Bloggost: Radovan Papović, student
Hercegovina poslednjih godina, zaboravljena od vlasti, muku muči i sa mnogobrojim prirodnim nepogodama. Prošlog proljeća pogodile su je strašne poplave, uslijedilo je vrelo ljeto i šumski požari a jesenas se borila sa uništavanjem bojevog naoružanja na granici sa Crnom Gorom što je izazvalo veliko zagađenje i mnogobrojne zemljotrese. Strahovala je Hercegovina protekle godine od poplava, požara, zagađenja, zemljotresa, ali sve su to sitne katastrofe u poređenju sa onim koje nam, svako malo, priredi aktuelna vlast.
Prije nekoliko sedmica cjelokupna vladajuća svita, predvođena predsjednikom Dodikom i premijerom Džombićem, u svojim skupocjenim automobila se sjurila u Hercegovinu, gdje su posjetili sve opštine i u Trebinju održali tematsku sjednicu Vlade RS.
Prije nekoliko sedmica cjelokupna vladajuća svita, predvođena predsjednikom Dodikom i premijerom Džombićem, u svojim skupocjenim automobila se sjurila u Hercegovinu, gdje su posjetili sve opštine i u Trebinju održali tematsku sjednicu Vlade RS.
Najavljena kao istorijska posjeta, koja će pokrenuti investicije i konačno donijeti kapital u Hercegovinu, zapravo je bila samo još jedna u nizu Lažijada u režiji aktuelne vlasti.Već na samom početku postalo je jasno da je posjeta samo marketinški trik aktuelne vlasti i da, umjesto investicija i projekata, donose samo još mnogo praznih obećanja.
Kako se vlast odnosi prema Hercegovini najbolje pokazuje cinjenica da se ni ministarska svita nije usudila svoje skupocjene automobile provozati "magistralnim putem" od Foče do Gacka, preko Čemerna, svjesna da bi to bila veća avantura od one referendumske. Umjesto putem, koji već četvrtu godinu bezuspješno prave uz višestruko probijanje rokova, naši ministri su do Hercegovini stigli preko bratskog Mostara. Pošto je posjeta bila višednevna, ministri su nakon napornog dana, provedenog u obmanjivanju hercegovaca, morali negdje i prenoćiti. Ali, umjesto u nekom od desetak, kakvih-takvih, hercegovačkih hotela, ministri su se uputili u bratsku Budvu, gdje su spavali u luksuznim hotelima, a cijena njihovog noćenja je tajna, nedostupna širokim narodnim masama. Naivni narod im na tome možda i nece zamjeriti, ali će se Miletov sabrat vladika Grigorije sigurno uvrijediti, jer je najbolji hercegovački ugostitelj i hotelijer uložio milione maraka u svoj hotel Platani, a na kraju ni njegov prijatelj Mile nije htio u njemu da prenoći. Što bi naš narod rekao: "Džaba si krečio Grigorije".
Početak posjete bila je opština Gacko gdje je, sasvim logično, glavna tema bilo ulaganje u elektro-energetski sektor. Ministar Kovačević trebao je da načelniku opštine i narodu objasni u kojoj je fazi sudski spor sa ČEZ-om i da li će Gacko morati plaćati 130 miliona maraka odštete zbog nestručnog rada Miletovih poltrona u Elektroprivredi. Umjesto toga, on je na sva usta pričao kako Vlada pozdravlja otvaranje novog rudarskog kopa, i najavio da će Vlada pronaći strateškog partnera za drugu fazu termo - elektrane. Ako je suditi prema iskustvu sa česima, onda je bolje da nam Vlada više ne traži nikakve partnere, posebno ne strateške, jer njihova strategija se svela na "nama sve, narodu mrvice". Ministar Kovačević iznenada se upustio i u resor saobraćaja, pa se tako novinarima objavi da će narednih mjeseci početi izgradnja južne zaobilaznice oko grada za koju je Vlada obezbijedila 1,5 miliona maraka. To je ista ona obilaznica kojom se drogirani Nikola Špirić hvalio na predizbornoj tribini u Gacku, a narod ga zbunjeno gledao. Izbori su prošli, obilaznica nikad nije napravljena, a sredstva koja je, navodno, Vlada obezbijedila nikad nisu stigla u Gacko. Obilaznica nikad nije napravljena, ali zato Hercegovinu redovno obilaze prilikom raspodjele sredstava iz razvojnih projekata. U moru obećanja ministar nije znao da lokalnim vlastima objasni zašto već dvije godine, u ladici ministra, finansija stoji zahtjev opštine za saglasnost za podizanje kredita; odgovora već dvije godine nema, iako je opština davno ispunila sve uslove i jedna je od rijetkih koja uopšte nije zadužena.
Nastavili su ministri svoje putešestvije po Hercegovini, i u Trebinju održali tematsku sjednicu, nakon koje su predstavili projekat čija realizacija uskoro kreće - "Gornji Horizonti". To je isti onaj projekat koji datira jos iz predratnog vremena, a SNSD-a ga vješto plasira u javnost pred svake izbore. Da sve neće ostati prazna priča, potvrdila je odluka Vlade da osnuje javno preduzeće "Hidroelektrana Dabar" i na njeno čelo postavi bivšeg ministra Radivoja Bratića. Hidrocentrala će se praviti za nekoliko godina, kada pronađemo strateškog partnera, a u međuvremenu ćemo imati preduzeće i direktora koji će primati platu i trositi novac budžetskih korisnika. Kada neko za stotinjak godina bude čitao Službeni glasnik RS, iz ovog vremena, naći će se u zabludi, pa povjerovati da su u Gacku postojale tri elektrane, da su izgrađeni Gornji Horizonti, a da je Trebinje imalo aerodrom i moderno turisticko naselje. Sve ovo zaista postoji, ali samo u Vladinim odlukama, dok će se na realizaciju čekati još nekoliko desetina godina.
Poplave izazvane nestručnošću rukovodstva Elektroprivrede, potrošene stotine hiljada maraka na, nikad započeti, aerodrom u Trebinju, 87 miliona maraka za put preko Čemerna, koji nikad nije završen, a već je pogodjen klizištem, dug od 130 miliona maraka za propali projekat termoelektrane u Gacku... - ako je suditi po dosadašnjim projektima najbolje bi bilo da Vlada potpuno zaboravi Hercegovinu i všse ne pokušava realizovati nikakve projekte. Kako smo do sada prošli, bojimo se svih njihovih obećanja za buduća vremena.
Ali, ako se već obistine obećanja o referendumu u Hercegovini, možda i hercegovci odluče da, referendumski, sebe proglase, ako ne državom, onda bar kantonom u RS-u. Ako ništa, stotine miliona od termo i hidro elektrana ne bi završavale u Banja Luci i Laktašima, već u fabrikama, putevima i školama u Hercegovini.
Do sledećeg pisanja, pozdrav iz zaboravljene Hercegovine.
Kako se vlast odnosi prema Hercegovini najbolje pokazuje cinjenica da se ni ministarska svita nije usudila svoje skupocjene automobile provozati "magistralnim putem" od Foče do Gacka, preko Čemerna, svjesna da bi to bila veća avantura od one referendumske. Umjesto putem, koji već četvrtu godinu bezuspješno prave uz višestruko probijanje rokova, naši ministri su do Hercegovini stigli preko bratskog Mostara. Pošto je posjeta bila višednevna, ministri su nakon napornog dana, provedenog u obmanjivanju hercegovaca, morali negdje i prenoćiti. Ali, umjesto u nekom od desetak, kakvih-takvih, hercegovačkih hotela, ministri su se uputili u bratsku Budvu, gdje su spavali u luksuznim hotelima, a cijena njihovog noćenja je tajna, nedostupna širokim narodnim masama. Naivni narod im na tome možda i nece zamjeriti, ali će se Miletov sabrat vladika Grigorije sigurno uvrijediti, jer je najbolji hercegovački ugostitelj i hotelijer uložio milione maraka u svoj hotel Platani, a na kraju ni njegov prijatelj Mile nije htio u njemu da prenoći. Što bi naš narod rekao: "Džaba si krečio Grigorije".
Početak posjete bila je opština Gacko gdje je, sasvim logično, glavna tema bilo ulaganje u elektro-energetski sektor. Ministar Kovačević trebao je da načelniku opštine i narodu objasni u kojoj je fazi sudski spor sa ČEZ-om i da li će Gacko morati plaćati 130 miliona maraka odštete zbog nestručnog rada Miletovih poltrona u Elektroprivredi. Umjesto toga, on je na sva usta pričao kako Vlada pozdravlja otvaranje novog rudarskog kopa, i najavio da će Vlada pronaći strateškog partnera za drugu fazu termo - elektrane. Ako je suditi prema iskustvu sa česima, onda je bolje da nam Vlada više ne traži nikakve partnere, posebno ne strateške, jer njihova strategija se svela na "nama sve, narodu mrvice". Ministar Kovačević iznenada se upustio i u resor saobraćaja, pa se tako novinarima objavi da će narednih mjeseci početi izgradnja južne zaobilaznice oko grada za koju je Vlada obezbijedila 1,5 miliona maraka. To je ista ona obilaznica kojom se drogirani Nikola Špirić hvalio na predizbornoj tribini u Gacku, a narod ga zbunjeno gledao. Izbori su prošli, obilaznica nikad nije napravljena, a sredstva koja je, navodno, Vlada obezbijedila nikad nisu stigla u Gacko. Obilaznica nikad nije napravljena, ali zato Hercegovinu redovno obilaze prilikom raspodjele sredstava iz razvojnih projekata. U moru obećanja ministar nije znao da lokalnim vlastima objasni zašto već dvije godine, u ladici ministra, finansija stoji zahtjev opštine za saglasnost za podizanje kredita; odgovora već dvije godine nema, iako je opština davno ispunila sve uslove i jedna je od rijetkih koja uopšte nije zadužena.
Nastavili su ministri svoje putešestvije po Hercegovini, i u Trebinju održali tematsku sjednicu, nakon koje su predstavili projekat čija realizacija uskoro kreće - "Gornji Horizonti". To je isti onaj projekat koji datira jos iz predratnog vremena, a SNSD-a ga vješto plasira u javnost pred svake izbore. Da sve neće ostati prazna priča, potvrdila je odluka Vlade da osnuje javno preduzeće "Hidroelektrana Dabar" i na njeno čelo postavi bivšeg ministra Radivoja Bratića. Hidrocentrala će se praviti za nekoliko godina, kada pronađemo strateškog partnera, a u međuvremenu ćemo imati preduzeće i direktora koji će primati platu i trositi novac budžetskih korisnika. Kada neko za stotinjak godina bude čitao Službeni glasnik RS, iz ovog vremena, naći će se u zabludi, pa povjerovati da su u Gacku postojale tri elektrane, da su izgrađeni Gornji Horizonti, a da je Trebinje imalo aerodrom i moderno turisticko naselje. Sve ovo zaista postoji, ali samo u Vladinim odlukama, dok će se na realizaciju čekati još nekoliko desetina godina.
Poplave izazvane nestručnošću rukovodstva Elektroprivrede, potrošene stotine hiljada maraka na, nikad započeti, aerodrom u Trebinju, 87 miliona maraka za put preko Čemerna, koji nikad nije završen, a već je pogodjen klizištem, dug od 130 miliona maraka za propali projekat termoelektrane u Gacku... - ako je suditi po dosadašnjim projektima najbolje bi bilo da Vlada potpuno zaboravi Hercegovinu i všse ne pokušava realizovati nikakve projekte. Kako smo do sada prošli, bojimo se svih njihovih obećanja za buduća vremena.
Ali, ako se već obistine obećanja o referendumu u Hercegovini, možda i hercegovci odluče da, referendumski, sebe proglase, ako ne državom, onda bar kantonom u RS-u. Ako ništa, stotine miliona od termo i hidro elektrana ne bi završavale u Banja Luci i Laktašima, već u fabrikama, putevima i školama u Hercegovini.
Do sledećeg pisanja, pozdrav iz zaboravljene Hercegovine.
