Bloggost: Igor Crnadak, visoki funkcioner Partije demokratskog progresa
Već sam nekoliko puta postavljao sebi pitanje da li može ova vlast, Milorad Dodik i njegov SNSD, još nešto napraviti što će nas iznenaditi, što će biti još veća katastrofa od ovoga što su do sada radili? Na žalost, odgovor je uvijek isti - mogu. Ovaj put su i sebe prevazišli: donijeli su, usvajanjem pa odustajanjem od odluke o referendumu, najveće poniženje i sramotu za institucije Republike Srpske od njihovog osnivanja.
Bez obzira na to, od petka je pokrenuta režimska medijska mašinerija sa jedinim ciljem da se narodu poruči da ne vidi dobro i da je kapitulacija Republike Srpske, (ovako je odustajanje od referenduma prije nekoliko dana nazvao SNSD), zapravo velika pobjeda Dodika, SNSD-a i Republike Srpske. Dobro se zna da se u procesu pridruživanja bilo koje zemlje Evropskoj uniji obavezan dio aktivnosti odnosi na monitoring pravosudnih organa i institucija. Isto to će, zajedno sa EU, raditi i BiH. To je u petak u Banjaluci rekla i gospođa Ketrin Ešton. I to je sve. Niti je Eštonova obećala da će EU nametnuti neke od Dodikovih zahtjeva, niti je obećala da će ih prihvatiti partije iz Sarajeva. Pored toga, čak i da je nekakav dil o Sudu BiH i Tužilaštvu BiH napravljen, (a, nažalost, nije), postavlja se pitanje zašto je Dodik odustao od referenduma o ostalim nametnutim odlukama i zakonima OHR-a i njihovoj ‚‚neustavnoj verifikaciji“?! I zašto je odlučio da poništi, pored odluke o referendumu, i zaključke Narodne skupštine?! Očito je da je taj dan Dodik bio spreman da poništi sve što se od njega tražilo, u zamjenu za jednočasovni izlet gospođe Ešton u Banjaluku i zajedničko slikanje. Prema tome, stvar je jasna, ovo je poraz i Dodika i Republike Srpske.
Ipak, mora se reći puna istina. Nije Dodiku bilo lako prethodnih dana, valjalo se suočiti sa posljedicama sopstvene neodgovorne politike. Kad je vidio da je pretjerao i da su sankcije realnost, Dodik se prepao. On i njegovi saradnici su se, poput najvećih kukavica, povukli i sve što su govorili i za šta su se zalagali proglasili su nevažećim. Najgore od svega je to što je predsjednik RS javno saopštio da referenduma neće biti, iako je odluka najvišeg zakonodavnog organa u RS i dalje na snazi. Postoji li veće nipodaštavanje narodne volje nego kad predsjednik Republike kaže da ne važi odluka koju su, u zakonskoj proceduri, donijeli narodni poslanici?! Odluka Narodne skupštine koju su donijeli predstavnici naroda proglašava se nevažećom jednom, jedinom izjavom – to se više ne dešava ni u banana državama!
Posebno mi je žao Igora Radojičića. Uz mnogo političkih neslaganja sa njim, mislim da je pokušavao da održi dostojanstvo i ugled Narodne skupštine. Sve to je srušeno u jednom danu. Vjerovatno se i on ovih dana pita ono što se pitaju svi koji bar malo misle svojom glavom – kada će ponovo neko uzimati za ozbiljno našu skupštinu, kada će neko ponovo uvažavati neku njenu odluku ili zaključak? Nikad, sve dok ovi isti ljudi vode RS. Jer, poruka je jasna. Sve što odluče institucije RS može, a i ne mora da važi.Vlast u Republici Srpskoj je pokazala da ne drži do svojih institucija i zbog toga ne može očekivati ni da respekt prema istim tim institucijama pokazuju drugi. Posljedice SNSD-ove avanture i igranja sa referendumom su nesagledive, a šteta učinjena institucijama RS je ogromna i nepopravljiva.
Pored ovoga, Dodik i SNSD su ponizili i osramotili i Đokića i Pavića i Ćurguza i studente i onog nesretnog Dukića i privatnog Dodikovog penzionera Rakulja i sve druge koji su, što samoinicijativno, što uz ‚‚dobronamjernu“ sugestiju, izjavljivali kako je referendum „prava stvar“, kako ga, svakako, „mora biti“, kako je to „suštinsko pitanje“, „dokaz demokratije“, „pravo svakog naroda“... Šta će sad svi ovi ljudi, kad je Veliki Šef rekao da referendum ipak ne treba?
Kako izgleda jutarnji susret sa ogledalom Branislava Dukića, predsjednika Udruženja logoraša RS, to samo on zna. Kada ste na moralnom dnu, poput ovog čovjeka, vjerovatno nije jednostavno pogledati se u lice. Dodikov džuboks-logoraš je najveća sramota za sve poštene, namučene ljude koji su prošli golgotu muslimanskih i hrvatskih logora. Poput džuboksa, Dukić je prije nekoliko dana pjevao naručenu pjesmu o ‚‚izdajničkoj partiji PDP“, zato što nismo podržali ovaj besmisleni referendum. Gledam neko veče, u džuboksu naručena nova pjesma, pa Dukić pjeva o tome kako referendum i nije potreban. Valjda smo sada i mi prestali biti izdajnici.
I na kraju, referendum donosi nastavak tužne priče o Borisu Tadiću i Vuku Jeremiću, kao ljudima koji su podjelili nas u RS na SNSD i one druge, lošije Srbe. Počelo je sa Tadićevim pojavljivanjem na predizbornom mitingu u Doboju i Jeremićevom sramotnom porukom biračima, na Trgu Krajine u Banjaluci, da ‚‚ako žele da Republika Srpska opstane, glasaju za SNSD“. Evo, nastavlja se sa čestitkom Borisa Tadića upućenoj Miloradu Dodiku za ‚‚uspješan sporazum sa EU i gospođom Eštonom“. Ako je to uspjeh, zašto Srbija ne gazi svoje institucije i ne poništava odluke i zaključke svojih narodnih poslanika? Svaka čast, predsjedniče.
