piše: Slobodan Vasković
Miroslav Mićo Kraljević, gangster, otmičar, Narodni poslanik SNSD-a u parlamentu RS, bije svoju zadnju bitku, ne shvatajući da je već politički mrtav i da ga višednevne blokade puta u Vlasenici neće reanimirati i vratiti „u sedlo“. „Dešavanje naroda“ u Vlasenici pod egidom spasavanja Igora Vukovića na čelu tamošnjeg šumskog gazdinstva, jeftini su paravan iza kojeg Kraljević u hropcu pokušava dozvati Milorada Dodika i „obrazložiti mu“ da je on otimao odbornike u Osmacima u ime i za račun stranke, a ne zato što ima nešto protiv njih; odnosno da je sav silni kriminal koji je počinjen u Birču (regiji) i kojim je on direktno rukovodio izvršen zbog „viših ciljeva“, a ne ličnih interesa...
Kraljević nema više kome da piše, niti njemu ima ko da piše: svi stranački drugovi/prijatelji/ahbabi su ga ostavili i čekaju svečano proglašenje njegove političke likvidacije. Katil ferman je napisan, a sam Kraljević pokušava spriječiti njegovo potpuno ispunjenje. Uzalud.
Očajnički potezi koje vuče, dodatno tjeraju SNSD da ga „pusti niz vodu“, premda to nisu imali namjeru učiniti. Da jesu, ne bi Kraljević bio „kažnjen“ samo sa 4 hiljade KM zbog otmice, već bi dobio najmanje pet godina robije. Samo je SNSD, koji ima potpuni uticaj na pravosuđe, mogao da izdejstvuje da Kraljević bude nagrađen, a ne zatvoren zbog otmice. Jer, 4 hiljade KM jesu nagrada za zlo, a ne sankcija.
Blamaža pravosuđa je stravična, ali svjedočimo tome poodavno; međutim stravičnije od toga je ćutanje SNSD-a i čelnika ove stranke oko zločina koji je organizovao i počinio njihov visoki funkcioner. SNSD nije rekao ni riječi, Milorad Dodik nije rekao ni riječi, Nebojša Radmanović nije rekao ni riječi, Igor Radojičić nije rekao ni riječi, Aleksandar Džombić nije rekao ni riječi... Zašto; da li zato što oni odobravaju takav čin i da li to znači da će ta stranka i njeni čelnici ćutati ukoliko neko od njihovih visokih funkcionera počini ubistvo?! Da li će i taj biti „kažnjen“ sa nekih pet hiljada KM ili, možda, zabranom nošenja oružja?!
Mnogo je pitanja, a nijednog odgovora iz organizacije koja „zna šta Car večera“, koja se navodno bori za Srbe, za njihovo dostojanstvo, za njihovo blagostanje, miran san... koja je, kako tvrdi, od ovog entiteta učinila „bolji dio BiH“.
Reakciju iz SNSD-a mogli su očekivati samo naivni: u toj stranci (gotovo) svako svakog (od visokih funkcionera) ima u džepu, jer većina ih je učestvovala u brojnim trulim kompromisima, čak i kada su oni predstavljali najcrnje bezakonje. Niko se ne usuđuje prozvati Kraljevića, iz straha da Kraljević ne prozove njega. Ravnoteža straha. Ali, ona je narušena, jer je „duh izišao iz boce“ i jer se saznalo da je Kraljević kriminalac koji otima, drži u ropstvu i čini ko zna šta još sve.
Kraljević je ubijeđen da je to učinio za Partiju, zato i blokira puteve; Kraljević je ubijeđen da nije ništa gori od ostalih iz SNSD-a, te da ne treba samo on da „plati glavom“, zato i blokira Istočni dio RS; Kraljević je ubijeđen da su njegove zasluge za ekspanziju SNSD-a na Istoku ogromne, da ne smiju biti zaboravljene, zato i organizuje pobunu; Kraljević je ubijeđen da mnogo zna i da se njegovih znanja mnogi boje, zato je ustao direktno protiv Dodikovih naređenja i, terorišući cijelu regiju i prijeteći vrhu stranke, moli za milost...
Milosti za njega neće biti, ali ne zato što je blokirao puteve, pljačkao, otimao, terorisao cijelu regiju..., već zato što ga se boje i što je pokazao kakva je SNSD stranka i koliko je trula iznutra. Kraljević je smio sve učiniti, samo ne prijetiti vrhu stranke. Potičući njihove strahove od njegovih znanja o njima, ubrzao je i odluku da ga uklone. Cijena neće biti mala, ali će je platiti.
Koliko je SNSD truo, potvrdio je i Mirko Čolović, sokolački revolveraš, kabadahija, gangster i SNSD-ov zamjenik načelnika opštine, pucajući neselektivno oko sebe i pokušavajući da to prikrije uz pomoć policije. I on mnogo zna i nada se oprostu. Kao i Kraljević. Ne bude li milosti, možda će u blokade...
Ova dva događaja ukazuju Dodik ne drži više sve konce unutar stranke; pogubio ih je i nema šanse da ih nađe. Pitanje je šta je sledeće i ko je protagonist, ali najvažnije pitanje za Dodika je da li je zaista smatrao da može napraviti dil sa šljamom, uvesti ga u vlast, dodijeliti mu sve privilegije, obezbijediti milionske poslove..., i proći bez ikakvih posljedica; odnosno da li je očekivao da će se šljam maći kada mu on kaže da je za micanje došlo vrijeme?! Očito je da jeste, što slikovito govori o kako nezreloj, lakomislenoj i suludim improvizacijama i šarlatanstvu sklonoj osobi je riječ. Zato danas i jeste talac tog svog šljama i to će i ostati, bet obzira na Kraljevićevu sudbinu, jer oko njega je na hiljade sličnih kraljevića.
