Južna pruga: bloggost - Nikola Sekulović, ekonomista
Autor je predsjednik Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala i inicijator mreže NVO „Pokret za Istok“, čiji je cilj decentralizacija države i stvaranje nove regije unutar Republike Srpske 
Poslije velike „pobjede“ našeg Vožda iz Laktaša nad EU i verifikacije iste od strane Srbije, teško je bilo šta pametno i kritički napisati na račun režima u RS! Ova pobjeda „srpskog“ projekta najviše podsjeća na onu iz 1999. godine kada je jedan drugi Vožd, tvorac ovog današnjeg, proglasio pobjedu nad mnogo jačim protivnikom, (nego što ga danas pobijedi njegov nasljednik), NATO-paktom! Ovoj velikoj pobjedi prethodile su prijetnje i čvrst stav našeg novog i mlađeg Vožda da će, ako se ne udovolji njemu (čitaj: njegovom ličnom spašavanju), održati referendum koji će otvoriti vrata (čitaj: Pandorinu kutiju) za izlazak RS iz BiH, tj. razvaljivanje državnih institucija (opet čitaj: Suda BiH) koga se, u stvari, i najviše plaši iz svima dobro poznatih razloga - sopstvenog krminala. Od tog istog novca koga je uzeo iz naših đžepova, preko svojih tajkuna, potkupljujući razne belosvjetske mešetare, pokušava da kupi sebi slobodu. I to sve predstavlja kao lobiranje za Srpsku i srpske interese, tj srpski narod!
Obećanja, obećanja...
O visokoj politici i „vaskolikim pobjedama“ toliko. Sačuvaj nas Bože ovakih pobjeda! Zato se od velike politike „spuštam“ na malu teritororiju za koju bi, neko ko se informiše preko medija bliskih režimu, pomislio da se radi o novom Raju! Iako ima samo oko 100.000 stanovnika, Hercegovina, (istočna i stara), stvarno je raj i oaza velikih laži i obećanja čovjeka koji „referendisanjem“ i potkupljivanjem pokušava da briše sve ispred sebe. Od dolaska na vlast, 2006. godine, niko toliko laži i neispunjenih obaćanja nije narodu saopštio kao laktaški vožd i njegovi lokalni papagaji! Krenimo redom. Spomenuću samo najkrupnije. „Gacko nema šta da se brine. Gacko će sigurno u narednih nekoliko godina biti najveće gradiliše ovog dijela Balkana!!! Ono što će se ovdje uložiti jeste izgradnja i rekonstrukcija postojeće TE Gacko i izgradnja još jedne, nove. Radiće 4 do 5 hiljada ljudi na novom objektu, pored ovog broja koji sad radi, sigurno još par stotina ljudi. To je investicija vrijedna milijardu i 400 miliona KM“, reče ovo Vožd iz Laktaša na predizbornom mitingu u Gacku 2006. godine. Obeća on, a naivni gatački narod povjerova i dade mu svoj glas i povjerenje. A kad ovaj zajaha u svoju premijersku fotelju kao da zaboravi šta je obećao.
Od silnih milijardi, hiljada radnih mjesta i stotina kilovat časova električne energije od ČEZ-a i Vožda, samo smo dobili ČEZ-ovu tužbu u kojoj je zatražena nadoknada štete u iznosu od 60 miliona KM, koju će opet platiti građani Hercegovine i ostatka Republike Srpske. Poslije ovih laži, na istom mitingu Vožd nastavi još više i jače da obećava: „Znate da će u idućoj godini, u Nacionalni park Sutjeska biti uloženo četiri miliona evra, koje će udružiti Vlada Srbije i Vlada RS, i Tjentište će ponovo da bude važno na turističkim mapama u ovoj regiji. I konačno, i opet zajedno sa Vladom Srbije, dogovaramo da u idućoj godini otpočnemo izgradnju hidroelektrane Buk Bijela“. Ni u Foči nije izostala podrška ali jeste ispunjenje ovih obećanja jer je Vožd umjesto četiri miliona evra u NP „Sutjeska“ odlučio da evropskom investitoru da koncesiju da u nacionalnom parku gradi tri minihidrocentrale pa će valjda turisti obilaziti turbine i generatore, a ne prašumu "Perućicu". Buk Bijela je i dalje pusti san.
Projekat izgradnje puta Gacko – Foča, preko prevoja Čemerno, ide po sistemu korak naprijed - dva nazad, ali i šta će nam taj put kad ćemo uskoro svi letjeti avionima sa Trebinjskog aerodroma i, dok budemo gledali prelijepu novu gatačku termoelektranu, zaslađivaćemo se kolačima iz transformisane Industrije alata Trebinje, o kojoj ćemo nekom drugom prilikom. O čemernom tunelu se dosta pisalo i priča još nije završena. Zna se da su radovi do sada koštali, bar zvanično 75.000.000 KM. Kako sada stvari stoje trebaće još novca da se projkat završi. Koliko i do kada to niko ne zna. Geologija je ovdje gadna i skupa. Preskupa. Uglavnom, pare su i prije početka radova završile u đžepovima Voždovih tajkuna, koji su onda tim istim parama gradili velelepne komplekse poslovnih prostora, što su po diktatu, a kako drugačije, morale kupiti državne institucije poput ERS-a, Poreske uprave RS i drugih.
“Trebinje, gradić na krajnjem jugoistoku Bosne i Hercegovine sa velikim turističkim potencijalom i prepoznatljiv po srbijanskoj seriji „Ranjeni orao“. Ovako Trebinje poimaju oni koju u njemu nikada nisu bili, koji ne čitaju novine, i aktuelna lokalna vlast. Za sve ostale, Trebinje je grad koji zauzima vodeću poziciju na mapi kriminala, grad uništene privrede, iznevjerenih obećanja i grad u kojem se život ubrzano gasi. O korupciji, kupljenim i prodanim radnim mjestima, namještenim tenderima i korumpiranoj lokalnoj vlasti – suvišno je i govoriti.
Autobusko stajalište u parku, a park- gradski WC
Grad u kome je vlast uspjela zatvoriti autobusku stanicu i improvizovati nekakvo autobusko stajalište, u centru grada, tik uz gradski park, gdje putnici često, neznajući za postojeći WC u jednom od limenih kioska u blizini, vrše nuždu u samom parku, govori sve o kakvoj se vlasti radi. To vam je isto kao da dođete u kućnu posjetu i „prituži“ vam, pa morate do WC-a! Vi ćete, po tom istom WC-u, steći sliku o kući i domaćinu. Ali ništa ne treba da nas iznenadi ili začudi, pogotovu ako znamo da se većina naših čelnika do svoje 18 godine olakšavala u poljskom WC-u, pa stoga nema ni senzibiliteta za rješavanje ovog problema. Usput da kažem da je Trebinje za vrijeme Austro-Ugarske imalo gradski WC i gradsko kupatilo i da je u funkciji bilo sve do dolaska na vlast SNSD-ovaca, koji su i ove civilizacijske tekovine uništili! Pa sada onaj ko prodaje robu na gradskoj pijaci, a voli i malo da popije, (još, pogotovu, ako ima slabu prostatu), mora svaki čas trčati u park i „kvasiti“ negdje uz drvo, kao pas! Zato nije ni čudno, a ni slučajno, što danas sve više građana kuka da živi „pasiji život“ zahvaljujući ovoj vlasti.
Grad u kome je vlast uspjela zatvoriti autobusku stanicu i improvizovati nekakvo autobusko stajalište, u centru grada, tik uz gradski park, gdje putnici često, neznajući za postojeći WC u jednom od limenih kioska u blizini, vrše nuždu u samom parku, govori sve o kakvoj se vlasti radi. To vam je isto kao da dođete u kućnu posjetu i „prituži“ vam, pa morate do WC-a! Vi ćete, po tom istom WC-u, steći sliku o kući i domaćinu. Ali ništa ne treba da nas iznenadi ili začudi, pogotovu ako znamo da se većina naših čelnika do svoje 18 godine olakšavala u poljskom WC-u, pa stoga nema ni senzibiliteta za rješavanje ovog problema. Usput da kažem da je Trebinje za vrijeme Austro-Ugarske imalo gradski WC i gradsko kupatilo i da je u funkciji bilo sve do dolaska na vlast SNSD-ovaca, koji su i ove civilizacijske tekovine uništili! Pa sada onaj ko prodaje robu na gradskoj pijaci, a voli i malo da popije, (još, pogotovu, ako ima slabu prostatu), mora svaki čas trčati u park i „kvasiti“ negdje uz drvo, kao pas! Zato nije ni čudno, a ni slučajno, što danas sve više građana kuka da živi „pasiji život“ zahvaljujući ovoj vlasti.
aerodrom
To ne smeta lokalnoj vlasti, a ni Voždu da obeća, ni manje ni više, nego izgradnju aerodrom i ubijedi nas da je to odlična investicija, iako u radijusu od 150 km imamo pet aerodroma koji skoro i da ne rade, a i njegov Banjalučki ovih dana je pred izdisajem. „Napravićemo ovdje i bolnicu, da se liječe oni kojima je to potrebno. Aerodrom će biti urađen naredne godine u značajnom dijelu, pokušaćemo da ga završimo iduće godine. I Distribucija je ovdje, u Trebinju. Od njih tražim da mi do Nove godine obezbijede 10 miliona km za investicije. Petnaest godina ništa nisu radili, samo su krali! Ništa nisu radili! Ako nema 100 miliona, mora novi rukovodilac. Natjerali smo ih da sačine planove i da se ovaj aerodrom završi. Elektroprivreda će to isfinansirati, zajedno sa Vladom, a opština mora da riješi imovinsko-pravne odnose. Kad dobijete aerodrom, vidjećete šta to znači.“ reče Vožd, na mitingu SNSD 15.09.2006. godine u Trebinju.
Sve ovo je blagoslovio njegov lični vladika Grigorije, koji je i šakom i bradom hvalio vlast, i ubjeđivao narod da je to vrlo važna stvar za Trebinje i Hercegovinu. Od svega bi samo registrovano preduzeće i otvorene kancelarije u koje je zaposleno 3 radnika. Do sada je na nepostojeći aerodrom potrošeno oko milion marka, što na razne studije koje su se pokazale neupotrebljive, što na plate zaposlenih koji ni sami ne znaju šta tu rade! Danas, iz Trebinja ne "lete" ni autobusi, a posebno ne avioni. Odlaze jedino mladi ljudi, nepovratno, trbuhom za kruhom.
Odmaralište u minskim poljima
Jedno u nizu velelepnih obećanja SNSD-ove vlasti jeste izgradnja turističkog kompleksa „Trebinje resort“, vrijednog milijardu KM! U turističkom naselju, kako je rečeno, biće 5 do 8 hiljada kreveta u hotelima, apartmanima i rezidencijalnim vilama, u kategoriji četiri do pet zvjezdica. Ponuda, osim hotela i apartmanskih vila, predviđa i bogat programski sadržaj koji podrazumijeva rekreativni sport, velnes, bazene, kongresne programe, kazina, golf terene i slično. Predviđa se da će posao biti obezbjeđen za najmanje 2000 ljudi. I sve to planirano je u gradu koji ne može da ostvari ni par stotina noćenja godišnje i to na krševitom terenu, još uvijek miniranom od ratnih dejstava, na liniji razgraničenja, na kojem već vijekovima nije napravljeno ništa, a da ne govorimo da još pola teriotorije opštine nema ni pijaću vodu. Ako se, kakvim čudom, ovo i relizuje bar djelimično, naša Vlada, nezadovoljna sadašnjom ponudom njenog kompanjona i novog hotelijera Grigorija Durića, neće morati noćivati po skupim hotelima Budve i Crne Gore.
Ubi ih prejaka cifra
Dan je 23.07.2010.godine. Opet smo u Trebinju. “Vlada Republike Srpske je тokom svog mandata, po različitim projektima, u opštinu Trebinje uložila 47,1 milion KM; putem Razvojno-investicione banke odobreno je 13,5 miliona KM za privredna preduzeća i stambene kredite, a riješeno je i nekoliko veoma važnih infrastrukturnih projekata“, rekao je danas u Trebinju premijer Srpske Milorad Dodik. Kakva laž! Čak 47 milona KM za Trebinje. A mi od toga, ni luk jeli ni luk ni mirisali.
I opet aerodrom... Kinezi, Rusi i nafta
Osvrćući se na izgradnju aerodroma na Zupcima kod Trebinja, Dodik je naglasio da je to pitanje definisano, da je Vlada RS obezbijedila određena sredstva, a da je u fazi traganja za eventualnim partnerom koji bi to uzeo u koncesiju. "Ukoliko se to ne desi Vlada RS će naći načina da izgradi neophodnu infrastrukturu", rekao je Dodik i dodao da su u toku razgovori sa jednom kineskom korporacijom, koja se bavi velikim građevinskim radovima, o mogućnostima njihovog angažovanja. On je dodao da je predata dokumentacija i da se u narednih mjesec do dva čeka dostavljanje ponude, kako bi se ustanovilo na koji način pristupiti realizaciji tog projekta. Poslije, Njemaca, Rusa i Jevreja, Vožd prvi put spominje kao moguće investitore Kineze, pa mnogi naši rusofili počinju sumnjati u ovu investiciju. Isto to, prije neki dan, ponovi i novi premijer Aleksandar Džombić. Mnogi se i obradovaše, jer je veća milijarda, pa to bili i Kinezi, od 200 miliona Rusa! U međuvremenu, iz Vlade RS, smo čuli priču da Republika leži na nafti i da bi se predratna, (devedesetih prošlog vijeka), istraživanja mogla nastaviti, čim Rusi otklone kvarove na njihovim ogromnim mašinama za istraživanja i bušenja. Pa opet oživi priča nas i Rusa 200 miliona… Pogotovu što se naši djedovi sjećaju poslijeratnih obećanja kompartijaca o sovjetskim mašinama koje će samljeti sav hercegovački kamen i od krša napraviti plodno mjesto, kao Misir… Nešto slično, 60 godina poslije, zagovarao je i preosvećeni vladika Grigorije, ali čini mi se da mu nije uspjelo. Hvala Bogu da nije, jer bi to bio još jedan u nizu gubitničkih projekata koji u posljednjih 10 godina napravi ovaj neiživljeni svaštar opšte prakse!
HE Dabar novi Gornji Horizonti
“Vlada Republike Srpske donijela je na jučerašnjoj tematskoj sjednici u Trebinju Odluku o realizaciji projekta Hidroelektrana Dabar koji pripada sistemu Gornji horizonti i koji će, kako je ocijenjeno, biti od ogromnog značaja za razvoj ovog dijela RS. Direktor tog preduzeća biće bivši ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Radivoje Bratić. Riječ je o investiciji vrijednoj 180 miliona evra, a elektrana će imati instalisanu snagu od 159 megavata uz projektovanu prosječnu godišnju proizvodnju 251 gigavat-čas struje. Elektroprivreda RS i Hidroelektrane na Trebišnjici izdvojiće oko 40 miliona maraka, dok će preostala sredstva biti obezbijeđena iz kreditnih aranžmana“, saopšteno je iz Vlade RS. Premijer Aleksandar Džombić izjavio je da će ovaj projekat biti realizovan u idućih pet godina i da će na tim poslovima biti angažovano oko 1.700 ljudi. Opet cifre od kojih boli glava. „Realizacijom ovog projekta dobićemo efikasnije upravljanje i vodama i poljoprivrednim zemljištem, a prije svega značajno ćemo povećati proizvodnju struje. Potrebno je da izgradimo još četiri hidroelektrane - Dabar, Nevesinje, Bileća i Dubrovnik 2 kako bi cijeli sistem bio efikasan“, reče Džombić i osta živ. Izgradnju "Hidroelektrane Dabar" podržao je i predsjednik RS.
“Vlada Republike Srpske donijela je na jučerašnjoj tematskoj sjednici u Trebinju Odluku o realizaciji projekta Hidroelektrana Dabar koji pripada sistemu Gornji horizonti i koji će, kako je ocijenjeno, biti od ogromnog značaja za razvoj ovog dijela RS. Direktor tog preduzeća biće bivši ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Radivoje Bratić. Riječ je o investiciji vrijednoj 180 miliona evra, a elektrana će imati instalisanu snagu od 159 megavata uz projektovanu prosječnu godišnju proizvodnju 251 gigavat-čas struje. Elektroprivreda RS i Hidroelektrane na Trebišnjici izdvojiće oko 40 miliona maraka, dok će preostala sredstva biti obezbijeđena iz kreditnih aranžmana“, saopšteno je iz Vlade RS. Premijer Aleksandar Džombić izjavio je da će ovaj projekat biti realizovan u idućih pet godina i da će na tim poslovima biti angažovano oko 1.700 ljudi. Opet cifre od kojih boli glava. „Realizacijom ovog projekta dobićemo efikasnije upravljanje i vodama i poljoprivrednim zemljištem, a prije svega značajno ćemo povećati proizvodnju struje. Potrebno je da izgradimo još četiri hidroelektrane - Dabar, Nevesinje, Bileća i Dubrovnik 2 kako bi cijeli sistem bio efikasan“, reče Džombić i osta živ. Izgradnju "Hidroelektrane Dabar" podržao je i predsjednik RS.
“Ovaj projekat traje već gotovo 50 godina. Izgradnjom HE Dabar, RS daje veliki doprinos elektroenergetskoj stabilnosti i mogućnost da se snažnije pojavi na tržištima u zemljama okruženja sa viškom struje“, istakao je Dodik. Lijepo, i skoro, tačno reče naš Vožd. Međutim, prećuta da se za 50 godina priče o Gornjim horizontima uradio samo 21 kilometar tunela koji nije betoniran, (tj. šupalj je kao i njegova priča), i koji, čim padnu prve veće kiše, (a malo se duže drži zatvorena klapna), poplavi pola Bileće. Izgleda da hercegovački narod treba da čeka narednih 50 godina, pa da se uvjeri da je i HE „Dabar“ stara, priča samo upakovana u novo ruho.
Epilog
Došlo je vrijeme da se nosioci vlasti uskoro pogledaju u oči sa građanima i objasne im zašto ništa od obećanog nije urađeno. A obećano je ulaganje od skoro 3, 5 milijarade KM!!! Saberite sve ovo i vidjećete o kakvoj se cifri radi! Da vam se zjenice zalede.Sve dok se ne probudimo iz sna i Voždove hipnoze i ne nađemo u stvarnosti, (negdje između Biroa za zapošljavanje i narodne kuhinje), neće biti sreće za narod Hercegovine, koji sve više nema ni ognjišta, ni posla, ni budućnosti - sve to odavno je rezervisano za Vožda i njegove epigone.
