Srpskoj, ozvaničenjem kraja/kraha Platforme Saveza
nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke o usaglašenom
djelovanju ove dvije stranke u institucijama BiH.
Osnovni razlozi početka obračuna
godinu dana prije izbora, zasnovani su na ubjeđenju štaba Milorada Dodika da
dugom i iscrpljujućom izbornom kampanjom mogu dobiti naredne izbore. Preciznije,
da mogu na taj način obezbijediti Dodiku još jedan predsjednički mandat, što je
cilj svih ciljeva.
Pokazalo se netačnim da „rani
ptići visoko lete“ baš svaki put, jer sumiranje rezultata nakon prvog mjeseca
izborne trke pokazuje da su Dodik i njegov štab doživjeli pravi debakl.
Pokazalo
se i da Dodik ne može iznijeti izbornu igru pod naslovom “Za i protiv Dodika”, koju
je sam promovisao, i da vrlo teško podnosi serije udaraca, koje opozicija
upućuje isključivo njemu, gotovo se ne baveći ni njegovom strankom ni
koalicionim mu partnerima.
uzmicanje
I
sam Dodik bio je šokiran sopstvenim slabostima, do mjere da je (instinktivno)
umakao iz bitke, (koju je sam otpočeo), pokušavajući se (iz velike nevolje i ćoška
ringa u koji je nabijen) izvaditi “predsjedničkim pristupom”, koji je
demonstrirao u intervjuu Alternativnoj televiziji (ATV).
Dodik
je na ATV-u izbjegao da bilo koga kritikuje (ni stranke ni pojedince), pokušavajući
se predstaviti kao političar koji brine o načelu, o svima i svemu, ali cijeli
taj nastup bio je potpuno blijed, neupečatljiv, površan, nabijen neskrivenom gorčinom
i teško suzdržanim bijesom.
Riječju,
Dodik na ATV-u nije bio ni sjena onog Dodika od prije mjesec dana (a kamoli
nekog još ranijeg Dodika), koji je suvereno otvorio kampanju vjerujući da će
zgaziti sve pred sobom. (Toliko je bio neubjedljiv i otužan da ga je bilo
neprijatno gledati).
Nastup
na ATV-u označio je i prebrzi slom Dodikove izborne kampanje, što je
zapanjujuće, jer on ima i finansijske i medijske i svake druge resurse za
jednogodišnju bitku. Ali nema ljude.
recikliranje ničega
Promjenu
rukovodstva režimskog medijskog pula (demisioniranje Željka Kopanje i ustoličenje
Slavka Mitrovića, Pere Simića&co), Dodik je preskupo platio.
Nova
upravljačka struktura režimskih medija pokazala se potpuno nedorasla tom poslu.
Bez ideje, svježine, inteligencije…, novo rukovodstvo režimskih medija prežvakava
odavno potrošene “informacije”, “saznanja”, “otkrića”, objede, ne nudeći ama
baš ništa novo, posebno ne kreativno.
Recikliranje
već sto puta viđenog i korištenje Dodika kao sredstva za svakodnevnu upotrebu,
nije dovoljno ni za kvalitetan otpor opoziciji, a kamoli da se lider SNSD-a
dovede do nove pobjede.
Mitrović,
Simić&ostali vode kampanju istovjetnu onoj iz 2000. godine (pa čak i ranije),
i pokušavaju na “liniji mržnje” iz tog vremena srušiti opoziciju, koja nije ni
nalik tadašnjoj.
Sličnu
grešku napravili su stratezi Demokratske stranke, pred poslednje izbore u
Srbiji i doživjeli su potpuni potop. Činjenicu da su glavu “držali” u
devedesetim i insistirali na tome, vješto su iskoristili medijski igrači SNS-a,
optužujući DS da su “stranka prošlosti”. Pokazalo se to i više nego efikasnim,
pa je začuđujuće da šefovi ovdašnje opozicije još nisu potegli za tom matricom?!
mačke na kafi
Inferirornost
režimskih medija je tolika da je rukom opipljiva, a njihovo insistiranje na “liniji
mržnje” u vremenu koje dolazi dodatno će skruniti Dodikove šanse za uspjeh.
Posebno
zbog činjenice da u režimskim medijima caruje (Dodikovim riječnikom rečeno)
patologija, ravna onoj u glasilima Slobodana Miloševića, koja su, svojevremeno,
“teško” optužila Vojislava Koštunicu da u stanu drži mačke.
Idiotizma
ne nedostaje ni sa ove strane Drine. Ukazaću na samo jedan detalj, koji to
notorno potvrđuje. U listu “Blic” (03.10.2013.) tretiran je Nikola Dronjak,
osnivač NVO “Slobodna Republika” i bivši lider studenata, čija je politička
težina, najblaže rečeno, nevelika. (Očito je da unutar Režima smatraju da bi
Dronjak mogao nakvasati, pa su mu dodijelili glavnu ulogu u tekstu “Blica”,
koju on realnom snagom koju sada posjeduje ni na koji način ne zaslužuje.)
U
tekstu pod naslovom “Slobodna Republika na krilima Zapada” (i nadnaslovom:
bivši lider studenata ruši Dodika), dokazuje se Dronjkovo neprijateljsko
djelovanje.
“Osim
toga, činjenica je da Dronjak često ispija kafe s pojedinim opozicionim
liderima, što mnoge navodi na zaključak da je njegova NVO zapravo samo paravan
za njegove političke ambicije u rušenju aktuelne vlasti u RS”, navodi se u tom
tekstu, koji je “izbušio” i naslovnu stranu “Blica”!!!
Krunski
dokaz protiv Dronjka je što “često ispija kafe sa pojedinim opozicionim
političarima”. Samo Idiot može “ispijanje kafe” označiti neprijateljskim
djelovanjem i samo Kompletan Idiot može optužbe za “ispijanje kafe” smatrati
uspješnim predizbornim potezom.
Čak
su i one Koštuničine mačke vjerodostojnija optužba za neprijateljsko djelovanje
od “ispijanja kafa”.
prijetnje
Međutim,
problem je što su kreatori navedenih idiotizama ubijeđeni u ispravnost svojih
postupaka i što neće odustati od “Linije mržnje”, iz prostog razloga što
drugačije i ne znaju funkcionisati.
“Ispijanje
kafe” iz njihovog ugla nije samo optužba, već i prijetnja i to vrlo ozbiljna
svima koji kritikuju Dodika, svima koji na bilo koji način smatraju da ova
vlast treba da se promijeni, svima za koje se procijeni da ugrožavaju interese
oligarhije. (Dronjak im, svakako, treba biti zahvalan, jer su mu dali besplatnu
reklamu).
Uzalud
Dodik pokušava da se prestroji na kolosijek “predsjednika svih građana”, (kako
bi pokušao popraviti štetu), jer je to nemoguća misija, budući da on nikada
nije bio predsjednik svih građana, već samo predsjednik grupe tajkuna, kojima
je kao “švedski sto” ponudio sve resurse ovog entiteta. I sa kojeg su oni,
zajedno sa njim, sve i pojeli.
Uz
to, Dodik je oduvijek funkcionisao po principu “zavadi pa vladaj”, stvarajući “linije
mržnje” u sindikatima, udruženjima boraca, penzionera, invalida, studenata…, u
političkim partijama; među narodom uopšte.
Kada
bi i bio iskren u svojim nastojanjima da promijeni tu dvodecenijsku naopaku
političku filozofiju, okruženje mu to ne bi dozvolilo.
insajder
Ipak,
najrazorniji udarac u proteklih mjesec dana, i to direktno “među oči”, Dodik je
pretrpio iz sopstvenih redova.
Tihomir
Gligorić ga je hladnokrvno, nemilosrdno i dokumentovano optužio da je od
Republike Srpske stvorio mafijašku državu, da je institucije ovog entiteta
stavio u funkciju privatnih interesa moćnika, da je omogućio da u RS djeluje
zločinačka organizacija…
“Predsjedniče
Dodik, kriminalizacija i nepotizam u Republici Srpskoj prijete da je unište, da
joj isisaju krv i ostave praznu ljušturu gladnim i prevarenim ljudima. Svjedoci
smo činjenice da postoje dobro organizovane i međusobno povezane mreže ljudi
koji su planski i smišljeno raspoređeni u svim relevantnim institucijama
Republike Srpske, a to znači i institucijama koje bi trebale da brinu o zaštiti
i razvoju opštih interesa države. To je dovelo do uspostavljanja privatne
države, u kojoj su se interesne, kriminogene i "rođačke" strukture
ljudi povezale do nivoa da upravljaju svim institucijama u interesu tih
struktura”, napisao je, između ostalog, Gligorić Dodiku, direktno ga optužujući da on
stoji na vrhu zločinačke piramide.
Gligorić
je, (gostujući na BN TV), Dodika optužio i za veleizdaju, tovareći mu na leđa
brojne (kako je ustvrdio-svjesne) propuste na štetu RS sa “popisom,
državnom i vojnom imovinom,
međuentitetskom linijom razgraničenja
i državnom granicom o kojima sam
Vam kao Predsjedniku pisao”.
Nakon
Gligorićevog istupa, Dodik je teško uzdrman i nesumnjivo još teže uplašen.
Reakcija
režimskih medija bila je nikakva, tako da je Gligorić bez ikakvog otpora
potpuno osvojio/zagušio kompletan medijski prostor i nanio strašan udarac
Dodiku i njegovim htjenjima. (I u ovom slučaju pokazala se sva dominantnost BN
TV i jalovost režimskih medija).
metastaze
Međutim,
mnogo važnija od toga jeste činjenica da “slučaj Gligorić” pokazuje svu trulost
Režima, njegovu javno prezentovanu nesposobnost da spriječi obznanjivanje
malignosti sopstvenog tkiva, nemoć da osujete spremnost pojedinaca da progovore
o ličnim interesima koji su uništili institucije sistema, o zločinačkom paralelizmu
i mehanizmima koji iz sjene upravljaju entitetom, o pljački koja se mjeri
milijardama…
Optužbe
na račun Gligorića da je godinama pripadao toj kasti, bio njen istureni igrač
stoje, ali su banalne.
U
toj pripadnosti i jeste njegova snaga, snaga njegovog svjedočenja. Jer,
Gligorić je Svjedok stvaranja i funkcionisanja paralelnog sistema, koji je uništio
institucije entiteta.
Njegov
istup je sa tog aspekta neprocjenjiv, a njegovo javno svjedočenje će u vremenu
koje dolazi biti glavno oruđe Dodikovih političkih protivnika. I, što je
najvažnije, glavno jelo nadležnih tužilaštava.
Dodik
nema načina da amortizuje Gligorićev udar. Njegov nasilni način vladanja i u
stranci i u RS je na staklenim nogama, jer on više ne zna da li je Gligorić
jedini koji je smogao hrabrosti da istupi i otvoreno kaže kakvo zlo se dešava,
ili je tek prvi u nizu Svjedoka, koji će se dokumentovano ispovijediti
cjelokupnoj javnosti?! Kao što ne zna ni ko Svjedoke ohrabruje?!
Dodikov
strah će rasti u vremenu koje dolazi i on će sve više i više biti sredstvo u
rukama okruženja, a sve manje njihov gospodar.
