piše: Slobodan Vasković
Borba protiv kriminala i korupcije u Republici Srpskoj, koju je inicirao predsjednik Milorad Dodik, trajala je tri, možda i četiri dana, polučila “izvanredne” rezulate, nakon čega je, prirodno, prestala, a vlast je odlučila da se pozabavi drugim, mnogo bitnijim temama.
Ovakva ekspeditivnost šokantna je samo za one koji nisu imali tu sreću da na svojoj koži osjete kvalitet ovdašnje oligarhije, koja je nemilosrdna kada nekog inspektora-kokošara uhvati (live pred kamerama Specijalnog tužilaštva) kako uzima “narukvicu” od 2000 KM. I rebne ga dvije godine robije. Kada pravosudni organi imaju kamere za takve sitne hohštaplere, možete zamisliti kakvu digitalu tek posjeduju za “krupnije” ribe?! A te ajkule odavno su shvatile da ovdje za njih nema “hljeba”, da će biti pohvatani ako samo na kriminal pomisle, a kamoli pokušaju da ga počine, te su otplivale u mutnije vode.
Ovdje je bistro, kristalno prozirno, čisto, pošteno, preprano u sto voda, kao melem protiv hemoroida; idealno društvo. Kada ste, na primjer čuli, da u RS postoji neko ko se karakteriše kao “nekrunisani kralj podzemlja”, ili “šef mafije”, ili “vođa tog i tog klana”… Niste to čuli godinama, jer takvih nezakonitih, protivpravnih, zločinačkih i sličnih kriminalnih organizacija nema na ulicama naših gradova; riječju vreli asfalt ovdje ne postoji. Samo vrele fotelje! U koje su se, kako zlobnici tvrde, sakrili/prikrili/ukrili šefovi kartela.
Manimo se zlobnika i vratimo se dobijenom ratu protiv korupcije i kriminala, koji su uspješno izvojevali režimski mediji, (ovaj put) bez upotrebe policije i stranačkog pravosuđa, što svjedoči o kvalitetu i štampe i elektronike u Srba. (Istina, bilo je nešto žrtava na njihovoj strani, koji su stradali od “prijateljske vatre”).
Prvo je predsjednik izjavio da se “kriminalu i korupciji” mora stati u kraj, a potom su mediji krenuli da “sijeku” na sve strane sabljom dimiskijom, ali ništa ne zakačiše, premda su tri dana mlatili punom snagom. Kako da zakače kada kriminala i korupcije nema. (Možda postoji malo nepotizma, ali koga još zaboli za te strane riječi). Otkud onda predsjedniku ideja da u njegovom životinjskom carstvu ima stoke koja pljačka? Da li su službe zakazale?
Nemoguće, jer se zna da su naše službe najbolje. U predsjedniku je greška: moguće da je imao lakši nervni slom, pa mu se omaklo; možda je umislio da je higijeničarka, pa su mu se priviđali “nehigijenski uslovi na KBC-u”, bezbeli je sanjao da je postao sjekač, pa se, onako bunovan “iza sna”, bacio na “salijevanje strave”?! Biće da je ovo posljednje, jer je, nakon što su mu dodali “vode preko mašica” uvidio kakav je belaj i štetu napravio, materijalizujući svoje morbidne snove: smijenio je Rajka Bulajića na Sokocu, što je dovelo do krvorpolića, jer je Mirko Čolović, predsjednikov intimus, lokalni kabadahija i đilkoš, odmah krenuo da čeliči Rajkovu zamjenu, izvjesnog Bojana Tošića, sasipajući mu vreli čelik, a i olovo, u petu junačku (pati Ahile).
Pameti shrvane previskom temperaturom (kod predsjednika je, tvrde upućeni, vruće u glavi kao u viskoj peći) udario je predsjednik i na nekakvog vlaseničana Igora Vukovića. Vlasi ko Vlasi, posebno u Vlasenici, dosjetili su se šta je po srijedi, (nakon što im je to dojavio Aco, i poslao im plan barikada) te su prepriječili puteve. Samo što ih Kraljeviću Mićo ne razora, a sve ne bi li predsjednik što prije došao ili “k njima”, ili “k sebi”. I zaista, predsjednik dođe “k sebi”, a “k njima” Miroslav Milovanović, ministar poljoprivrede, koji je naredio da “Vukoviću ne smije faliti ni dlaka s glave”. (To što fali 2,5 miliona KM u balvanima, koga briga). Tako je spriječena Vlasenička buna. I tako je završila borba protiv kriminala i korupcije, a predsjedniku je, za vašu informaciju “stravu salio” Kraljević.
P.S. Dvadeset godina RTRS
Predsjednik Milorad Dodik uputio je čestitku svim zaposlenim u RTRS, poručivši da je profesionalnim i objektivnim izvještavanjem ova kuća dokazala da je istinski javni servis svih građana. "Vi time doprinosite i razvoju novinarske profesije i ukupnoj demokratizaciji našeg društva", istakao je Dodik.
Na ovaj način Dodik je dokazao da je pošten i moralan u mjeri u kojoj je RTRS profesionalan i objektivan, čime je beskrajno doprinio „razvoju novinarske profesije i ukupnoj demokratizaciji našeg društva“
P.S.P.S.
Od Željeznica RS nije više ostao ni pas koji je volio vozove.
