Bloggost: Siniša Božić, ekonomista
Semberska prehrambena industrija je bila nekad respektabilna industrijska grana, koja je obuhvatala nekoliko strateških preduzeća, zapošljavala hiljade radnika i bila znatan privredni pokretač ove regije. Značajno mjesto u privredi bijeljinskog kraja je zauzimala i Fabrika šećera ad Bijeljina. Bijeljinska šećerana nije radila od 1993. godine, a imala je instalisani kapacitet koji je dostizao i 300.000 tona prerađene šećerne repe godišnje. Zapošljavala je preko 500 radnika, za vrijeme sezonskih radova, i više. Jedna je od dvije šećerane koje postoje u BiH (druga, kapacitetom manja, je rezultat greenfield investicije i pokrenuta je u Brčkom 2008. godine). Nakon propalog tendera (onog iz 2006. godine, kada nijedan potencijalni investitor nije dostavio ponudu), sredinom 2007. godine otvoren je stečajni postupak, u kojem je interes za pokretanje proizvodnje, kroz reorganizaciju stečajnog dužnika, bijeljinske šećerane, iskazalo nekoliko preduzeća, i to austrijskih, slovenačkih, srpskih i mađarskih prehrambenih proizvođača. Konačno, oktobra 2009. godine, usvojen je plan reorganizacije stečajnog dužnika, i odlučeno je, uz amin Vlade RS, da strateški partner postane banjalučko preduzeće „Agrokop“ eksport import, koje bi otkupilo dugovanja šećerane i pokrenulo proizvodnju. I, zaista, tokom 2010. godine, šećerana je zaposlila 220 radnika, strateški partner uložio oko 10 miliona KM, a početak proizvodnje su svečano otvorili tadašnji ministar Radivoje Bratić i načelnik Bijeljine Mićo Mićić početkom oktobra 2010. godine (dva dana prije opštih izbora u BiH). Svakako dobro odabran politički trenutak, a vrijedi napomenuti i izjavu predstavnika „Agrokopa“ da je stečaj u bijeljinskoj šećerani jedini stečajni postupak u kojem će svi povjerioci do posljednjeg biti isplaćeni i jedini u kojem će oni isplaćeni povjerioci biti i akcionari u vrijednosti od 30%. Naime, nakon završenog stečaja, novi vlasnik je morao da registruje novu strukturu kapitala šećerane, kojim bi se i definitivno zakonski ozvaničilo da „Agrokop“ posjeduje većinski paket akcija. Međutim, čijim parama su zaista plaćena dugovanja šećerane i gdje je stao postupak upisa promjene strukture kapitala u registar emitenata Komisije za HOV RS?Početkom maja mjeseca ove godine, kao rezultat saradnje Ministarstava unutrašnjih poslova Republike Srbije i Republike Srpske, uhapšeni su predsjednik upravnog odbora „Agrokopa“, blokirana imovina „Agrokopa“, „Avio renta“ i bijeljinske šećerane, te njihovi bankovni računi. Osnov sumnje: pranje novca. Pored toga, određena je i privremena mjera zabrane upisa kapitala u registar emitenata, dok se ne završe krivični postupci protiv odgovornih lica pred Specijalnim tužilaštvom RS. Ovo oduzimanje imovine i prava raspolaganja istom ima privremeni karakter, dok se ne završi sudski postupak kojim će se eventualno dokazati da je imovinska korist nastala izvršenjem krivičnog djela. U međuvremenu, većinskim paketom akcija šećerane će upravljati Agencija za upravljanje nelegalno stečenom imovinom.
Da li je slučaj bijeljinske šećerane nagovještaj nekih drugačijih vjetrova koji će staviti pod lupu stotine problematičnih slučajeva privatizacije, te lažnih stečajeva? Ili je to rezultat rada državnih istražnih organa Republike Srbije? Da li je ovo nagovještaj buđenja Specijalnog tužilaštva RS i jedinica koje se bave organizovanim i privrednim kriminalom u MUP RS? Ili im je cijeli slučaj, sa operativnim podacima i dokazima, 'serviran' od strane srpskog MUPa? Da li je Vlada RS znala za navodne veze „Agrokopa“ sa srpskim tajkunom za koga vlasti Srbije tvrde da je preko svojih saradnika iz Republike Srpske kupovao preduzeća prljavim novcem?
Jer, podsjetimo se, legislativa koja definiše krivična djela o kojima je ovdje potencijalno riječ (pranje novca te ilegalno sticanje imovinske koristi), zajedno sa setom zakona o reviziji privatizacije i radu Specijalnog tužilaštva, te imovine stečene krivičnim djelom, je prilično dobro zaokružena. Teoretski. Ukoliko Tužilaštvo u ovom slučaju uspije da dokaže krivicu, slučaj bijeljinske šećerane bi mogao (i morao) poslužiti kao lakmus test kako riješiti mnoge slične slučajeve (Fabrika duvana Banja Luka, Fruktona Banja Luka, Metal Banja Luka). Pored toga, vidimo da je Tužilaštvo i Okružni sud dalo primat rješavanju krivične prijave (što je svakako pozitivno), te istovremenom zaustavljanju svih drugih pravnih radnji koje je preduzeće pokrenulo (upis promjene strukture kapitala u registar emitenata). To se podudara sa slučajem stečaja u preduzeću Granit dd Jablanica gdje je Sud BiH, po prijedlogu Tužilaštva BiH, praktično poništilo (preciznije: stopiralo) stečajni postupak nad ovim preduzećem, sve do okončanja istražnih radnji i krivičnog postupka protiv odgovornih lica. Mjeseci pred nama će pokazati da li je pravosuđe RS i BiH, konačno, stalo na stranu Pravde i Zakona, te smoglo snage da istraje u tome, ili je ovaj slučaj samo izuzetak koji potvrđuje pravilo.
